Tim Murphy, bio je oltarnik u župi kada je imao samo 6 godina, a stariji dječak ga je seksualno zlostavljao. Kasnije, u dobi od 18 godina, opet je bio seksualno zlostavljan, u srednjoj školi, od strane isusovca koji je trebao biti zaređen za svećenika. S takvim je traumama u srednjoj školi razvio istospolnu privlačnost i mržnju prema crkvi i Bogu. Bio je osjećajan i inteligentan mladić, zaljubljen u književnost, loš u sportu, ali s dvije strasti: lov i poezija. I vrlo brzo, s posebno destruktivnom ovisnošću, alkoholom.
Suputnk, također duhovan
U dobi od 22 godine upoznao je Alana Sullivana, koji je tada imao 24 godine i bit će mu cijeli život partner, urednik, prijatelj i prevoditelj. Prije obraćenja bili su gay ljubavnici. Bili su to ljudi s duhovnim brigama, ali bez Boga. Zajedno su istraživali tibetansku meditaciju, zen budizam, taoizam i konfucijanizam. “Bili smo duhovni tragatelji, ali nikada nismo tražili od Katoličke crkve njezin stav prema homoseksualcima”, objašnjava Murphy. Imali su farmu u Dakoti od koje su mogli živjeti, a njihova poezija o lovu, patnji i neteističkoj duhovnosti imala je dobre kritike i relevantnost na američkoj književnoj sceni.
Spremao se okrenuti samoubojstvu
Ali u ožujku 2004., u dobi od 53 godine, Murphy je bio u nevolji. Mladost mu je prošla, upravo je izgubio mnogo novca u lošem poslu, više nije bio aktivan poljoprivrednik i pio je više nego ikad. Nije bio dobrog zdravlja. Uzeo je svoju dvocijevku, napunio je, spreman za samoubojstvo, i u tom trenutku zazvonio je telefon. Bio je to prijatelj s faksa, s Yalea, kojeg nije vidio pola života! Držao ga je u priča dva sata… i želja da se ubije je nestala. Počeo je dublje razmišljati. Ovaj prijatelj, ateist na koledžu, pomogao mu je da napravi potpun i specifičan korak prema ateizmu. Ali sada je ovaj ateist bio kršćanin! Nadalje, nakon nastavka dogovora, ovaj prijatelj je predložio povratak vjeri.
I Bog mu se obratio, jasno
Godinu dana nakon pokušaja samoubojstva, Murphy je sjedio za računalom i odgovarao na e-mail u kojem je njegov prijatelj govorio o Bogu i kršćanstvu. “Odgovarao sam obrambeno, kao i obično, kad bam! Skočio sam sa stolice. I čuo sam onaj ogromni glas kako govori: ‘Sine moj, sine moj, zašto si me ostavio?’
I potresen potpuno, glasom kojeg je čuo jasno da jasnije ne može, Murphy se okrenuo tipkovnici i napisao pjesmu, kao da mu je diktirana:
“Gospodin nad vojskama postoji.
Čuo sam njegove moćne anđele kako pjevaju.
Kad sam pao s njegovih zidova, čuo sam kako odjekuju njegovi hvalospjevi.
Čuo sam njegova krila kako lepršaju oko mene, dok sam padao stoljećima,
A Bog mi sada pjeva dok napuštam pakao.”
Dva dana kasnije otišao je u katoličku župu Svetog Joakima i Svete Ane u Fargu i predstavio se mladom župniku, ocu Robertu Pecotteu, koji ga je saslušao, bacio jedan pogled na njega i odlučio udijeliti mu bolesničko pomazanje. “Tresao sam se kao list od procesa detoksikacije”, prisjeća se.
Dnevna misa… i vizija Ivana Pavla II.
Priznao je svoje grijehe, oprošteni su mu i unutar tri tjedna ponovno je primljen u Crkvu. Promjena je bila tako velika da je u roku tri tjedna bio katolik koji svaki dan ide na svetu misu, da, kaže, nadoknadi tolike godine bez mise. Još uvijek je imao točku nespojivu s katoličkom vjerom: homoseksualnost. Više nije bio seksualno aktivan mladić, ali gay slika o sebi bila je dio njegovog identiteta.
A onda je sanjao Ivana Pavla II!
“Hodao sam uz mol, do mjesta gdje je on bio, a on je molio Večernju molitvu i čuo moju ispovijed. Ali uglavnom me čuo kako se žalim na odnos Crkve prema homoseksualcima. A kad je san završio, sve što je rekao bilo je: ‘Te Dominus amat’. Nije rekao ‘opraštam ti’, ‘oprašta te ego’, nego jednostavno ‘Bog te voli’.”
I tog jutra, kad se probudio, Murphy je uključio radio i čuo zvona Svetog Petra u Rimu: Ivan Pavao II upravo je umro.
Murphy se prestao ljutiti na Crkvu. Od 2005. prihvatio je put čednog prijateljstva, bez seksualnih odnosa, a 2013. je u intervjuima izjavio da mu je ta opcija za čistoću (manje-više od 40. godine) bila dobra odluka za njegov život.
“Ne bih volio biti seksualno aktivan homoseksualac u svojim dvadesetima i katolik, bila bi to vrlo teška situacija”, priznao je. Ali od određenih godina nadalje, problem više nije požuda, već ponos i predavanje Bogu.
Sullivanovo obraćenje
Ubrzo nakon obraćenja, dva dana prije Duhova 2005., njegov partner, Alan Sullivan, dobio je dijagnozu: leukemija, smrtna kazna, životni vijek od samo dvije godine. Na pjesnikovo iznenađenje, Sullivan ga je zamolio da mu pročita nešto iz Knjige psalama. Bolest je napredovala. Ali Sullivan je, kao i Murphy bio zapanjen kad je čuo Božji glas kako mu glasno govori: “Sine moj, nisi sam.” I odmah je otišao svom partneru: “ Tim, imao sam prosvjetljenje; Želim se pridružiti Katoličkoj crkvi .” Alan Sullivan umro je 2010., u dobi od 61 godine, od kojih je zadnje tri bio katolik, posvećen prevođenju psalama, putujući 3000 godina kroz vrijeme kako bi došao do uma kralja Davida, još jednog pjesnika i pišući o književnosti, poeziji i vjeri.
U videu Tim Murphy govori kako je Alan Sullivan krenuo prevesti Psalme usred leukemije, kemoterapije i boli. I, kao pjesnici, obojica su morali ući u um kralja Davida, još jednog pjesnika od prije 3000 godina i vrlo različitog mentaliteta.
Pjesnik vjere
Godine 2017. Murphy je objavio Devotions, zbirku pjesama s temom vjere, koju je napisao nakon povratka katoličkom životu. Kritičarka Dana Gioia piše u svom uvodu: “Ovo su pjesme ukorijenjene u strastvenom susretu s božanskim. Moje predviđanje je da će pronaći mnogo odanih čitatelja.” Murphy je preminuo u lipnju 2018., osam godina nakon smrti svog velikog prijatelja. Imao je 67 godina. Misa zadušnica slavljena je u njegovoj župi sv. Joakima i sv. Ane u Fargu, Dakota.
‘Toplina kod molitve? Ne, to nije obraćenje! Obraćenje je sudar s Bogom’
