U emisiji Hrvatskog katoličkog radija Zašto vjerujem, gostovala je Tea Perović koja boluje od multicentričnog metastatskog karcinoma. Kada je pitaju hoće li ozdraviti, ona odgovara s neobičnom bezbrižnošću koja zrači povjerenjem u Boga – “Ne znam. Nebitno je”.
Dođi. Trebaš mi!
Tea boluje od multicentričnog metastatskog karcinoma. Rekla je kako je zaista bilo zastrašujuće suočiti se prvi puta s ovakvom dijagnozom. “Imala sam tu milost da me Gospodin prožeo svojom prisutnošću i to iskustvo vjere bih svim svojim srcem željela posvjedočiti drugima.” Posvjedočila je kako je u trenutku kada joj e bilo najteže iskreno zavapila Bogu: ” Bože, pomozi mi! Spasi me! Što je ovo?! Ja ovo ne razumijem, ali znam da postojiš… Dođi. Trebaš mi.”
Potrebna je samo jedna mala pukotina da Bog iskoristi i sa svom svojom silom uđe, zahvati i da nakon toga osjetiš toliki mir i toliku radost”, rekla je.
Nebitno je hoću li ozdraviti
Perović prima teške lijekove koji joj narušavaju krvnu sliku i leukocite i njeni najbliži često su zabrinuti kada se kreće među ljudima zbog njezinog slabog imuniteta. Rekla je kako je isprva pazila na to, no kasnije je shvatila da joj se, bez obzira na to je li među ljudima ili nije, ništa ne događa. Kada je bila u kući prepunoj bolesti i virusa, ostala je netaknuta.
Ljudi je često pitaju hoće li ozdraviti, a ona odgovara s neobičnom bezbrižnošću koja zrači povjerenjem u Boga – “Ne znam. Nebitno je.” “Ja samo znam da sam ja stvarno na Božjem dlanu. On mene nosi; vodi me kroz život, pokazuje mi put i ja se prepuštam”, govorila je Perović o svom povjerenju u Boga u kojemu nema trunke straha ni bojazni.
Sve neugodne stvari kroz koje prolazi zbog svoje bolesti – terapije, injekcije – prikazuje na nakane drugih. “Tim se lakše te terapije podnesu”, istaknula je.
Bolest prikazuje za ozdravljenje duša
Tea Perović rodom je s otoka Brača. Živi svjedok vjere za nju bila je njezina “nona”, baka, koja je, kaže, “posijala sjeme vjere koje je samo klijalo”. Jedno Gospino ukazanje bilježi se na Braču 1946. godine na blagdan sv. Ivana Krstitelja. U krugu vidjelica bio je brat njezine bake, ali i njezina baka koja nije ništa vidjela, ali je itekako osjetila. Prema riječima gošće, bila je to starica koja je u sebi imala živu vjeru koja je veliki trag ostavila i na životu svoje unuke. Naglasila je kako misli da njen put nije tipičan put kojim bi čovjek poželio ići – kad se čovjek razboli, želja mu je ozdraviti. “Ja sam stvarno spremna na sve scenarije – svjesna sam da me Bog može izliječiti i da mogu biti fizički zdrava u potpunosti, ali isto tako sam spremna i na to da se nikada ne izliječim i smatram da je to na neki način i plemenitije, jer tu svoju bolest, patnju i put prikazujem za ozdravljenje duša i osoba koje još ne vjeruju i njima je ozdravljenje puno potrebnije nego meni.”
Cijelu emisiju poslušajte ovdje.
Dogodilo se ozdravljenje po zagovoru Ivana Pavla II: ‘Rak kao da nikad nije postojao’
