Fra Mario Berišić je član Hrvatske kapucinske provincije svetog Leopolda Bogdana Mandića. Svećenik je to kojeg na instagramu prati skoro 30 tisuća pratitelja, a svojim objavama na društvenim mrežama upravo privlači mlade ljude i približava im Isusa. U nastavku vam donosimo njegovo svjedočanstvo za serijal Fruits of Međugorje (Plodovi Međugorja) gdje govori o tome kako je njegovoj majici savjetovano da ga pobaci nakon određenih komplikacija u trudnoćo. No, ona se odlučila na molitvu Gospi i dogodilo se čudo. Mario je rekao kako sve to duguje ljubavi i zagovoru Gospe Međugorske.
Komplikacije u trudnoći i liječničko zalaganje za pobačaj
“Tu sam zahvaljujući ljubavi nebeske Majke, još moja majka, kad je bila trudna sa mnom, doživjela je to jedno posebno iskustvo s Gospom. Prije nego će roditi, bilo je puno komplikacija. Ja sam trebao biti već i mrtav i liječnici su se zalagali za to da moja majka abortira, da se dijete razvija nepravilno, da mu prestaje srce kucati.
No, moja majka se nije dala i nije pristala na te prijedloge. Jednostavno se počela moliti Gospi, osobito Gospi Međugorskoj i rekla je: Evo, Gospe, ja te molim, ostavi mi na životu sina, ja ću ti ga predati da ti služi do kraja života.
Nakon nekog vremena ona je zaspala i osjetila je u snu, zapravo vidjela, da iznad njenog kreveta, iznad njenog tijela, stoji Gospa. I kaže: Toliko je bila lijepa da ju ja nisam mogla ni gledati od te ljepote i škicala sam je, kaže, gledala kroz prste. I, onda, nakon nekog vremena Gospa je vidjela da se majka boji. Moja majka se probudila i dalje je gledala prema gore i Gospa je i dalje stajala.
Nakon nekog trenutka, kada je Gospa već vidjela da se moja mama plaši, počela se polako udaljavati od kreveta. Napravila je jedan znak križa i rekla, tada je moja majka osjetila unutarnji glas koji joj je rekao: Ne brini jer će s tvojim djetetom biti sve u redu. Molitve su ti uslišane, s tobom i s tvojim djetetom će sve biti u redu.
I evo, to je moja majka sve držala u svome srcu do moje 3. godine samostana, ako se ne varam, kada sam i ja malo upao u krizu poziva. Kada sam se pitao: Bože, je li ti mene stvarno zoveš na ovo? Je li ti stvarno želiš da ja budem redovnik, svećenik?
Onda mi je to majka ispričala i jednostavno mi je bilo kao neka snaga, vjetar u leđa. Podiglo me i vratilo opet na ono što sam i sam htio. Jednostavno sam bio u tim borbama razlučivanja. Očito jest da svi mi imamo svoje probleme i poteškoće, ali Duh puše kad hoće i gdje hoće i kako hoće. Tako da sam ja uvjeren da je to bio točno onaj pravi ‘tajming’.
Ulazak u samostan
Moja mama ni sama nije bila toga svjesna. No, nije mi to bila govorila prije zato što me možda vidjela radosnog i, ne znam, ja sam to htio. Ušao sam u samostan. Ona je već vidjela, možda nije ni osjetila potrebu da mi to kaže. Prije toga, još prije nego što ću ući u samostan, nije mi ni mogla reći jer ja to ne bih bio ni prihvatio. Jednostavno, ne bih znao značenje niti imao razumijevanje toga što je ona doživjela. Jer sam ja bio i daleko od Boga dok me Bog nije vratio k sebi.
Tako da, evo, vjerujem da je to Božji ‘tajming’, da je to Božje vrijeme kada je On htio da moja majka to iznese iz one riznice, kako kaže, Marija je sve te događaje pohranjivala u svome srcu. I u datom trenutku kada je nešto trebalo, Gospodin je po Duhu Svetom izvlačio sve to van iz tog srca. I, evo, tako je i moja majka, ja vjerujem, meni izvukla to iskustvo i rekla mi je kao potporu i snagu za moj daljnji podvig koji ću napraviti.
Ja sam ostao u čudu, u šoku i plakao sam od radosti. Plakao sam od radosti jer sam znao, dakle, da nije do mene. Nije uopće riječ o meni. Ja, naravno, moram biti taj koji će surađivati s tim milostima, ali je Gospodin taj koji je mene odabrao, a ne ja Njega. Bliskost s Majkom, s Gospom – vjerujem da nijedan svećenik ne može biti toliko plodan ako nema Majku”, priča fra Mario.
Cijeli svjedočanstvo pogledajte u videu:
