Padre Pio iz Pietrelcine, svećenik je i kapucin, koji je postao poznat po ranama na rukama i nogama koje su krvarile kroz čitavih 50 godina. Bio je poznati ispovjednik i duhovni učitelj brojnih vjernika koji su svakodnevno dolazili iz svih krajeva Italije i šire. Svetim je proglašen 2002. godine. Donosimo neke njegove ohrabrujuće misli.
Misli Padre Pia
- Nema veće sile od molitve. To je ključ za sve blagoslove.
2. Neka tvoja vjera bude jača od tvojih strahova.”
3. Ljubav se sastoji u ovome: da voliš mimo svih nesavršenosti.
4. Isus je najbolji prijatelj. Nemojte nikada prestati razgovarati s njim.
5. Sveti anđeli čuvari su dar s neba, koji nas prate na našem putu.
6. Nemojte gubiti nadu, jer čak i u najtežim trenucima, Bog je s vama.
7.Bog nikada ne napušta one koji ga traže s iskrenim srcem.
8. Samo jedno moraš tražiti od Gospodina – da Ga voliš. Za sve ostalo, samo Mu zahvaljuj.
9. Volite i vježbajte jednostavnost i poniznost. Ne brinite o osudama svijeta jer ako svijet nema što reći protiv nas, ne bismo bili istinske Božje sluge.
10. Nikad se nemojte oslanjati na sebe. Sve svoje povjerenje stavite u Gospodina.
11. Nikada ne zaboravite da se nebeske milosti udjeljuju ne samo radi vlastitog posvećenja, nego i zbog posvećenja drugih.
12. Ako nas spopadne kakva klonulost ili slabost duha, trčimo do podnožja Križa, pripojimo se nebeskim mirisima pa ćemo nedvojbeno biti osnaženi.
Molitva Padre Pija koja rastjeruje svaki strah: Ukazao mu se Isus i rekao…
Tko je Padre Pio?
Podsjetimo Padre Pio (Francesco Forgione) rođen je u obitelji Giuseppe i Grazia Forgionea u malom seoskom gradiću Pietrelcina u Italiji 25. svibnja 1887. Iako su Forgionesi bili siromašni materijalnim dobrima, svakako su bili bogati u svom vjerničkom životu i ljubavi.
Još kao dječak, Francesco je već pokazivao znakove izvanrednih darova milosti. U dobi od pet godina posvetio je svoj život Bogu. Od ranog djetinjstva pokazivao je izvanrednu sabranost duha i ljubav prema redovničkom životu. Majka ga je opisala kao mirno dijete koje je od najranijih godina voljelo ići u crkvu i moliti se. Kao dječak, mogao je vidjeti i komunicirati sa svojim anđelom čuvarom. U svojoj jednostavnosti, Francesco je pretpostavio da svi imaju ista iskustva. Jednom ga je žena koja je primijetila njegovu pobožnost upitala: “Kada si posvetio svoj život Bogu? Je li to bilo na vašoj prvoj svetoj pričesti?” a on je odgovorio: “Uvijek, kćeri, uvijek.”
Ljubav prema molitvi
Kad je Francescu bilo petnaest godina, primljen je u novicijat Kapucinskog reda Manje braće u Morconeu u Italiji. Divili su mu se njegovi kolege studenti kao i njegovi nadređeni zbog njegova uzornog ponašanja i duboke duhovnosti. Jedan od novaka je izjavio: “Postojalo je nešto što ga je razlikovalo od ostalih učenika. Kad god sam ga vidio, uvijek je bio skroman, pribran i šutljiv. Ono što me se najviše dojmilo kod brata Pija bila je njegova ljubav prema molitvi.”
Dana 10. kolovoza 1910., u dobi od dvadeset i tri godine, Padre Pio je zaređen za svećenika. Sveta misa bila je za Padre Pija središte njegove duhovnosti. Zbog dugih stanki kontemplativne šutnje u koje je ulazio u raznim dijelovima svete žrtve, njegova je misa ponekad znala trajati i nekoliko sati. Sve na njemu govorilo je koliko je intenzivno proživljavao Kristovu muku. Župnik u Pietrelcini nazvao je misu Padre Pija “nedokučivom tajnom”. Kad su ga zamolili da skrati svoju misu, Padre Pio je odgovorio: “Bog zna da želim služiti misu kao i svaki drugi svećenik, ali ne mogu to učiniti.”
Njegovi župljani bili su duboko impresionirani njegovom pobožnošću i jedan po jedan počeli su dolaziti k njemu, tražeći njegov savjet. Mnogima se čak nekoliko trenutaka u njegovoj prisutnosti pokazalo kao iskustvo koje im je promijenilo život. Kako su godine prolazile, počele su mu dolaziti tisuće hodočasnika iz svih krajeva svijeta, privučeni duhovnim bogatstvom koje je tako slobodno proizlazilo iz njegove izvanredne službe. Svojoj duhovnoj djeci rekao bi: “Čini mi se da Isus nema druge brige osim posvećenja vaše duše.”
Spokojan i dobro pripremljen, preminuo je 23. rujna 1968. u osamdeset prvoj godini života. Umro je kao što je i živio, s Krunicom u rukama. Njegove posljednje riječi bile su Gesú, Maria – Isus, Marija – koje je ponavljao iznova i iznova dok nije izdahnuo. Često je izjavljivao: “Nakon moje smrti učinit ću više. Moja prava misija započet će nakon moje smrti.”
Dvije strašno moćne riječi kojima je otac Pio uvijek uništio đavla: ‘Ne mogu to izgovoriti’
