Bivši hrvatski nogometni reprezentativac Josip Šimunić na Duhovno-duhovitim večerima koje se odžavaju u crkvi Svetog Duha u Zagrebu pred mnoštvom ljudi progovorio je svoje svjedočanstvo vjere – kroz život, posebno kroz sport.
Rekao je kako su odlasci na svetu misu od malena bili sastavni dio njegova života, Govorio kako je u sportu imao teških dana ali mu je Bog kroz svetu misu i molitvu te druge ljude uvijek pomagao. Svjedočio je kako je kao nogometaš u početku molio: Daj Bože da pobjedim, pa onda daj Bože da se ne ozlijedim a s vremenom je njegova molitva preformulirana u Bože daj da izdržim što mi daješ, ne samo ja nego svi oko mene.
Svjedočio je o važnosti, kako on kaže, ‘nogometne ispovijedi’, te se uvijek nakon utakmice upitao: Jesam li dao sve od sebe i što sam mogao drugačije? Kazao je da je isto činio i kroz život van nogometa spominjući tu ‘ispovijed kao temelj svog puta s Bogom.
‘Ne mogu se ljutit na Boga’
Tada je Josip progovorio o tragediji koja je uzdrmala njegovu obitelj prije pet godina. Njegova kćerkica, kazao je, dobila je gripu i preminula za samo tri dana, i to na Uskrs.
‘Ja vam svjedočim ovdje večeras, da nije bilo dragog Boga, da nije bilo molitve, da nije bilo krunice, da nije bilo prijatelja i obitelji oko nas da nas drže da ne padnemo, ne znam što bi bilo’, rekao je Josip dodajući: “Bez dragog Boga, bez Isusa Krista bez vjere i ljubavi nema spolutno ništa, nema tu sreće.”
“Koliko god meni ovo sad bilo teško izgovoriti, svi moramo naći snage ispitivati sami sebe svaki dan kako možemo biti bolji i kako se popraviti.”
Na kraju se suočio s pitanjem iz publike, žene koja ga je pitala je li ljut na Boga zbog onog što se dogodilo. Odgovorio je: “Ja ne mogu biti ljut na Boga, nije moja kćer preminula, nego mi ju je dao dragi Bog. Bog mi ju je uzeo.”
