Glasoviti isusovački svećenik Jorge Loring Miró živio je prekrasnim životom, s punim povjerenjem u Boga i njegovu providnost, koju je dijelio s vjernicima; a kasnije, u doba interneta, i sa cijelim svijetom, zahvaljujući čemu je ostala vrijedna građa njegovih brojnih knjiga, konferencija i televizijskih emisija.
U svojoj knjizi Anecdotes from an Apostolic Life, otac Loring pripovijeda čudo od pouzdanja u Božju snagu i zagovor Presvete Marije, u njezinu predanju Fatimi.
U priči otac kaže kako se jednog dana dok je bio u tvornici Matagorda dogodila teška nesreća na radu. Komad krana pao je na dvojicu muškaraca koji su, igrom slučaja, bili braća. Jedan je poginuo, a drugi je teško ozlijeđen.
Kad je išao posjetiti ranjenika u klinici San Rafael u Cádizu, susreo je njegovu suprugu i punicu.
Dok ih je pokušavao utješiti, punica mu je rekla: “Oče, mi imamo puno vjere, jer mi je Djevica izliječila oči.” Otac napominje kako nije očekivao da će čuti nešto iznimno od ove priče, no svećenik komentira da je “bio zapanjen” svjedočanstvom koje je bilo doista šokantno.
Žena mu zatim kaže da su živjeli u seoskoj kući na cesti u luci Santa María. Nisu imali električnog svjetla i bili su osvijetljavali karbidnim lampama. Jednog dana uljanica joj je prsnula u rukama i opekla joj oči, ostavivši je slijepom. Ženina kći potvrdila je rečeno: „imala je oči kao u prženog bjeljanca“.
Priču je nastavila rekavši da su je morali odvesti na liječenje u bolnicu za socijalno osiguranje u Cádizu, gdje ju je liječio dr. Pérez Llorca.
Jednog dana kći je rekla doktoru: “Recite mi ima li mamina stvar rješenja, jer novac koji nemamo trošimo na taksi, a ako nema rješenja, ostavimo je i nemoj više dolaziti.”
Liječnik je odgovorio: “Žao mi je što vam moram reći da nema rješenja za vašu majku. Ovo sljepilo je nepovratno.”
Otac Loring nastavlja sa ženinom pričom: „Gledajte, oče, kad sam čula liječnika kako govori da više nikada neću moći vidjeti svoju djecu, osjetila sam tugu i bol za koju nisam imala utjehe.“ Stavili su je u taksi i odvezli kući.
A žena je nastavila: “Dok sam bila u krevetu, sjetila sam se Djevice iz Fatime, koja je u to vrijeme obilazila Španjolsku, čineći čuda. I rekoh joj svom dušom:
‘Majko moja Sveta, ti si tako čudesna, daj da opet vidim.’
Kad sam to rekla, osjećala sam se kao vatra koja mi je išla do glave, kao vatra koja mi je izlazila iz očiju, i viknula sam svojoj kćeri: ‘Vidim! Vidim svjetlo!’”.
Otac nastavlja: “Dođe kći, skine ljepljivu traku, a ona ima opet oči kao naše. Uzmu taksi i odu liječniku. Kad dr. Pérez Llorca u tri popodne ugleda onu ženu s izliječenim očima kako ulazi ponavlja:
‘Ovo nema objašnjenja. Ovo nema objašnjenja’. Iscjeljenje je bilo tako savršeno da više nije morala koristiti ni naočale koje je koristila prije nesreće.
Otac je smatrao da je to tako neobičan slučaj da je dao sastaviti javnobilježnički akt da se priča zabilježi.
Posvetio se traženju svjedoka, a providno je pronašao i taksista koji ih je vozio liječniku na konzultacije.
Kako bi pružio sretan kraj čudu, otac Loring pripovijeda da je osobno odnio notarski zapis biskupu Fatime, s hodočašća koje je krenulo iz Cádiza, kako bi se moglo zabilježiti u arhivu milosti i čuda koja je Bog učinio preko Djevice iz Fatime.
I od tog trenutka Manuela Cortés Colmillo, kako se zove žena koja je protagonistica ove priče, nastavila je svoj normalan život sve do svoje smrti 16. srpnja 1974. godine.
Bila je slijepa, a sad vidi! Majka petero djece ozdravila nakon ispovijedi i blagoslova relikvijom
