Mnogi mistici su imali viziju pakla. Ni jedni ni drugi nisu se željeli vratiti tom iskustvu. Štoviše, probudila je u srcima vidioca još gorljiviju želju da mole za grešnike.
Sveta Katarina Sijenska
U slučaju sv. Katrine Sijenske to nije bila toliko slika koliko opis koji se čuo iz usta samoga Boga. Zabilježeno je u Dijalogu o Božjoj providnosti, točka XXXVIII. Svetici je povjerena istina o četiri najveće patnje prokletih.
Prvi od ovih uzroka boli je taj što ne mogu vidjeti Boga. Stajali su pred Njim na kratak trenutak u posebnoj presudi u trenutku smrti, a onda im je ta blažena vizija oduzeta. Dodajmo: za vječnost.
Drugi je stalna grižnja savjesti, koju više ne mogu ugušiti, da su u ovo stanje došli svojevoljno, odbacujući ljubav i milost koju im Bog nudi.
Umjesto da vide Njega, oni vide Sotonu u njegovom najodvratnijem obliku – a to je treća muka.
Posljednji je vatra, koja “pali, a ne proždire”. Duša je nematerijalna, pa se ne može spaliti, ali može iskusiti plamen koji je spali do stupnja ovisno o tome koliko je grešna bila.
Već sam ovaj opis bio je dovoljan da Katarina sanjala o tome da legne na vrata pakla kako nitko drugi ne bi mogao doći tamo.
