Luis Eduardo Guzmán često ponavlja da svećenici, daleko od toga da su “Marsovci” ili žive u samom nebu, ljudi su od krvi i mesa i tako bi se prema njima trebali i ponašati.
Tako se i pokazao kada je za kanal El Rosario de las 11 prepričao svoj poziv.
On svjedoči moćno čudo Božje u njegovu životu. Kaže da je preživio smrtonosnu bolest prije rođenja, prošao desetke operacija nakon rođena i da je sve bila priprema za njegov put koji je znao samo Gospodin – služba glavnog svećenika egzorcista u Kolumbiji.
Zbog svog životnog iskustva, svećenik i glavni tajnik Međunarodne udruge egzorcista u Kolumbiji potvrđuje da je naučio “učiniti se malenim” – unatoč tome što ima metar i 90 cm – i moli se da tako nastavi svaki dan.
Čak i kada govori o golemim izbavljenjima koje kao plodove nosi iza sebe, on se predstavlja kao puki posrednik za Boga, “Boga koji stvarno djeluje”.
Dvije strašno moćne riječi kojima je Padre Pio tjerao đavla! ‘Ostao je samo smrad’
Razmišljanje o samoubojstvu
Rođen krajem 70-ih u Kolumbiji, napominje da je njegovo rođenje bilo izuzetno složeno. Patio je od rijetkog fetalnog sindroma koji je oduzeo život njegovoj sestri, a koji je tada otkriven.
Rođen je hitnim carskim rezom sa sedam mjeseci, u podneblju gdje za njegov život “nitko nije mario”.
Tjedan dana nakon što je rođen, već je bio operiran gotovo desetak puta dok nije odustao. Upravo mu je “posljednji pokušaj” suočavanja s jedva 5% šanse za preživljavanje spasio život.
Do danas živi s malo posljedica, u usporedbi s onim što bi mogao imati. Prošao je tridesetak operacija, ima “metala posvuda” i pamti “beskonačne situacije s bolovima”, ali je Bog odlučio da će čudom izbjeći mentalnu retardaciju, potpuni invaliditet ili samu smrt.
“Pogledao sam se u ogledalo i nije mi se svidjelo ono što sam vidio, plakao sam i krivio Boga što se poigrao sa mnom, pitajući se kako je moguće učiniti nekoga poput mene”, sjeća se.
Bila je to misao koja se ponavljala i bila je popraćena “apsolutnim odbijanjem milosti” i koja ga je dovela do pokušaja okončanja života čak tri puta.
‘Ovo su ljudi koji me mogu uništiti’: Nevjerojatno otkriće sotone koji se očitovao maloj svetici
Svećenik unatoč svemu: Volja Božja
Sve dok refleksija nije duboko promijenila njegov život. Bilo je to rezultat pitanja upućenog Bogu: “Ako si mi dao život koji nisam zaslužio, zašto ga ja ne bih dao tebi?”
Bio je to zametak svećeničkog poziva koji nije bio lišen poteškoća. Zbog bolesti mu je nekoliko puta odgođen pristup sjemeništu. Ali njegova je priča, kaže on, “priča o Bogu koji je vjeran,” i zna da je Božja volja jedno, a ljudska volja drugo.
Stoga je ovaj “Kolumbijac meksičkog srca” zahvalan što je imao taj “trajni poziv” za nastavak studija i svećeničkog poziva koji, kako tvrdi, ni danas ne zaslužuje.
U priči punoj pouka o poniznosti iz primjera, svećenik priznaje višestruke životne poteškoće s kojima se ljudi svakodnevno suočavaju, ali njegov ih glas poziva da sve promatramo iz transcendentnog (duhovnog) smisla.
“Moja priča, tvoja priča, sve što je Bog učinio u tebi, ima smisla. Prestani ranjavati sebe, štetiti sebi, jer ono što je Bog učinio u tebi, nije učinio ni u kome drugome. Ne umori se, bori se, moli Boga milost snage i ako postoji nešto što vam danas može izoštriti dušu, sjeti se da si ti nešto najljepše što je Bog mogao stvoriti. Tako mi je to Bog dao do znanja, uz bol i patnju tijekom mnogih godina”, objašnjava.
Primio dar razumijevanja jezika
Dana 12. prosinca 2009. zaređen je za svećenika, a nedugo potom dobiva poziv od biskupa na Prvi međunarodni kongres egzorcista u Australiji.
Guzman nije znao ništa o egzorcizmu, a još manje engleski. Nije mu bilo jasno kakve veze taj poziv ima s njim niti što bi on time mogao dobiti osim “upoznavanja prekrasne zemlje i kulture”, ali se na kraju ograničio na “jednostavno slušanje”.
Kad je stigao, nije zatekao ni prevoditelje ni sunarodnjake, a pred njim je bilo 15 dana, a da ništa nije razumio. Sve dok četvrtog dana svoju prvu “naredbu” nije uputio je Bogu.
“Gospode, učini nešto ili ću se vratiti u Kolumbiju.”
Petog dana činilo se da je sve “ostalo isto” osim ustrajne percepcije da mora otvoriti svoju bilježnicu. I odjednom, prisjeća se, “Bog mi je počeo diktirati i jednostavno sam prepisao sve svojim rukopisom. Diktirao je u moje srce, nisam razumio osobu koja je držala govor, ali duboko u mom srcu bile su riječi na savršenom španjolskom.”
Toliko da se s iznenađenjem prisjeća kako je na kraju izlaganja svećenik koji je govorio engleski došao tražiti njegove bilješke.
(Na kraju ovog videa svećenik moli molitvu za sve koji gledaju, nema veze što ne razumijete, vaš duh će razumijeti, a možda primite i razumijevanje, kao on)
Đavao govori…
Trenutačno ovaj svećenik djeluje kao egzorcist već osam godina i oko šest godina kao dio Međunarodne udruge egzorcista koju je osnovao Gabrielle Amorth i kojoj predsjedava.
Od tada je proveo mnoga oslobađanja i egzorcizme, boreći se protiv zla licem u lice i u mnogim prilikama “učeći od njega”. Na primjer, u vezi s Bogorodicom.
Jednom prilikom, sjeća se da je bio sa žrtvom koja je posjednuta i pitao ju je zašto je kad je čula ime María izazvala takvu veliku reakciju.
“Zato što je majka Božja, ali prije svega zbog svoje poniznosti. Za nas je ona velika gospođa”, odgovoreno mu je.
Guzmán se sjeća da je tijekom egzorcizma glas demona “loše govorio o Isusu. Bog je to podnosio, opet, ali bilo mu je nemoguće govoriti loše o Djevici Mariji.”
“On se može oduprijeti prisutnosti anđela, ali ne i prisutnosti Majke. Ne zbog toga što ona jest, nego zbog onoga što joj je Bog dao, poniznosti i punine milosti koja prebiva u njoj i njezine polu-protagonističke uloge u našem spasenju“, objašnjava svećenik.
Govori o drugom slučaju, dječaku kojeg je pratio tek nešto više od godinu dana i kojemu svaki put kad bi vidio svećenika “pocrvene zjenice, skače i do pet metara bez da se gura ili udara u zidove”.
Usred egzorcizma prisjeća se kako ga je glas zla iskušavao nudeći mu sve samo da ga ne izbaci iz tijela.
“Traži od mene što god želiš, novac, moć, dat ću ti”
“Voliš li?”, upita ga svećenik.
“Ne pokušavaj. Ne volim. Moj posao je da mrzim.
“Pa pošto ti ne voliš, a ja tražim ljubav, nemaš mi šta ponuditi. Ne trebam ništa od tebe”, rekao mu je svećenik.
Biti egzorcist je posebno, vidiš da je Bog ljubav, a kad sotona vidi ljubav, mora otići
Ali što egzorcist najviše cijeni u svojoj službi?
U svom slučaju, on smatra “milošću” “razumjeti da je Bog uvijek onaj koji pobjeđuje” i uživa u svojoj službi gledajući na poseban način “Božje milosrđe”.
“Volim to. Jasno se vidi Božje milosrđe. Tamo možete vidjeti Njegovu ljubav… a tko to ne voli? Da nakon oslobođenja dođe svjestan čovjek, zagrli te i zahvali, cijene nema,” govori.
“Kad bi netko ovo mogao naplatiti, ni hrpa zlata ne bi pokrila ovakav posao”, uvjeren je.
Svećenik također priznaje da ga gledanje Božjeg milosrđa na djelu potiče da “svaki dan bude zahvalan Gospodinu”.
Na neki način kaže da se to milosrđe vidi u “sakramentima koje on kao svećenik dijeli”, ali biti egzorcist je, kaže, drugačije.
“Ima nešto u tome” što ga mijenja i to ne samo ono što Hollywood manje-više točno prikazuje u posljednje vrijeme.
“Osjećam, vidim i primjećujem to milosrđe na poseban način. Ima nešto po čemu Bog postaje prisutniji, bolje se izražava u mnogim aspektima. Govorimo o duši u potrebi i shvaćam nešto što svi zapravo znamo, da vrag “On jednostavno ne voli. Kad spozna ljubav Božju, mora otići i to je ono što me najviše impresionira kod egzorcizma. To je utjeha duše, duša koja tješi drugu dušu u Bogu. Zato toliko volim ono što radim”, zaključuje.
