Rođena u Nantesu godinu dana nakon svete Terezije iz Lisieuxa, 1874., mistična Gabriela Bossis posljednjih godina preuzima sve veću ulogu u životima vjernih.
Njezini mistični kolokviji s Gospodinom, objavljeni pod naslovom “On i ja”, često se ponovno objavljuju diljem Europe, njeni se spisi neprestano citiraju i izlažu u medijima, a meditacije oko njih čine da ne prestaju djelovati kao snažan devocijski izvor.
Nedavna publikacija Osjećaja Krista Isusa, svećenika Tomása Trigoa samo je još jedan primjer da Isusovi razgovori s Gabrielom ne gube svoju valjanost.
Izvanredna vizija, žena čula glas koji govori: ‘Učinite nešto, spasit će se samo ove zemlje’
Isusovi razgovori uživo Gabrielom Bossis
Zajedno sa svoje dvije sestre, Clémence i Marie, te bratom Augusteom, Gabriela je stekla duboko kršćansko obrazovanje u obitelji duboke vjere.
Vesela, društvena, živahna i dubokoumna ističe ljubav prema ljepoti i prirodi koja se od njezine adolescencije izražavala u dugim šetnjama selom, jahanju konja ili bavljenju slikanjem, kiparstvom, plesom ili glazbom.
Ali mlada je žena ubrzo pretrpjela gubitak i bol. U dobi od 24 godine, 1898., umire joj otac, što je sudbina koja je pratila i njenu majku deset godina kasnije, a 1912. i njenu sestru Clémence, koja je ostala sama nakon vjenčanja svoje preostale braće i sestara.
Uz diplomu medicinske sestre služila je i ranjenicima i umrlima u Prvom svjetskom ratu. Pretrpjela je njemačku okupaciju u sljedećem svjetskom požaru, umirući ubrzo nakon toga od tumora 1950. godine.
Kako objašnjava svećenik Trigo, Gabriela je znala strpljivo i ponizno podnositi patnju u životu, čemu je pridonijela i činjenica da nikada nije bila sama. Barem od 1936. godine, kada joj je Isus počeo “govoriti uživo”. Prvi dio ‘On i ja’ sveska koji prikuplja te unutarnje dijaloge, objavljen je 1949., a u listopadu 1950. objavljen je drugi dio. Cjelovito objavljivanje poruka završilo je 1957. godine, pojavom sedmog sveska.
Ovo su četiri izvanredna savjeta Isusa Gabrieli i svima nama koji danas promišljamo o Isusu Kristu.
1. “Uvijek budi radosna”
Isus joj 18. kolovoza 1932. govori: “Uvijek budi radosna. S tvojim srcem gorućim u mom. Volim te do točke ludila. Ne pokazuje li ti to Ludost križa?”
U razgovoru s Gabrijelom, kaže svećenik, Isus koristi izraze koji su prisutni i kod mnogih svetaca u vezi s tim “ludilom” božanske ljubavi. “Ako nam je Bog pokazao toliku ljubav, zaslužuje da mu apsolutno vjerujemo. Kakav bi trebao biti naš odgovor na ludilo Božje ljubavi? Ludilo davanja naših života Njemu. A što se tiče postupanja s ljudima koji su se loše ponašali prema nama i onih koji su nas povrijedili, dobro je uzeti u obzir da ako Bog voli mene ludo, On također ludo voli njih. Dakle, kako da se ponašam prema njima?”
2. “Utaži moju žeđ”
Još jedna od poruka upućena Gabrieli bila je ona od 23. lipnja 1938., kada joj je rekao: “Umirem vječno od žeđi za tvojim spasenjem. Utaži moju žeđ.”
Riječi koje su kroz povijest “potaknule mnoge ljude da se predaju Bogu” i koje Isus ponavlja Gabrieli tijekom svojih razgovora.
“Ali kako je moguće da Bog žeđa za nama, da treba našu ljubav?”, pita se svećenik Trigo. Odgovor je, kaže, u tome da ” tko ljubi treba odgovor ljubavi” i zato “Isus traži da ga napojimo, da mu utažimo žeđ. Možemo to svojom molitvom punom jednostavnosti i naklonosti, mislima, željama da mu ugodimo, da mu zahvalimo za njegove patnje ili da suosjećamo s njim za ono što je za nas pretrpio na križu. Molitva tako postaje susret žeđi za Bogom i žeđi za čovjekom,” dodaje.
Ukazanja Isusa u Međugorju! Vidioci su bili šokirani izgledom: ‘Jednom smo svi udarili u plač’
3. “Utješi me”
Utjeha je jedan od Isusovih najistaknutijih poziva na misticizam. I, kako svećenik pojašnjava, vjernici su “uvjereni da nas Bog treba ljubiti i tješiti”, ali “teško razumiju” da i Bogu “treba utjeha”. Zapravo, kaže Isus Gabrieli da je “toliko patio u vremenu da ga mogu tješiti sve generacije, do kraja svijeta.”
Kako to možemo učiniti? Svećenik objašnjava da je dovoljno predavati mu “sve delicije koje nam nudi naše zaljubljeno srce. Ako mu iz ljubavi ponudimo svoj posao s nakanom da nas utješi, već ga tješimo. Tješimo ga u bližnjemu, kada smo ljubazni, kada na svoja pleća preuzimamo teret drugih, kada ulazimo u velike interese Neba, brinemo se za spasenje duša.”
4. “Ono zbog čega patim je ravnodušnost”
“Ivan je stalno gledao u horizont probuđenih da vidi hoću li stići. Ti činiš isto: želiš Me, zovi Me. Ono što me tjera da patim je ravnodušnost.” Ovim riječima izgovorenim Gabrieli 25. lipnja 1937., svećenik se namjerava sjetiti da iako je Kristova ljubav prema ljudima “ludost”, on ponekad dobiva kao odgovor “zaborav i lijenost, ravnodušnost i hladnoću. “Odgovore koji bole i uzrokuju rane.”
“Gospodin nas toliko voli da, unatoč našem jadnom srcu, kuca na naša vrata poput prosjaka kojem je potrebna ljubav. I unatoč svemu, u mnogim prilikama Isusa susreće ravnodušan, ponekad neprijateljski pogled. Neki ne “Otvaraju vrata jer se boje da će im to zakomplicirati život. Ako otvorimo vrata i pozovemo ga unutra, znat ćemo što znači biti istinski sretan, a Isus je, kako kaže Gabrielle, glavni za sreću”, zaključuje.
‘Nije Isus kao na slikama, ja ga vidim ovako…’: Djevojčica s četiri godine imala vizije Isusa
