Rodila se 1381. kao Margherita Lotti u općina Cascii, u Umbriji. Kći pobožnih roditelja, jedinica, od djetinjstva je sanjala da će postati redovnica, ali se po roditeljskoj želji udala vrlo mlada. Njezin muž, Paolo Mancini, gradski stražar, bio je naprasit i grub čovjek, ali ona ga je svojom blagošću i strpljivošću pripitomila, pribiližila dragom Bogu i ostvarila obiteljsku sreću.
Izgubila muža i djecu
Zatim ju je pogodio udarac za udarcem. Muž joj je ubijen iz zasjede, a potom su joj u roku od godine dana umrla oba sina. S 36 godina, počela je opet razmišljati o ulasku u samostan. Uputila se u obližnju Casciju, u augustinski samostan svete Marije Magdalene, ali su je redovnice kao udovicu nasilno ubijenog muža najprije odbile. Naposljetku je ipak uspjela, a po jednoj predaji po noći su je u samostan uveli njezini sveci zaštitnici, Ivan Krstitelj, Augustin i Nikola iz Tolentina. Dobrotvorka i mirotvorka, u samostanu je mnogo molila, razmatrala o Isusovoj muci i zamolila Isusa da postane sudionica njegove muke.
Patnja i rana na čelu
Zadobila je ranu na čelu koja ju je podsjećala na Isusovu trnovu krunu, krvarila 15 godina i nije više zarasla. Činila je strogu pokoru i postila. Mnogo je patila i zadnjih godina bila prikovana za svoj siromašni samostanski ležaj.
Preminula je u Casciji na današnji dan, 22. svibnja 1457. Narod ju je odmah nakon smrti počeo štovati kao sveticu, a pobožnost prema njoj raširila se po mnogim zemljama. Blaženom ju je 1627. proglasio papa Urban VIII., a svetom 1900. papa Leon XIII., nazvavši je “dragocjenim biserom Umbrije”.
Molitva
O, uzvišena čudotvorko, sv. Rito, svrni svoje milostive oči na me patnika i nevoljnika iz svoga svetišta u Casci, gdje sva lijepa snivaš u miru, odakle širiš rajsku svjetlost.
Ti vidiš moje jadno srce okruženo trnjem kako krvari od boli. Ti vidiš, o slatka svetice, da u mojim očima više nema suza, jer sve su presušile. Umoran sam i obeshrabren, tako da i sama molitva umire na mojim usnama… Moram li očajavati u takvim teškim nevoljama svog života? O, dođi, budi mi na pomoć i pripomoć. Nije li tebe kršćanski narod prozvao sveticom nemogućeg, zagovornicom nevoljnika? Iskaži, dakle, čast svojemu imenu, isprosi za me milost koju od Boga molim: navedi nakanu/želju.
Svi veličaju tvoju slavu, svi govore o tvojoj darežljivosti koju pružaš, zar ću samo ja ostati razočaran jer me ti nisi slušala? Ah, ne! Moli, stoga, moli za me Isusa da se smiluje mojoj nevolji, da po tebi, o, sv. Rito, mogu isprositi ono za čime tako gorljivo čezne moje srce. Amen.
