Sveci se trude vršiti volju Božju i tako je izražavati, ali kad to učini djevojčica, srce jednostavno zadrhti.
Ljudskom je biću tajna kako Bog postupa s onima koji ga ljube. Kažu da je sveta Terezija od Isusa pitala našeg Gospodina Isusa Krista zašto je dopustio da joj se dogode tolike teške situacije.
Gospodin joj je rekao: “Terezijo, ja tako postupam sa svojim prijateljima.”
Svetica, s velikim smislom za humor, odgovori: “Sada razumijem zašto ih imaš tako malo.”
Jednako se tako i mi pitamo o Božjim planovima s malenima, a posebno smo dirnuti kada saznamo za neokaljanost karaktera i golemu vjeru neke male djece koja se bez oklijevanja predaju Bogu.
‘Nije Isus kao na slikama, ja ga vidim ovako…’: Djevojčica s četiri godine imala vizije Isusa
Riječ je o slučaju Alexie González-Barros, djevojke rođene u Madridu 7. ožujka 1971., koja je otišla u nebo 5. prosinca 1985. godine.
Normalan život
Alexia González-Barros bila je najmlađa u obitelji sa sedmero djece. Bila je vesela djevojka, dobra učenica, voljela je plesati, plivati i čitati; bila je upoznata s najnovijim glazbenim zbivanjima i s velikim je zanimanjem pratila kulturni život.
Osim toga, molila je i imala intenzivan duhovni život, stupove koji su joj pomogli održati svoju vjeru tijekom deset mjeseci teške bolesti koju je trpila, a da nije izgubila osmijeh te se ponudila Gospodinu s apsolutnom predanošću. Predala mu je i sve vrste boli i ograničenja, uzrokovanih malignom tumor u vratnim kralješcima koji ju je ostavio paraliziranom.
Znala je da njena bol ima smisla, da ima blago u svojim rukama, i svakodnevno ga je nudila za Crkvu, Papu i sve ljude koje je nosila u srcu. Jedna djevojčica.
Ispovijed svakih petnaest dana
Od malena je išla na ispovijed svakih petnaest dana i uvijek kod istog svećenika. Imala je veliku odanost prema svom anđelu čuvaru kojeg je odmalena zvala Hugo. Prije smrti ispovjedila se s potpunom lucidnošću nakon pomnog pregleda i primio odriješenje. Zatim je uslijedilo bolesničko pomazanje i krizma koju zbog godina još nije primila.
Dva sata prije smrti zamolila je majku: “Mama, reci Isusu da ga volim.” Osjećala se vrlo sretnom što ide u susret Isusu, kojega je toliko voljela; kojemu je od svoje šeste godine svaki put kad bi kleknula pred Svetohraništem rekla: “Isuse, neka uvijek činim što Ti želiš.”
Priznate herojske kreposti
Kad je Isus pozvao Aleksiju, ona je poslušno, radosno, slobodno i bez oklijevanja pošla za Učiteljem.
U četvrtak, 5. srpnja 2018., papa Franjo odobrio je proglašenje dekreta herojskih kreposti, nazivajući je “časnom”, što je važan korak za nastavak beatifikacije, koja se može provesti čim se dogodi čudo pripisano njezinu zagovoru.
Šestogodišnja djevojčica tvrdi da je vidjela Boga: ‘Zove se Isus, zagrlio me i rekao…’
