Prof. Tomislav Ivančić u svom predavanju koje je objavljeno na portalu hagio.hr govori kako je vrijeme između Uskrsa i Duhova jako bitno i kako upravo ovo vrijeme trebamo ozbiljno shvatiti.
“Obično mislimo da je važno vrijeme katoličke crkve od trenutka Pepelnice pa sve do Velikog petka to znači vrijeme korizme, međutim to nije to. To je samo priprava na nešto što je daleko važnije i bitnije. Vrijeme između uskrsnuća Kristova između Uskrsa i Duhova je zapravo bitno. Treba opet i opet naglašavati, Bog Otac misli i planira. Sve što misli i planira to je nevidljivo i to On objašnjava i govori i daje svome Sinu da On to nama objavi. Onda ono sto je objavljeno Duh Sveti ostvaruje. Sjetimo se arhitekta, najprije ima u glavi zamisao neke zgrade. Njegovi učenici i studenti to zatim stave na papir, oni naprave nacrt onoga što ima arhitekt u glavi. Iza toga dolaze praktični ljudi graditelji koji to, taj nacrt pretvore u materijalno , ljudsko djelo u zgradu. Dok to shvatimo nećemo ništa shvatiti što se to zapravo u čovjeku događa.
Tomislav Ivančić objašnjava kako naučiti moliti: ‘Samo duhovna duša se spaja s Bogom’
Što Bog želi s nama?
Mi kao vjernici moramo najprije razumjeti što Bog želi s nama. A to možemo saznati ako slušamo evanđelje, čitamo evanđelje i razumijemo što to Isus donosi, a to je Kraljevstvo Božje. Onda ako razumijemo da to nije mogao ni Isus ostvariti, niti apostoli nego tek kada je sišao Duh Sveti. Prema tome, zapravo biti čovjek, znači biti biće povjerenja. Biti biće povjerenja tako da vjeruješ Isusu da je ono što On kaže zamisao Oca nebeskoga i plan. Koji je Isus prikazao u svome navještaju riječi i da će to ostvariti Duh Sveti. Na čovjeku je da se otvori tom stvaralačkom planu i da surađuje s tim stvaralačkim planom, da razgovara s Bogom i Duhom Svetim, ide u taj plan i da se otvori tome planu, kako bi se on ostvario. Sve je zapravo u tome.
Mi kao ljudi smo zapravo zaglibili u svoj racionalizam i nemoći, u svoje grijehe, oholosti i arogantnosti. Mi stalno mislimo da mi moramo nešto učiniti, ako mi ne učinimo ništa neće biti, a to nije istina. Mi na svijetu nismo sami ima još netko tko je iznad nas i koji nam se smije kada nas vidi kako smo jadni. Drugo mi mislimo da ono što nam crkva stalno propovijeda trebamo činiti, trebamo nastojati da budemo Bogu vjerni, Bogu dobri. Da tako radimo kako bi nas Bog zavolio, kako bi Bog preko nas učinio nešto veliko, a to nije uopće istina.
Bog nas želi poučiti
I dok mi to ne povjerujemo mi smo stalno u krizi jer nemamo kamo poći. Drugim riječima Bog i čovjek su u suradnji, ali uvijek Bog ima inicijativu. Bog radi prvenstveno kao što otac uči dijete kako se kopa, ore, vozi traktor, vozi auto, kao što učitelj djecu uči kako se piše, čita itd. Tako Bog upravo nas želi poučiti, voditi da budemo veliki kao On. A mi stalno mislimo da mi moramo nešto za Boga činiti da mi moramo se truditi i živjeti. Da mi moramo trpjeti, žrtvovati se, umrijeti, patiti itd. I time zapravo želimo reći Isusu da njegova smrt i uskrsnuće ne vrijedi za nas ništa. Mi sve moramo patiti”, objašnjava Ivančić.
Tomislav Ivančić otkriva kako pobijediti teške, neizlječive bolesti
