“Gospodine Isuse, pobožni Isuse, dragi Isuse koji si se udostojao umrijeti za naše grijehe i uskrsnuti za naše opravdanje, molim te po tvom slavnom uskrsnuću, uskrisi i mene iz groba mojih poroka i grijeha, kako bi zaslužio uistinu sudjelovati u tvome uskrsnuću.
Preslatki Gospodine, koji si slavno uzašao na Nebo u svoju slavu i sjediš s desna Ocu, moćni Kralju podigni me u visine, do tebe, kao bi trčao na tvoj poziv, i ne bi posustao dok me ti vučeš i vodiš. Privuci usta moje ožednjele duše na izvor vječnog zasićenja, iz dubine me povuci vječnom izvoru kako bi na njemu pio prema mojoj mogućnosti i uvijek živio o Bože moj, živote moj.
Neka moj duh Gospodine dobije orlovska krila i poleti, te dospije do sjaja tvoje slave kako bi se nasitio tvojih otajstava na gozbi nebeskih građana, u tvom pashalnom otajstvu, obilnom izvoru; neka u tebi otpočine moje srce koje je kao veliko more uzburkano velikim strujama.
Predragocjeni, željeni, ljubljeni moj Gospodine kada ću te vidjeti? Kada ću se pojaviti pred tvojim licem?
Kada ću se nasititi tvoje ljepote? Kada ćeš me izvesti iz ovoga mračnog zatvora kako bi ispovjedio tvoje ime bez da više budem zbunjivan? … Što da radim ja bijednik opterećen lancima svoje smrtnosti? … Dok smo u tijelu idimo prema Gospodinu. Ovdje nemamo postojano boravište, tražimo budući grad jer je naša domovina na Nebu. Udjeli mi milost da, dok nosim sobom ove krhke udove, pristajem uz tebe jer tko pristaje uz Gospodina jedan je duh s njime.”
