Svetište pod nazivom: Naša Gospa od Stijene potječe od ukazanja (1500. godine) Djevice siromašnoj ženi iz Alessandrie u Italiji, po imenu Clarice, koja je, ubravši neke biljke, iste skuhala i, stavila i tu jadnu večeru u košaru, te se zaputula prema planini, gdje joj je muž cijepao drva.
Nakon dobrih pola sata puta, stigla je tamo gdje je počeo pravi uspon, na mjesto koje se zove Rocche, a upravo tamo gdje se sada, danas nalazi glavni oltar Svetišta.
Iznenada se pred njom pojavi lijepa dama, odjevena u plavi plavi plašt i sva okupana sjajnom svjetlošću.
Dobra žena, u tom viđenju, pada na koljena zadivljena i dršćući. Ali njeno čuđenje se povećava kada čuje kako je zove po imenu:
Clarice, želiš li mi dati malo kruha? Oh! moja lijepa gospođo, rado; ali imam samo neke kuhane trave koje nosim mužu. Pogledaj u košaru – inzistira gospođa.
Nesigurnom rukom dobra žena otkriva košaru: Puna je sviježeg mirisnog kruha!
Blažena Djevice! uzvikuje izvan sebe ganuto.
“Ja sam doista ta koju zazivate”, dodala je tajanstvena Gospa. Idi u Molare i reci svima da želim ovdje crkvu meni u čast. Ovdje ću postaviti prijestolje milosti. I nestade nebeska vizija.
Prvo čudo
Vijest o ukazanju proširila se među Molarčanima, a ganutost i oduševljenje ljudi bilo je veliko. Prvi povjesničar svetišta, don Giuseppe Antonio Gaioli, nadsvećenik Molarea, pripovijeda o čudu na sljedeći način:
“U to je vrijeme u selu bio čovjek po imenu Giovan Maria Cazuli, već godinama gotovo potpuno slobodan od upotrebe svojih udova, vukao je svoj život bijedno oslanjajući se na dva komada drveta. Čuvši vijest o ovome ukazanju, krene put mjesta ukazanja na stijenu što je bolje mogao i kad stigne, podigne oči k nebu, gorko zaplače i jecajući poviče: O presveta Djevice od Rocchea, oslobodi me iz ovog mog nesretnog stanja.
Vjera je bila živa, nagrada trenutna jer je u trenutku pronađen slodnih i zdravih udova; on ostavlja komade drva pred Marijinim nogama, a sav veseo i prav uzvikuje: Živjela, živjela Marija! ”.
Na tom čudesnom mjestu sagrađena je crkva, dovršena 1620., a obnovljena 1661. U svetištu služe oci pasionisti.
Nizali su se ovdje i drugi čudesni događaji, kako to već biva po Majčinim svetištima, a pobožnost prema Gospi delle Rocche proširila se i na susjedna sela i zemlje.
Spomendan na krunidbu Gospe, i na ukazanje je svakog 10. kolovoza.
