Sve je moguće onome koji vjeruje. Vidimo to u Marijinoj životnoj priči koju je posvjedočila za Book.hr.
Slava Gospodinu! U što je tebi teško vjerovati? Pročitaj ovo svjedočanstvo i predaj s(v)e Isusu s pouzdanjem malog djeteta. Baš kao Marija.
Prvo dijete
Jedna sam od žena koje se u braku suoče s činjenicom da ne mogu dobiti dijete onda kad doista žele. Moj put je bio teži, moj put je trebao molitvu, moj put je trebao predanje u Božju volju.
I tek kad smo suprug i ja doista prepustili i taj dio našeg života u Njegove ruke, ostala sam trudna. Duboko u sebi osjećala sam da ću postati majka, bez obzira što dijete nije dolazilo, a silna želja je bila tu.
Počeli smo moliti upravo na tu nakanu, otišli smo u Međugorje, sve predali Majci. Osjetila sam da će dijete doći, ali strpljenje nije bilo moja jača strana. Molili smo i dalje.
Na jednom od karizmatskih susreta koje su održavali Kristofori, nakon molitve, Josip Lončar je rekao: „Tri osobe su trudne, a da to niti ne znaju“.
Nisam tome htjela pridavati pažnju, ali nešto me duboko potreslo, nešto snažno, neopisivo. Jedna od te tri osobe bila sam ja.
Sreća, radost, uzbuđenje i hvala Gospodinu ne mogu se opisati riječima, ali vjerujem da me svaki roditelj itekako razumije.
Trudnoća je tekla relativno dobro, nije bilo nikakvih većih komplikacija. Na jednoj od molitvi na kojoj sam bila molitelj mi je rekao da moram moliti za svoju zaštitu i za zaštitu djeteta. To smo i učinili. Nismo molili samo muž i ja nego smo na molitvu pozvali i naše prijatelje. Neka vam Bog uzvrati stostruko za svaku molitvu.
„Zvat će se Emanuel“, odlučili smo. Bližio se termin poroda, a beba nikako nije htjela van. Nakon konzultacija s liječnicima, odlučeno je da dođemo na inducirani porod 3. siječnja 2017., na Presveto Ime Isusovo.
Dan prije induciranog poroda ponovno smo pozvali prijatelje na molitvu. Sjećam se da tu noć uopće nisam spavala. „Stiže dijete, moj život dobiva novi smisao“, razmišljala sam.
Ujutro prije odlaska u bolnicu Sveti Duh stala sam pred sliku Milosrdnog Isusa koju imamo u stanu i predala mu sve, onako istinski, iz srca.
Komplikacije na porodu i borba za život
Ništa nije upućivalo na to da bi se nešto moglo dogoditi, no dogodilo se. Nakon pokušaja prirodnog poroda i nakon što su bebi tri puta padali otkucaji srca, završili smo na hitnom carskom rezu. Rodio se Emanuel, zdrav dječak. No, nakon toga došlo je do krvarenja. Liječnici ga nikako nisu mogli zaustaviti i prijetio mi je gubitak maternice, prijetila mi je smrt. Ali, zahvaljujući doktoru Dubravku Habeku i ostalim liječnicima, spašeni su mi i život i maternica. Moram naglasiti kolika je bila Božja providnost da je upravo taj dan doktor Habek spašavao moj život, jer on je jedan od rijetkih liječnika koji radi upravo ovaj zahvat, B-LINCH. Koliko je taj zahvat rijedak govori i činjenica da u Hrvatskoj ima samo 15 takvih slučajeva. Doktor Habek rekao mi je da on poznaje samo jednu osobu koja je upravo nakon tog zahvata rodila drugo dijete, te da sam ja jedina u Zagrebu u bolnici Sveti Duh.
Njegove riječi kako je ovo velika trauma za ženu i kako se žene nakon ovog zahvata jako rijetko odluče na drugo dijete, potaknule su me da napišem ovo svjedočanstvo.
Moj oporavak je tekao iznenađujuće dobro, oporavila sam se jako brzo. Izazovi majčinstva bili su preda mnom. Pokušala sam iz sebe izbaciti svu traumu koju sam doživjela, predavala sam Njemu, Gospodaru života, sve svoje rane, traume, boli.
Drugo dijete
Naš sin Emanuel, i Bog koji je uvijek s nama izbrisali su sjećanje na traumu koju smo doživjeli kako ja, tako i muž. Bili smo otvoreni za život, za drugo dijete. Ostala sam trudna godinu i mjesec dana nakon što sam rodila Emanuela. Nevjerojatan mi je osjećaj bio da sam ponovno trudna, a sreća i ovaj put nemjerljiva riječima.
Trudnoća je protekla doslovno savršeno; nisam imala apsolutno ni jedan jedini problem, no jako su me mučili strahovi. Stalno mi se u glavi motala misao da će nam se nešto dogoditi, no to sam pokušavala odbijati. Nisam dala da me strah preuzme, vjerovala sam da Bog ima plan. Zamolila sam ga da mi pokaže kako ću roditi i u jednom sam snu vidjela kako u naručju držim dijete rođeno carskim rezom. Nakon toga sna osjetila sam neopisiv mir, mir koji kaže, ne boj se, sve će biti u redu.
Doista, i bilo je, opet smo pozvali sve na molitvu. Porod je počeo prirodnim putem, što nije bilo očekivano nakon mog slučaja s prvom trudnoćom. No, nakon dvanaest sati provedenih u rađaonici, Daniel je došao carskim rezom kao zdrav dječak na blagdan Krista Kralja.
Nije bilo nikakvih komplikacija, ali jedna rečenica me duboko uzdrmala. Naime, liječnica mi je rekla da je moja maternica jako oštećena i da mi nikako ne preporučuje treću trudnoću.
Nešto u meni se probudilo, nešto u meni je reklo da ne mogu to prihvatiti. Odgovorila sam joj da to ne mogu prihvatiti. Iskreno, nakon poroda nisam mogla niti razmišljati o trećoj trudnoći, vjerujem da svaka žena razumije što govorim, ali jednostavno sam osjetila da to moram odbiti od sebe.
Ovim nikako ne želim reći da ne treba poslušati savjet liječnika, nego da jednostavno uz liječnike trebam pustiti i Boga da bude najveći liječnik, jer je On jedini Gospodar života i smrti.
Ovaj put oporavak je tekao malo dulje, neobjašnjivo, bez komplikacija, ali dulje, samo Bog zna zašto.
Uz sve izazove svakodnevice oporavila sam se i imala dva sina kraj sebe koja su moj život činila i čine ga posebnim. Danas su to dva jako povezana brata, i koliko god mi je bilo teško i izazovno imati dvoje djece u kratkom periodu, danas vidim blagoslove. Njihova ljubav i povezanost doista su najveći blagoslov koji gledamo u našoj obitelji.
‘Tisuću puta sam se uvjerila, što god moliš svetog Josipa bude uslišano’
Treće dijete
Nakon nepune tri godine od rođenja našeg Daniela, muž i ja smo počeli razmišljati i o trećem djetetu.
Kao što sam rekla, smatram da itekako treba slušati mišljenje liječnika, a konačnu ocjenu neka da Gospodin. Otišla sam na pregled kod liječnika koji je rekao da je sve u redu i da mogu planirati treću trudnoću. No, moram priznati, još uvijek nisam imala hrabrosti i iskoračiti u vjeri.
Muž i ja smo razgovarali s djecom i pitali ih žele li da im mama rodi seku ili bracu? Njihov odgovor je bio jednoglasan: „Seku“.
Rekli smo im neka se mole dragom Bogu da im mama rodi seku i da će Bog ispuniti njihovu molitvu. U svakodnevnu večernju molitvu uvrstili smo i molitvu za seku. Tu iskrenu molitvu njihova srca ne mogu riječima prenijeti na papir. Dva mjeseca nakon molitve ostala sam trudna. Oduševljenje na njihovim licima kada su saznali da ću im roditi bebu, bilo je nevjerojatno. Ne moram vam niti govoriti da je Bog ispunio želju njihova srca i podario im seku.
Na samom početku trudnoće sve je bilo u redu, no nakon uobičajenog pregleda u 16. tjednu, liječnica me poslala na bolničko liječenje jer mi je maternica na dijelu reza bila tanka. Rekla mi je da ništa nije pretjerano hitno, ali da je najbolje da budem pod bolničkim nadzorom.
U ovoj trudnoći odlučila sam pohađati Školu molitve. Upravo taj dan kada mi je liječnica rekla da mi je maternica tanja u dijelu reza, imali smo i susret u Školi molitve te sam molitelju rekla neka moli za dijete i mene. Tijekom toga susreta imala sam tolike bolove oko reza da sam mislila da ću morati na hitnu. No, nakon molitve sve je nestalo, mir i Božja prisutnost bili su ogromni. Osjetila sam da Bog sve vodi. On, koji je spasio moj život i moju maternicu, onaj koji mi je već dao dvoje djece, vodi i ovaj novi život ispod mog srca. Shvatila sam i osjetila da me čuva na poseban način.
Nedugo nakon molitve otišla sam na bolnički pregled. Na tom pregledu bio je doktor Dubravko Habek, koji mi je bio spasio život, maternicu i na kraju krajeva i obitelj. Tada sam prvi put istinski zahvalila tom čovjeku preko kojega me Bog spasio.
On je bio oduševljen kada je vidio da sam trudna s trećim djetetom jer, kako sam spomenula, žene se poslije ovakve traume jako rijetko odluče na drugo dijete, a o trećem da ne govorimo. I dok ovo pišem, još uvijek smo u radosnom iščekivanju naše djevojčice Mihaele.
Ovim svjedočanstvom želim poručiti: Vjerujte Gospodaru života i smrti doista. Ne bojte se, On nije dao maternicu da bi je zatvorio, već da nam daruje novi život. Iskoračite u vjeri. Prihvatimo život i On će sve izvesti na dobro.
P.s Mihela je stigla i danas je prekrasna djevojčica koja je u naš život donijela obilje blagoslova i ljubavi. Neka Vam ovo svjedočanstvu bude na blagoslov.
