Sveti Andrija Bobola poljski je isusovac, misionar i mučenik s pričom koja je desetljećima nakon njegove smrti tek bila shvatljiva i prepoznata, te je odjeknula cijelim svijetom.
Kao isusovac misionario je po Litvi i Bjelorusiji, a svojom je pojavom neprestano uznemiravao duhove. Mrzili su ga i protestanti i pravoslavci a nazivali su ga ‘lovcem na duše’. Toliko ih je uznemiravao da su, pišu kroničari, “slali djecu kako bi na njega bacali kamenje dok je prolazio”.
Andrija Bobola naposljetku je ubijen izrazito okrutnim mučenjem u Bjelorusiji pod vodstvom Kozaka. Vjernici su ga pokopali negdje u gradu Pinsku. Njegova smrt uskoro je i zaboravljena i tako je u prašini sjećanja stajala 40 godina.
Ukazao se nakon 40 godina
Dana 16. travnja 1702. četrdeset godina nakon smrti, jedan svećenik Martin Godebski, ujedno i rektor isusovačkog učilišta u Pinsku molio je i zagovarao učenike i profesore učilišta pred Gospodinom.
U jednom trenutku vidi njemu nepoznatog isusovca. Šokiran upita ga, tko je. A on mu odgovori da je Andrija Bobola i da će samostan i učilište biti pod njegovom zaštitom ako se njegovo tijelo pronađe i dolično časti.
Redovnik je zatim dva puta objasnio svećeniku točno gdje se nalazi njegovo tijelo, a svećenik je pod dojmom proširio vijest i potaknuo iskopavanje na mjestu gdje mu je isusovac iz vizije to naznačio.
Neraspadnuto tijelo
Vlasti su poslušale svećenika i krenulo je iskopavanje. Tri sata nakon pronađen je lijes na kojem je stajao natpis: “Otac Andrija Bobola iz Družbe Isusove kojeg su ubili Kozaci.”
Kad su otvorili lijes uslijedilo je još veće iznenađenje jer su odmah primijetili da njegovo tijelo uopće nije raspadnuto, odnosno da još čuva svježinu i tragove okrutnog mučenja što je zaprepastilo sve prisutne.
Tijelo je ovog sveca umotano u novo platno, premješteno u novi lijes i postavljven u sredinu kripte. Godine 1808. preneseno mu je tijelo u grad Polock, a kasnije je ukradeno i odneseno u Moskvu, da bi ga na kraju intervenicoj Svete stolice odnijeli u Rim.
Novosti o čudu brzo su se proširile širom Poljske, ljudi su odavali počast svecu, svećeniku kojem se sv. Andrija ukazao uslišana je molitva, Šveđani koji su tada pljačkali nisu uništili grad Pinsk, a epidemija koja je progutala tisuće života tijekom tog vremena zaobišla je ovu zemlju zahvaljujući, vjeruje se upravo Andriji Boboli. Papa Pio IX. proglasio je Andriju Bobolu blaženim 1853, a papa Pio XI. svetim 17. travnja 1938. Tada je njegovo tijelo vraćeno u rodnu Poljsku, u Varšavu.
Za vrijeme mučenja ponavljao: ‘Ja sam katolički svećenik’
Mučenje i smrt Andrije Bobole dogodilo se na današnji dan 16. svibnja. On je za kozake bio neprijatelj najgore vrste jer je mnoge otpadnike vratio u svetu Crkvu.
Premlaćivanje i vezanje ruku uz par konja koji su ga vukli bio je samo uvod u okrutno mučenje koje je čekalo ovog mučenika. Ono najokrutnije tek je uslijedilo, u jednoj klaonici. Krvožedni zatvorenici su mu nabijali krunu napravljenu od grančica hrasta. Udaranje se uskoro pretvorilo u pravo nasilje. Premlaćeno tijelo je palo na stol, na kojem je zapaljena vatra. Na mjestu tonzure kozaci su mu oderali kožu do kosti. Rane su posipane piljevinom, a onda su mu odsjecali komade tijela. Nisu mogli podnijeti da ustraje u vjeri.
I u tim strašnim mukama on je ponavljao: “Ja sam katolički svećenik! U toj sam se vjeri rodio u toj vjeri želim i umrijeti. Moja vjera je istinita i vodi me do spasenja. Trebali biste se pokajati i činiti pokoru, jer bez toga nećete moći zadobiti spasenje. Primajući moju vjeru upoznajte pravoga Boga i spasite svoju dušu.”
Okrutni mučitelji su mu tada poderali jezik i napravili rupu na vratu. Tijelo je visjelo s glavom prema dolje. Nakon dva sata mučenja zapovjednik jedinice je okončao ovo zvjersko mučenje tako da je redovnika ubio.”
