Bivši londonski mafijaš govorio o hrvatskom svećeniku: ‘Stavio mi je ruku na glavu i plakao’
John Pridmore, bivši gangster, sada je međunarodno poznati katolički govornik i pisac iz Engleske. John Pridmore dijeli svoje nadahnuto svjedočanstvo diljem svijeta kroz govore i župne misije, a čak je i govorio pred mnoštvom od preko 400 000 mladih ljudi na Svjetskom danu mladih u Sydneyu.
Nedavno je bio u Hrvatskoj i u Zagrebu i na otvorenom susretu zajednice Nanovo rođeni svjedočio svoje svjedočanstvo uz mnoga druga svjedočanstva koja sada živi doista nanovo rođen, a uključuju nadnaravan život vjere te svakodnevni hod i razgovor s Isusom i Marijom.
John je bivši vođa londonskog podzemlja 90-ih koji danas, kao misionar, svjedoči ljudima diljem svijeta o Božjoj milosti i snažnim promjenama koje ona može učiniti u svakom čovjeku.
Slomljena obitelj
John je rođen u Londonu i kršten kao katolik, ali nikad nije odgajan kao katolik. Nikad nije išao u crkvu. “S 10 godina sam došao kući, normalna noć, a roditelji su mi rekli da moram izabrati s kim želim živjeti, jer se oni razvode. Jako sam volio svoje roditelje i nisam mogao birati jer su me dvije osobe koje volim najviše na ovom svijetu, slomile iznutra.
Pa mislim da sam donio nesvjesnu odluku da više neću voljeti, jer sam stvarno vjerovao da ako ne voliš, nisi povrijeđen. Moja je mama završila s živčanim slomom, otišla na psihijatrijsku bolnicu, a tata se ponovno oženio. A moja maćeha je mislila da je najbolji način odgajanja djeteta tući ih svaki dan. To je pridonijelo mojoj ljutnji, mojoj unutrašnjoj boli.
Počeo krasti s 13 godina, otišao od doma s 15 godina
U dobi od 13 godina počeo sam krasti jer sam želio da netko obrati pozornost na bol koju sam trpio. Očekujem da sam želio da mi netko kaže da me voli, ali budući da je moj tata bio policajac, samo sam dobivao batine. S 15 godina stavili su me u pritvor, koji je poput zatvora za mlade. I zapravo sam osjećao da je tamo bolje nego kod kuće. Tako sam otišao od kuće u 15. Moja jedina kvalifikacija bila je krađa. To sam i učinio.
S 19 godina ponovno sam bio u zatvoru i dogodila se još jedna promjena u meni. Način na koji sam se nosio sa svim zlostavljanjem koje sam pretrpio kao dijete jest da sam to zlostavljanje jednostavno pretvorio u ljutnju. Tako da sam se uvijek svađao
Bio sam u 23-satnoj samici i bilo je to kao da su mi stavili ogledalo. I budući da sam mrzio ono što sam vidio u tom zrcalu, ozbiljno sam razmišljao o tome da uzmem Božji najveći dar, vlastiti život. Ali Bog je sigurno bio tu, jer nisam volio vlastiti život, ali sam odande izašao ljutiji i ogorčeniji nego ikad. I pomislio sam, “Što želiš od ovog svijeta, to uzmi jer ti nitko ništa ne daje.”
Došao sam u Međugorje razotkriti prijevaru, a onda se dogodilo ovo
Podzemlje
I počeo sam skakati po klubovima East End i West End u Londonu, i upoznao sam neke dečke koji su, činilo se, imali sve. Imali su najbolje automobile, najbolje djevojke. Ušli bi u u klub i svi su stali jer je tu poštovanje. I želio sam to poštovanje. Želio sam tu moć.
Tako sam počeo raditi za te ljude. Ali vrlo brzo nisam radio za njih, radio sam s njima. A to su bili ljudi koji su vodili većinu organiziranog kriminala u Londonu.
Dakle, na moju sramotu, bio sam upleten u velike poslove s drogom, reketarenje, opake zločine svih vrsta. Nekad sam rijetko izlazio iz kuće bez oružja. A moj glavni posao bio je reketiranje, ali utjerivanje za narko baruna, što je značilo da sam, ako mu netko ne plati, morao upotrijebiti nasilje kako bih ga natjerao da plati. I polako sam dobio sve što svijet kaže da te čini sretnim. Imao sam stan u potkrovlju, sportske automobile, više novca nego što sam mogao potrošiti. Ali iznutra je postojao taj neodoljiv osjećaj praznine. I budući da sam želio ispuniti tu prazninu, tražio sam ono što svijet nudi. Bio sam na kreku, kokainu, pušio sve i svašta, pio jako puno.
Bio sam i vrlo promiskuitetan. Ponekad bih se probudio s djevojkama, a ne bih im znao ni ime. Ali što sam postajao promiskuitetniji i što sam uzimao više droga, činilo se da moja duša umire iznutra, sve dok se na kraju, ne sjećam jedne djevojke s kojom sam živio šest mjeseci, o meni nije znala ništa više o meni onog dana kad se odselila nego dana uselila se. Jer iako su ljudi na mene gledali kao na teškog čovjeka, iznutra sam bio uplašen čovjek. Bojao se da ću biti odbačen zbog onoga što stvarno jesam. Stoga ne bih ni s kim dijelio svoje osjećaje, u slučaju da me odbace, kao što sam osjećao da su me roditelji odbacili.
Božji glas
Radio sam u klubu koji smo posjedovali na West Endu u Londonu, i na kraju sam udario tog tipa bokserima. I stvarno sam mislio da sam ga ubio. A ono što me najviše plašilo je da me nije bilo briga. I dok sam se te večeri vozio kući, pomislio sam, što sam postao, da mogu nekoga ubiti, a da me uopće nije briga jer me prije bilo briga? Želio sam pomagati ljudima kad sam bio dijete. Ali evo me, samo sam povrijedio sve oko sebe. Ušao sam te normalne noći u stan i osjećao se kao da je kamion tereta na meni i postao sam svjestan glasa koji mi govori, u mom srcu, i znao sam da je taj glas Bog. I znao sam da umirem tamo i sada, i znao sam da idem u pakao.
I vapio sam za još jednom prilikom. Ne zato što mi je bilo žao, nego nisam želio ići u pakao. I izgovorio sam prvu molitvu koju sam ikada izgovorio. Rekao sam, “Do sada sam samo uzimao od tebe, Bože. Sada želim dati.”
I dok sam izgovarao tu molitvu, ta praznina, koja je uvijek ispunjavala moje srce, odjednom je bila ispunjena ljubavlju Božjom, Duhom Svetim. I u tom sam trenutku znao da Bog može voljeti nekoga poput mene.
Dok sam do tog trenutka, bit ću iskren s vama, uvijek mislio da sam bezvrijedan, i nije bilo važno hoću li preživjeti ili umrijeti. Ali u ovom sam trenutku znao da je važno, jer me Bog voli. Jedina osoba za koju sam znao da imam vjeru bila je moja mama. I ne bih je često viđao tih dana. Možda bih joj dao skupi poklon, kad bih se osjećao krivim, ali ove noći sam otišao i ispričao što mi se dogodilo. I rekla mi je, “molila se za mene svaki dan mog života.” A devet dana prije toga molila je devetnicu, svecu zaštitniku beznadnih slučajeva, svetom Judi . I devetog dana devetnice moje mame, u što istinski vjerujem, čuo sam Božji glas kako govori u mom srcu.
Matej Galić: ‘Molio sam, vidio svoje grijehe i Isusa koji je došao u moju sobu’
Obraćenje
Na kraju sam sreo svećenika koji mi je rekao za duhovnu obnovuukoje se događala. I tamo su bili vidioci iz Međugorja. I tamo je bio fra Slavko Barbarić. I to je bio prvi svećenik kojem sam se ispovijedao.’
Bio sam više od sat vremena na toj ispovijedi. I kad mi je stavio ruku na glavu da mi da odriješenje, nije to bila njegova ruka, nego Isusova. Mogao sam osjetiti Isusovu krv kako se slijeva na moje lice. Kad sam pogledao u njegove oči, plakao je.
Rekao mi je, “Isus te voli.” I bilo je to kao da je onaj dio mog života za koji sam mislio da se nikad ne može oprostiti, onaj dio mene koji se nikada nije mogao iskupiti, iznenada iskupio. Kao da sam osjetio vjetar na licu. Čuo sam pjev ptica. Kao da sam osjećao da je moj život uskrsnuo kroz Isusovo raspeće.
Euharistija
“Otišao sam s te ispovijedi i na kraju sam otišao na misu. I dok sam išao primiti Euharistiju, samo sam izmolio jednostavnu molitvu i rekao sam, “Ako je to istina za tebe, Isuse, pokaži mi, jer ne razumijem.”
I dok sam tog dana primio Isusa, jedini način na koji vam to mogu opisati je svaki dobar osjećaj koji sam ikada osjetio u životu, uključujući i ono kako sam se osjećao kad sam izašao iz tog stana, i osjetio Duha Svetoga, uključujući kako sam se osjećao kad sam otišao s ispovijedi, bio je uvećan i uvećan. I znao sam da je to Isusovo tijelo, krv, duša i božanstvo. Ne zato što me netko učio iz knjige, nego sam pitao Isusa, a on mi je osobno pokazao. I imao sam utopljenu spoznaju da je sve što je Katolička crkva naučavala, pravo Kristovo učenje. I znao sam da ću biti katolik do dana svoje smrti. Tako da je najveća radost u mom životu sada podijeliti svoju priču i reći ljudima bez obzira gdje su bili, bez obzira što su učinili, Božje milosrđe je tu za njih. A jedina prava crkva na zemlji je Katolička crkva. Zato vam hvala i Bog vas blagoslovio”, govori John u svom svjedočanstvu.
Svjedočanstvo bivšeg sotonista iz Zagreba: Kada sam bio u blizini svetog imao sam rekacije
