Razgovor sa Antonijom Salzano Acutis, majkom blaženog, a uskoro i svetog Carla Acutisa otkriva kako se odgajaju djeca – svetci. Objavio ga je NC Register, a mi donosimo neke savjete.
U ovom intervju majka progovara o tome kako se Carlo nosio s tehnologijom i što je totalno pogrešno u odgoju, a što brojni katolici rade, čak i na savjet nekih svećenika.
Također napominje da bi roditelji trebali biti prvi vjeroučitelji svojoj djeci, a što se također masovno zanemaruje u odgoju djece u katoličkim obiteljima, gdje se katolicizam nekako površno podrazumjeva.
Kako je Carlo koristio mobitel?
Dok je Carlo bio živ, nismo imali pametne telefone, ali smo imali Messenger [na preklopnim telefonima]. Isključio je Messenger. Stvarnost je takva da je bio izuzetno zauzet svim svojim aktivnostima, svojim izložbima, svojim radom katehete. Nije imao vremena za gubljenje. Štedljivo je koristio mobitel.
Što je s video igrama? Što je Carlo mislio o igricama?
Karlo je dobio PlayStation kada je imao 8 godina. Čitao je o djeci u SAD-u koja su na kraju odlazila u klinike na “detoksikaciju” jer je njihova ovisnost o video igricama dosegla krajnost. Neki su imali problema s epilepsijom. Bio je šokiran ovime. Tako je vrlo rano odlučio ograničiti igranje na samo jedan sat tjedno. To je sam sebi nametnuo i uvijek je to održavao. To pokazuje krepost umjerenosti, koja je jedna od sedam vrlina po kojima Crkva nekoga proglašava svetim. Krepost umjerenosti govori nam da dobro koristimo dobre i lijepe stvari. Dakle, čak i PlayStation, Xbox, Gameboy — ako nisu previše nasilni (jer postoje neke igre za koje mislim da su sotonističke) — mogu biti pozitivni.
Ali Carlo bi rekao: “Ne možemo postati robovi ovih stvari [tehnologije]. “Moramo ih kontrolirati.”
Budući da imamo inteligenciju i stvoreni smo na sliku Božju, moramo dominirati tehnologijom. Ako te stvari oduzmu vašu slobodu, one postaju đavolski instrumenti. Tada čovjek ne radi ništa drugo. Nemaju odnose s drugima. Nemaju ni sekunde za molitvu ili razmišljanje.
Sedam svetačkih savjeta kako odgojiti dijete: Ovo ne činite baš nikada
Što kažete roditeljima čija su djeca napustila vjeru?
Sveti Ivan Bosco je govorio da kad imate malu biljčicu i vidite da krivo raste, trebate je ispraviti drvenim motkama. To je jako teško učiniti kada biljka odraste. Potrebna vam je posebna milost.
Pogreška mnogih roditelja je što ne mole svakodnevno sa svojom djecom dok su mala: ujutro i navečer, prije jela, ili mole krunicu s djecom kad postanu razumna. Roditelji moraju biti prvi katehete. Trebali bi čitati biblijske priče i priče svetaca. Oni moraju govoriti o odobrenim ukazanjima Crkve, poput Fatime, Lourdesa i Pontmaina.
Posljednja stvar: ne odustaj. Kad roditelji krste svoju djecu, zaklinju se pred Bogom da će svoju djecu odgajati u kršćanskoj vjeri.
Vidjela sam neki dan u crkvi gospođu koja me zaustavila da mi kaže da njezine kćeri od 16 i 14 godina više ne žele ići u crkvu, a svećenik joj je rekao da ih ne tjera. Ovo je greška. Jer ovaj svećenik ne vjeruje, očito, da čak i ako tinejdžeri idu na misu neraspoloženi i bez želje, naš Gospodin uvijek djeluje u sakramentima.
Prije svega, prije nego što naša djeca napune 18 godina, moramo imati određeni autoritet nad njima. Nakon što navrše 18 godina, mogu odlučiti što će raditi; ali do tada ih vodite na misu. Ova mama koju sam upoznala je totalno odustala, kao da se više nema što raditi. To je pogrešno.
Majka bl. Karla Acutisa: “Da, tijelo mog sina je pronađeno neraspadnuto, srce mu je netaknuto”
Koje bi druge pogreške roditelji trebali izbjegavati?
Roditelji moraju naučiti reći “Ne”. Uvijek reći “Da” je greška. Znanstveno je dokazano da tinejdžeri još nisu u potpunosti razvijeni. Mozak im je još u fazi razvoja sa sinapsama koje još nisu u potpunosti povezane.
Drugi problem je kada se tinejdžeri premladi upuste u veze. Naš posao je da obrazujemo i usmjeravamo našu djecu.
Pametni telefoni, internet i TV ne mogu biti dadilje. Imati djecu znači žrtvovati se. Ono malo vremena što imam, trebam posvetiti njima i kvalitetno provesti vrijeme s njima. Možda količina vremena nije bitna, ali kvaliteta jest.
Ljudi ostavljaju svoju djecu na internetu sa 6 ili 7 godina. Shvaćate da je pornografija koja postoji na internetu destruktivna. U Italiji su napravili studiju koja pokazuje da ju gledaju djeca od 6 i 7 do 16 godina: 80% njih gleda porno stranice — dječaci i djevojčice. Razmislite o tome kako ih to uništava. Ovo je opasnost.
Roditelji moraju naučiti kako ograničiti internet pomoću sustava koji kontroliraju stranice koje posjećuju naša djeca. Roditelji se moraju probuditi jer se čini da su mnogi poput “Uspavane ljepotice” u šumi. Toliko roditelja nije u stanju suočiti se s ovom tehnologijom. Mnogi su uhvaćeni nespremni. U pravnom sustavu postoji izreka: “Neznanje nije isprika.” Isto vrijedi i za obrazovanje naše djece. Moramo biti budni.
Roditelji moraju biti mudriji od ovoga. Izgubili smo korištenje razuma. Roditelji su prvi odgajatelji. Ne možete samo poslati djecu u župu i misliti da će se tamo riješiti svaki problem — pa čak ni škola.
