Dok su kamenovali Stjepana, on je povikao: ‘Gospodine, ne zaračunaj im ovaj grijeh’

foto: wikimedia

Dok su kamenovali Stjepana, on je povikao: “Gospodine Isuse, primi moj duh.” Tada je pao na koljena i povikao iza glasa: “Gospodine, ne zaračunaj im ovaj grijeh”; i kad je to rekao, zaspao je. — Djela apostolska 7, 59–60

U prvim danima Crkve, nakon što je Isus poslao Duha Svetoga na svoje učenike, apostoli su obilazili Jeruzalem, propovijedajući i čineći mnoga čuda i znakove čuda.

Novi vjernici su se pridruživali Isusovom putu u velikom broju. Ubrzo su apostoli shvatili da im je potrebna pomoć u brizi za tako brzo rastuću zajednicu. Pronašli su sedam ljudi za koje se zna da su mudri i pobožni da pomognu u određenim dužnostima, oslobađajući apostole za molitvu i službu. Stjepan je bio jedan od sedam odabranih.

Sveta Barbara, djevojka koju je otac dao strahovito mučiti i ubiti zbog Isusa

Svojim propovijedanjem doveo ih je do ruba

Uskoro je postalo očito da je Stjepan bio izvanredan propovjednik i da je mogao činiti velika čuda, dovodeći još više ljudi u novu vjeru. Nažalost, Stjepanova sveta uvjerljivost ozbiljno je iritirala neke vjerske fanatike. Širili su laži o njemu, skupili nekoliko lažnih svjedoka i doveli ga pred veliko vijeće.

Kada je Vijeće zamolilo Stjepana da govori, on je podsjetio vlasti sinagoge na bezbrojne progone svetih proroka kroz povijest Izraela. Hrabro uspoređujući te progone s ponašanjem Velikog vijećnika, optužio ih je za nijekanje riječi istine. Članovi vijeća bili su bijesni zbog Stephenova govora. Stjepan je zatim pogledao prema gore i opisao viziju neba s Isusom s desne strane Boga —radnja koja je njegovu publiku dovela do ruba; izvedoše ga izvan grada i stadoše ga kamenovati. Dok je kamenje bacano na njega, Stjepan je govorio nježne riječi molitve i oprosta. Ubrzo je Stephen bio mrtav.

Čudo Stjepanova mučeništva: Neočekivani rast kršćanstva unatoč progonu

Stjepanova smrt stvorila je neočekivani poticaj kršćanstvu. Kršćani u Jeruzalemu tada su bili toliko progonjeni da su mnogi pobjegli u druge gradove, mjesta i zemlje. Ovi raštrkani učenici poučavali su ljude na drugim mjestima o Isusovoj poruci i životu, a mnoštvo se ljudi još više obratilo. Dakle, ova disperzija vjernika do koje je dovelo Stjepanovo mučeništvo zapravo je bila rani korak u pretvaranju kršćanstva u univerzalnu – ili katoličku – vjeru.

No, kako je, osim izvanrednim Božjim zahvatom, uopće moguće da mučeništvo i progon ljudi rezultira s najvećom svjetskom religijom koja prati jednog čovjeka, rođenog u štalici i razapetog na križ prije dvije tisuće godina? To je najveće čudo ikad proizvedeno. Da sve drugo makneš, samo ta činjenica dovoljna je da se prepozna – istina. Nemoguće je bez Boga. Jer i danas se događa.

Primjerice, mjesto gdje je danas najviše progonjenih, ubijanih kršćana je Afrika. Ujedno kontnent na kojem kršćanstvo danas najviše raste. Isus je Bog i njega je nemoguće zaustaviti. A Stjepanovo mučeništvo, kao i sva druga mučeništva za Krista upravo to dokazuju. Smrt je pobijeđena, svako zlo također, a heroji svetosti su oni koji tu istinu, poput Stjepana, žive čak i za ubojice. Jedan od progonitelja Stjepana naime, bio je Savao, kasnije sveti Pavao koji je istinu o Bogu razlio na čitav svijet.

Kako si velik Gospodine!

Tajna 40 križeva pod morem: Mučeništvo mladih isusovaca ubijenih zbog Krista

Prethodni članakPapa pred tisućama ljudi upozorio: ‘Ne razgovarajte s đavlom, ne zabavljajte se iskušanjima’
Sljedeći članakPreviranja u Crkvi: Odvija li se ovo proročanstvo pred našim očima?