Prije dolaska španjolskih konkvistadora na američki kontinent, stanovnici Tenochtitlana, današnjeg Mexico Cityja, imali su snažna politeistička uvjerenja koja su u potpunosti vodila njihov način života. Tenochtitlan je bio središte vjerskog štovanja Asteka. Prema njihovim vjerovanjima, morali su ponuditi ljudsku krv svom bogu kako bi sunce nastavilo da se kreće nebom i sačuvali svoje živote, inače bi svijet propao.
Pohod i njegov utjecaj
Nakon osvajanja, Španjolci su nametnuli katoličku vjeru, a s vremenom su promijenili stil života i tradiciju Asteka. Međutim, najveći izazov bio je uspostaviti kršćanstvo kao jedinu i dominantnu religiju. Razmimoilaženja zagovornika domorodaca, kolonizatora i vladara pri pokušaju preobraćenja domorodačkog stanovništva izazivala su sukobe unutar Crkve i česte sukobe van Crkve.
Budući da su često bili nasilni, mnogi Asteci nisu vjerovali Španjolcima i nisu htjeli ništa od njih. Situacija se samo pogoršavala. Bili su usred duboke krize i na rubu očaja: svijet nije završio nakon prekida ljudskih žrtava kako su vjerovali, izgubili su kontrolu nad svojom zemljom, patili su od novih bolesti i poniženja, i osjećali da su ih izdali njihovi bogovi.
San Juan Diego
Oko 1524. pojavile su se prve starosjedilačke obitelji koje su primile krštenje od franjevačkih misionara. Među tim obiteljima bio je i Juan Diego Cuauhtlatoatzin, koji je promijenio svoje izvorno ime u “Juan Diego” kada se krstio zajedno sa svojom suprugom Maríom Lucíom. Primili su i sakrament ženidbe.
Juan Diego rođen je 1474. u Cuauhtitlánu. Bio je macehualni Indijanac, to jest niskog društvenog sloja, samo jedan iznad robova. Nakon smrti svoje supruge 1529., Juan Diego okrenuo je svoj život Bogu pohađajući misu i satove katekizma u franjevačkoj crkvi u Tlatelolcu. Živio je sa svojim stricem Juanom Bernardinom, starijim čovjekom.
Upravo je u tom ključnom kontekstu Djevica Marija izabrala Juana Diega za svog glasnika, mijenjajući tako povijesni tijek zemlje koja je započinjala novu eru.
Prvi misionari
Prve redovničke zajednice koje su stizale u Novu Španjolsku obraćati narod, među njima i franjevci, polako su uvodile krštenje, evangelizirale starosjedioce, pa čak i borile se da im se prizna dostojanstvo. Franjevci su se bavili obrazovanjem starosjedioca; vjerovali su da ih nitko ne može obratiti na učinkovitiji način i vidjeli su ih kao buduće kršćane i svećenike.
Ukazanje
Ujutro u subotu, 9. prosinca 1531. dogodilo se nešto što je preokrenulo vjeru i Asteka i Španjolaca. Juan Diego je bio na putu prema crkvi franjevačkih misionara u Tlatelolcu iz svog doma u Tulpetlacu, kada se dogodilo neočekivano.
U zoru, dok je prolazio pokraj brda po imenu Tepeyac, iznenada je čuo kako ptice pjevice savršeno skladno pjevaju. Zatim ga je slatki glas pozvao po imenu na Náhualtu, njegovom materinjem jeziku: “Juanito, moj dragi Juan Diego.” Slijedio je slatki glas, a onda je ugledao sjajnu figuru na brdu. Nakon što se identificirala, zamolila ga je da ode do biskupa i zatraži izgradnju svetišta na istom mjestu, kako bi ona pokazala i podijelila svoju ljubav i suosjećanje sa svima onima koji vjeruju.
“Znaj i razumi dobro, ti najponizniji od mojih sinova, da sam ja Djevica Marija, Majka pravog Boga za kojeg živimo, Spasitelja svega, Gospodara neba i zemlje. Želim da se ovdje brzo podigne hram kako bih u njemu mogla biti izložena i pružati svoju ljubav, suosjećanje, pomoć i zaštitu. ”
Juan Diego je odmah otišao do biskupa Juana de Zumárrage da prenese poruku od Gospe s neba. Međutim, nakon što je čuo što se dogodilo na brdu, biskup je bio skeptičan i ljubazno ga je pozvao da dođe drugi dan.
Drugo ukazanje
Užasnut, Juan Diego vratio se na brdo Tepeyac gdje se nalazila Gospa i zamolio je da odabere drugog plemenitog glasnika, nekoga prikladnijeg za njezinu molbu i kome će biskup vjerovati. Ali još jednom, Djevica je ponovno potvrdila njegovu misiju i naredila mu da se vrati biskupu i inzistira na sljedećem danu:
“Slušaj, moj mali sine, budi siguran da imam mnogo slugu i glasnika kojima moram povjeriti dostavu moje poruke i prenijeti moju želju, ali vrlo je važno da ti sam zatražiš i pomogneš i da svojim posredovanjem moja želja bude ispunjena. Usrdno te molim, najmanji sine moj i strogo ti zapovijedam da sutra ponovno odeš biskupu.”
Treće ukazanje: 10. prosinca
Nakon što je drugi put predao poruku, biskup nije povjerovao Juanu Diegu i naredio mu je da traži znak od Gospe. Juan Diego ponovno je susreo Djevicu na vrhu Tepeyaca. Nakon što je čula njegov odgovor, Djevica ga je zamolila da se sljedećeg jutra vrati po znak koji će odnijeti biskupu.
“Dobro, dragi moj, sutra ćeš se vratiti ovamo, pa možeš odnijeti biskupu znak koji je tražio. S tim će ti vjerovati i u tom pogledu neće sumnjati u tebe niti biti sumnjičav.”
Kad se Juan Diego vratio kući, zatekao je svog strica Juana Bernardina teško bolesnog. Sljedećeg dana, umjesto da se vrati u Tepeyac, Juan Diego je ostao kod kuće sa svojim ujakom na samrti.
Četvrto ukazanje 12. prosinca
U utorak ujutro, s obzirom na ozbiljnost zdravlja njegova ujaka, Juan Diego je otišao potražiti svećenika kako bi njegov ujak mogao primiti posljednji obred. Umjesto uobičajenim putem, zaobišao je brdo kako bi izbjegao Djevicu, no ona je sišla s brda i utješila ga.
“Nisam li ja ovdje koja sam tvoja Majka? Zar nisi pod mojom sjenom i zaštitom? Nisam li ja izvor tvoje radosti? Zar nisi u naboru moga plašta, u kolijevci mojih ruku? Nemoj tugovati i neka te ništa ne uznemirava. Neka te ne muči bolest strica koji sad neće umrijeti. Budi uvjeren da je sad izliječen.”
Zatim ga je poslala na vrh brda da posiječe ruže koje će biti znak za biskupa. Juan Diego se odmah popeo na brdo, i kad je stigao do vrha, bio je zadivljen što cvjeta toliko vrsta izvrsnih kastiljskih ruža. Vratio se Mariji, a ona mu reče:
“Sine moj najmanji, ova raznolikost ruža dokaz je i znak koji ćeš odnijeti biskupu. Reći ćete mu u moje ime da će u njima vidjeti moju želju i da će joj morati udovoljiti”.
Posjet biskupu
Juan Diego vratio se u kuću biskupa Zumárrage da preda poruku i da mu znak koji je tražio. Kad je napokon uspio vidjeti biskupa, rekao je:
“Gospodine, učinio sam ono što si naredio, izašao sam i rekao Gospi s neba, svetoj Mariji, dragoj Majci Božjoj, da si tražio znak da mi vjeruješ da trebaš sagraditi hram tamo gdje je ona tražila biti.”
Juan Diego mu je tada rekao što je vidio na vrhu brda kada ga je Djevica poslala da poreže cvijeće kao dokaz njegovog zahtjeva:
“Rekla mi je da ti ih trebam donijeti i tako to i činim da u njima vidiš znak koji si tražio od mene i udovoljiš njenoj želji. Da razjasnimo istinitost mojih riječi evo, primi ih.”
Zatim je razmotao tilmu od bijelog platna gdje su bile pohranjene ruže. Tada su dragocjene ruže pale na zemlju, a na tilmi se pojavila sveta slika Djevice Marije. Vidjevši to, biskup i svi ostali u prostoriji padoše na koljena pred tilmom. S bolnim suzama i tugom biskup je molio i molio za oproštenje što od početka nije vjerovao.
Izgradnja Svetišta
Nakon Guadalupijskog čuda, biskup Zumárraga odmah je naredio izgradnju kapele, gdje je Juan Diego proveo ostatak svojih dana čuvajući sliku štovane Kraljice Neba. Starosjedioci su dolazili sa svih strana kako bi vidjeli Majku Nebesku utjelovljenu na tilmi Indijanca poput njih.
Godine 1622. kapela je zamijenjena prvim hramom Djevice od Guadalupe, sagrađenim na istom mjestu gdje su se dogodila ukazanja. Godine 1709. započela je gradnja prve bazilike Guadalupe, koja je djelovala nekoliko godina, ali je na njezinu strukturu utjecala izgradnja susjednog samostana kapucina.
Godine 1976. izgrađena je nova i moderna građevina kako bi se zadovoljile potrebe tisuća hodočasnika koji svakodnevno posjećivali Gospu od Guadalupe. Izvorna slika Naše Gospe od Guadalupea prenesena je u ono što danas znamo kao Bazilika Naše Gospe od Guadalupea, gdje se nalazi do danas. Njen dizajn inspiriran je čudom, jer plavo-zeleni strop predstavlja plašt Djevice koja ima svoju djecu pod svojom zaštitom.
Nican Mopohua je ime povijesnog dokumenta koji opisuje ukazanja Djevice od Guadalupe svetom Juanu Diegu . Priču je na nahuatl jeziku napisao Antonio Valeriano, domorodački učenjak za kojeg se vjeruje da je priču čuo od samog Juan Diega prije njegove smrti 1548. godine. Svetište majke Božje Gudalupske najveći je izvor čuda na Zemlji, godišnje ga posjeti više od 2 milijuna ljude koja prate neprestana uslišanja njihovih molitvi, od silnih obraćenja astečkog naroda što je promijenilo povijest ovog naroda, do golemih ozdravljenja i milosti koja se događaju stotinama godina.
