Nazivaju je izdavači njezine knjige, “jednom od najneobičnijih mističarki u povijesti kršćanstva”. Ovdje govorimo o svetoj Veroniki Giuliani.
Živjela je između 1660. i 1727. godine. Siromašna časna sestra klarisa, sveta Veronika bila je mističarka i stigmatičarka koja je nudila svoju beskrajnu mističnu patnju, uključujući Kristove rane koje je primila, za druge.
Iako je više Papa veličalo njezine vrline i darove, ona je gotovo nepoznata izvan svog rodnog kraja i Kapucinskog reda.
Od malena sveta
Rođena je u gradu Mercatellu, u srednjoj Italiji, kao sedmo dijete dobrostojeće obitelji. Od njezinih 6 sestara, dvije su umrle već u povojima. Kad joj je bilo 4 godine, izgubila je i majku. Svih pet djevojčica postale su kasnije redovnice. Majka je svakoj kćeri na samrti povjerila jednu Isusovu ranu na štovanje i poučila da će u životu u toj rani uvijek naći utočiste. Ursula koja kasnije mijenja ime u Veronika, primila je ranu na Kristovom boku. Sa 17 godina ulazi u samostan klarisa kapucinki u Citta di Castello.
U Redu je malo-pomalo obavljala sve službe od najnižih do najviših. Bila je kuharica, pekarica, brinula se za rublje, bolničarka, a kroz 33 godine učiteljica novakinja te kroz 11 godina poglavarica. Preminula je nakon mnogih dragovoljnih trpljenja sudjelujući živo u Kristovim mukama. Dana 9. srpnja 1727.g. blaženom ju je proglasio papa Pio VII., a svetom Grgur XVI.
Neshvatljiva odanost u patnji
U njezinim dnevnicima detaljno se opisuju mnoge mistične vizije koje za života imala kao i patnje kroz koje je prolazila – mnoge neshvatljive ljudima današnjeg vremena.
“Bila sam u borbi cijelu noć, napisala je 1697. I svaku bol sam snažno osjećala. Provela sam tri sata u tami i pomračenog uma, u kojem nisam bila u stanju učiniti čin obožavanja Boga. Imala sam smrtnu muku s hladnoćom i znojem, a tu su bili i prizori svih tih silnih grijeha.
O Bože! Kakva bol! rekla sam. ‘Gospodaru moj, dajem se, svali sve muke i boli na mene, sve dok Tebe više nitko tebe ne vrijeđa,” nevjerojatne su zapisane riječi u dnevniku.
To je samo okus Veronikine odanosti.
Još kao djevojčica bila je drugačija. Dok se većina djevojčica njezine dobi igrala s improviziranim kućicama za lutke, Veronica je izrađivala ono što je nazivala “malim oltarima”, gdje je pokušavala pridobiti roditelje da joj se pridruže u “igranju sa svecima”!
I tamo gdje su druga djeca trčala svojim majkama, Veronika (rođeno ime Ursula) trčala je prema ikone Blažene Djevice Marije. Znamo da je već s dvanaest godina zadivila liječnike i crkvene ljude svojim znanjem i mudrošću.
Upozorenje za naše doba: Vizija
Je li ova dojučerašnja svetica ostavila upozorenje ne samo za svoje nego i za naše doba?
“Da bih poslušala, sada ću reći nešto drugo”, napisala je u jednom trenutku. “Čini mi se da sam prije nekog vremena imala viziju. Činilo mi se da vidim Gospodina s tri koplja u Njegovoj ruci, a On mi je dao shvatiti da želi kazniti kršćanstvo za mnoge uvrede i počinjene grijehe. “Onda mi je dao da vidim oružje posvuda, i činilo mi se da vidim veliki rat. “Svatko je ubijao sve druge. Sve me ovo jako uplašilo. Nisam vidjela ništa osim mrtvih ljudi, i vidjela sam uznemiren zrak, koji je ispuštao tako jak smrad da se činilo da zagađuje sve.
U trenutku mi se učinilo da vidim sve ljude u očitoj opasnosti da izgube svoje spasenje. Gotovo svi su psovali Boga, a ja sam kao da sam ih vidjela kako umiru iz nužde. U ovom trenutku, mislila sam da sam shvatio da su tri koplja: “Rat, kuga i glad.”
Neka vam ovo bude na razmišljanje uz post i molitvu koji mogu kako nam Gospa kaže – zaustaviti čak i ratove!
Isusovo upozorenje: ‘Moje Ime svi psuju, čak i djeca, evo što ih čeka’
