Nekada je bilo uobičajeno da katolici nose karticu na kojoj je pisalo: “Ja sam katolik. U hitnim slučajevima pozovite svećenika.” Danas neki katolici dodaju ovaj detalj svojim zdravstvenim podacima na svojim telefonima.
Ali zašto bismo htjeli da se ova direktiva objavi? Koja je točno svrha zvati svećenika u hitnoj medicinskoj situaciji?
Ako ikad pitate svećenika o njegovim iskustvima koja je doživio dijeleći sakrament bolesničkog pomazanja, vidjet ćete zašto.
Mnogi svećenici svjedoče nevjerojatnim trenucima tjelesnog ili duhovnog ozdravljenja podjelom ovog sakramenata.
Jedna priča od oca Barta Juncera doista pokazuje snagu bolesničkog pomazanja. Vlč. Juncer, župnik je župe St. Odilo i Nacionalnog svetišta siromašnih duša u Berwynu, Illinois. Crkva sv. Odila jedina je župa u Sjedinjenim Državama posvećena dušama u čistilištu, koja je 1928. odobrena kao svetište siromašnih duša.
‘Izmolila sam jednu molitvu i ozdravila’ Čudesno ozdravljenje po ovoj molitvi hrvatskom blaženiku
Poziv u noći
Prije gotovo 15 godina, jedne hladne siječanjske noći u Chicagu, vlč. Juncer je primio telefonski poziv od obitelji iz medicinskog centra Sveučilišta Rush, rekao je za Aleteiu.
Otac 42-godišnjeg bolesnika s rakom hitno je tražio svećenika: liječnici su upravo rekli da njegov sin neće izdržati noć.
“Sjećam se da je vani padao snijeg i bljuzgavica kad sam ušao”, prisjetio se. “Ova je obitelj bila izvan grada, pa je tata nazvao najbližu župu i pitao bih li došao dolje i održao njegovu sinu posljednji obred.”
Otac Juncer je podijelio sakrament i otišao, žalostan za mladićem koji je umirao. Nije očekivao da će se više čuti s obitelji.
Drugi telefonski poziv
Umjesto toga, četiri mjeseca kasnije, u travnju te godine, primio je šokantan telefonski poziv. “Sjećam se da je bilo lijepo sunčano proljetno jutro kad su me nazvali u župnom uredu”, rekao je.
Glas s druge strane je rekao: “Sjećate li se da ste izašli u siječnju i održali sakrament bolesničkog pomazanja 42-godišnjem čovjeku koji je umirao od raka?
“Toga se vrlo dobro sjećam”, rekao je vlč Juncer.
“Ja sam taj. Još sam živ”, rekao je glas s druge strane. “A ovo je još nevjerojatnija stvar, oče. Upravo sam se vratio od liječnika i rekli su da nema više znakova raka. Ne mogu objasniti kako je nestao. Ali nestalo je.”
Čovjek je nastavio i poslao ocu Junceru pismo s pojedinostima cijele priče kako bi je mogao zabilježiti.
Šest koraka do ozdravljenja fra Ive Pavića: Bog želi da ozdraviš
Ozdravljenja nisu rijetka
Otac Juncer je naglasio kako ovakva čudesna ozdravljenja nisu rijetka pojava kod sakramenata, kao što je slučaj s mladom ženom koja je ozdravila dok je klanjala euharistiji.
“Vidio sam slične stvari kako se ljudi oporavljaju nakon primanja sakramenata, ali to je bilo najdramatičnije čega se mogu sjetiti”, rekao je. “Čak su nas u sjemeništu, dok smo proučavali ovaj sakrament, savjetovali da ponekad ima čudesnih ozdravljenja i da budemo spremni na to. I jedna je stvar kada si sjemeništarac, učiš i slušaš o tome, ali onda je predivno da ti se to stvarno dogodi.”
Priča oca Juncera otkriva zašto točno katolici zovu svećenika u hitnim slučajevima. Nažalost, katolici na ovaj sakrament odlaze u posljednji tren misleći da je riječ o ‘posljednjem obredu’ a ne znaju za njegov iscjeljujući učinak.
Važnost kapelana
Kada je otac Juncer služio kao kapelan u katoličkoj bolnici, rekao je da bi liječnici redovito zastali i rekli mu: “Oče, ti si ovoj bolnici važniji od mene. Ne možemo bez vaših molitava.”
Čak i ako ti medicinski stručnjaci nisu bili katolici ili čak religiozni, prepoznali su važnost kapelanove molitve i prisutnosti za pacijente o kojima su skrbili.
