Papa Franjo predvodio je u subotu navečer tradicionalno vazmeno bdijenje u Svetoj noći Uskrsa u bazilici svetoga Petra.
Papa Franjo se u homiliji osvrnuo na evanđeoski izvještaj o ženama koje su posjećivale prazan Isusov grob, skrenuvši pozornost na dva ključna trenutka tog događaja.
Ožalošćene žene najprije muči pitanje: “Tko će otkotrljati kamen s groba?”.
“Taj kamen, neodoljiva prepreka”, rekao je Papa, “simbolizirao je ono što su žene osjećale u svojim srcima. To je predstavljalo kraj njihovih nada, sada razbijenih opskurnom i tužnom misterijom koja je okončala njihove snove.”
Nadgrobni spomenici koje susrećemo u našim životima
Ponekad u životu, primijetio je Papa, i mi iskusimo taj osjećaj da nas obuzima tuga i očaj: „S ovim nadgrobnim pločama susrećemo se u praznini koju je ostavila smrt naših voljenih, u neuspjesima i strahovima koji nas koče u ostvarenju dobro koje namjeravamo učiniti”, ali i “u svim oblicima zaokupljenosti samima sobom koji guše naše porive za velikodušnošću i iskrenom ljubavlju, u gumenim zidovima sebičnosti i ravnodušnosti koji nas koče u nastojanju da izgradimo pravednije i humanije gradove i društva, u svim našim težnjama za mirom koje su razbijene okrutnom mržnjom i brutalnošću rata.”
Pobjeda života nad smrću
Ipak, primijetio je papa Franjo, iste žene koje su nosile tu tamu u svojim srcima govore nam nešto sasvim neobično: kad su podigle pogled, vidjele su da je taj teški kamen već bio odvaljen, otkrivajući Božju snagu: “pobjeda života nad smrću, trijumf svjetla nad tamom, ponovno rođenje nade usred ruševina neuspjeha.”
Ugledajmo se u Isusa, našu Pashu
Papa Franjo stoga je pozvao vjernike da se “ugledaju” u Njega: “Ako dopustimo Isusu da nas uzme za ruku”, rekao je, “nikakvo iskustvo neuspjeha ili tuge, koliko god bolno bilo, neće imati posljednju riječ o značenju i sudbina naših života.
„Ako dopustimo da nas Uskrsli Gospodin podigne, nikakav nazadak, nikakva patnja, nikakva smrt neće moći zaustaviti naš napredak prema punini života.“
Pozdravljajući Isusa, „našu Uskrsu“, „Boga života“, u naše živote i govoreći mu „da“, dodao je Papa, „nijedan kamen neće zapriječiti put do naših srca, nijedan grob neće potisnuti radost života, nijedan nas neuspjeh neće osuditi na očaj.”
“Podignimo svoje oči prema njemu, uskrslom Gospodinu,” zaključio je, “i nastavimo naprijed u uvjerenju da je, naspram opskurne pozadine naših promašenih nada i naših smrti, vječni život koji je došao donijeti čak i sada prisutan u našoj sredini.”
“Čovjek žalosti više nije u zatvoru: otvorio je rupu u zidu; on ti žuri u susret. U tmini neka odjekne neočekivani uzvik radosti: Živ je; uskrsnuo je!”
