Donosimo vam potresno svjedočanstvo Slavka Vukašineca koji će progovoriti o tami svoga života, od života u zatvoru zbog počinjenog ubojstva i oružanih pljački do trenutak koji mu je promijenio život dolaskom nepoznate žene u zatvorsku ćeliju.
“Prije svega želim reći da sam ovdje iz tri razloga, prvi je da Bogu dam slavu, jer mi je darovao novi život, drugi je da se nadam da će moje svjedočanstvo pomoći potrebitima a treći je što me sve to ispunjava, slaviti Krista me ispunjava. Da bi vam dočarao svoju priču moram se vratiti u prošlost, prošlosti se sramim jer je bila jako tamna, bila je puna boli i patnje.
Otac me tukao
Živio sam u jednoj obitelji u kojoj je bilo svega osim roditeljske ljubavi, majka je bila jako pobožna, ali stjecajem okolnosti rasli smo uz oca koji je bio pijanca i koji nas je tukao, prema nam je bio grub. Odrastao sam uz životne traume. Kroz to sam poprimio ono ogorčenje koje me vodilo kroz život. Bio sam ogorčen na društvo u cjelini, smatrao sam da me nisu zaštitili od oca koji nas je ranjavao. Došao sam do faze kad sam ima 16 godina i tad sam se upisao u Zagreb u školi borilačkih vještina da se samo suprostavim ocu da nas ne maltretira. I dan danas čujem jauke majke i to jako i danas na mene djeluje uznemirujuće.
Nakon dvije godine treniranja sam se ocu suprostavio. Uz takvo odrastanje moj život je krenuo drugim tijekom. Počeo sam se družiti s krivim ljudima, priklonio sam se takvom krugu ljudi, činio sam razne obračune po lokalima, pljačkao sam i jednom sam uhvaćen u oružanoj pljački banke i bio sam osuđen na deset godina zatvora. Bio sam jako ogorčen. Smatrao sam da mi je učinjena neprava tolikom kaznom i pobjegao sam iz zatvora i bio sam dva tjedna na slobodi i opet sam nakon dvije godine uspio pobjeći iz zatvora i tada počinje moj još tamniji put.
Dogodilo se ubojstvo
Došao sam u Split jednoj grupi ljudi između kojih je bilo raznih fizičkih obračuna, a ja sam osuđen na dvadeset godina kazne zbog čovjeka koji je poginuo u jednom obračunu. Našao sam se u jednom klanu gdje je došlo do razmirica i gdje sam ja bio kriv a nisam htio priznati ubojstvo i to me još više ogorčilo. Opet sam smatrao da sam osuđen nepravedno. Nisam vidio da lutam u tami i da sijem nepravdu i bol i strah.
Doveden sam u Lepoglavu i to sam tonuo sve više u mrak. Policija me nastojala pokoriti u tamnici i sve te kazne na mene nisu djelovale, što su me više kažnjavali bio sam gori, počeo sam utjerivati dugove, kamatariti, dilao sam drogu. Dao sam si za pravo da budem sudac.
Moj put je bio nezaustavljiv prema dnu, sve sam više činio zlo, a to me ispunjavalo, toliko sam imao veliki ego da sam zatvorenike koji su išli na mise ja ismijavao. Govorio sam im da nikada neću kleknuti pred bilo kime i to je trajalo dugo. Sve drage od sebe sam odvratio, za sve su mi drugi bili krivi. Zbog mog stava nisam imao kontakt s obitelji. Bio sam petnaest godina izoliran od svijeta. Došao sam do faze da nisam imao smisla u životu.
Pater Ike: Sotona čini sve da te odvede u pakao, ovo je njegova strategija
Tonuo sam sve dublje i dublje
Moj se život svodio samo na osvetu. Smišljao sam samo način kako da se dočepam prijatelja da mu se osvetim. Htio sam ga likvidirati, zabio sam mu šilo u glavu, ali ostao je živ. Želim ovim dočarati koliko je zlo vladalo sa mnom. Kada su se događali obračuni osjećao sam se nadmoćno, svi koji su razmišljali drugačije nego ja postali su moji neprijatelji. Tonuo sam u sve veći mrak i tada se dogodilo čudo. 29.05 2010. godine dogodilo se čudo.
Tonući u sve veći mrak Krist me uhvatio za ruku i poslao jednu osobu u moj život na čudesan način. Zapravo dobio sam pismo u samici od jedne žene. Ona je pročitala u novinama događaja koji sam napravio te je uvidjela da je to moj vapaj za pomoć i odlučila je da me mora posjetiti.
Posjet nepoznate žene i početak obraćenja
Mislio sam si kakav ona ima interes da me posjeti. Odlučio sam prihvatiti posjetu iz znatiželje i posjeta je odobrena. Dolazi žena i na samoj porti i policija ju je pokušala uplašiti i rekli su joj da ne treba imati kontakt sa mnom. Ponijela je knjigu Hagioterapija i rekla je da će vidjeti što će se dogoditi. Bio sam okružen policijom i vidio sam na njezinom licu da je uplašena ali lice joj je zračilo pozitivom i kad je došla rekla je ja sam Pavica i pitala me može li me zagrliti, i zagrlila me i od tada se moj život promijenio. Kroz moje tijelo je prošla neka toplina, nisam to nikada doživio. U njezinom glasu i licu nije bilo osude, samo milost. Pričala mi je o Božjoj ljubavi, poniznost, oprostu i od tada sam se promijenio, i od tada nisam niti jedan eksces nisam imao”, ispričao je Slavko.
Cijelo svjedočanstvo pogledajte u videu:
