Prije deset godina ubijen je Talijan čiji život, ali i smrt daju zapanjujuće svjedočanstvo o tome kako Bog djeluje u dušama kroz poruku i pobožnost Božjeg milosrđa. Evo priče o Ugi Festi i Milosrdnom Isusu iz slike sestre Faustine Kowalske.
Ugo je naime čudesno ozdravio od multiple skleroze, mišićne distrofije i epilepsije dana 2. kolovoza 1990. dok je molio pred slikom Božjeg milosrđa.
Početkom 1990. Festu se kralježnica zgrčila i svakodnevno je imao napadaje – neprestano je odlazio liječnicima koji za njega nisu mogli učiniti ništa. Bio je prikovan za kolica. Ugo je zaključio da više nema što isprobati osim očajavati.
Ugo, koji je u vrijeme ozdravljenja imao 39 godina, godinama se rugao obraćanju Bogu u molitvi za olakšanje tjelesne i duševne boli. Nikada nije molio za svoje ozdravljenje a strašno ga je mučila medicinska neizvjesnost još od djetinjstva, jer u bolesti poput multiple skleroze od koje je bolovao ne može se točno predvidjeti baš ništa, pa ni dan kad ćeš postati potpuno ovisan o pomoći drugih i neokretan. Ugo već u kolicima s distrofijom mišića ne vidi izlaz iz svoje situacije.
Uz to „nije vodio baš uzoran život“, kazao je otac Seraphim Michalenko, koji je postao blizak prijatelj s Ugom nakon izlječenja, svećenik koji je preminuo 2021. Kako je govorio otac Serafim, Ugo je, gotovo iz inata, posjetio Lourdes u Francuskoj, tri godine prije svog ozdravljenja. Učinio je to u nastojanju da dokaže svojoj napornoj svekrvi da je u krivu o ljekovitim vodama u Lurdu i da joj dokaže da Božje milosrđe ne postoji. Plan mu se izjalovio. Iako nije izliječen u Lurdu, rekao je da je tamo blagoslovljen iznenadnim uvjerenjem da Bog postoji.
Po povratku iz Lurda pokušao je srediti svoj život i odreći se grijeha. Ali, bio je potreban papa Ivan Pavao II da dovrši započeto.
Naime, 29. travnja 1990. Ugo je bio među deset tisuća hodočasnika na Trgu svetoga Petra za vrijeme ceremonije proglašenja blaženim oca Phillipa Rinaldija.
Uz ostale bolesti, Ugo je patio od gubitka pamćenja, inkontinencije i slabosti vida zbog oštećenja živaca. U invalidskim kolicima i očito u stanju patnje, Ugo je privukao pažnju Majke Tereze koja se sagnula i zagrlila ga. Članovi pratnje Majke Terezije uručili su mu tada preslike Milosrdne slike Isusa po svetoj Faustini Kowalskoj i medaljon Božjeg milosrđa. Ugo nije znao ništa o Božjem milosrđu iz objave svetoj Faustini i ništa o svetoj Faustini, a čije je objave o Božjem milosrđu potvrdio i promovirao upravo papa Ivan Pavao II.
Nakon odslušane mise kanonizacije Ugo je bio među skupinom bolesnika i hendikepiranih osoba na Trgu sv. Petra. Dok je papa Ivan Pavao II. prilazio grupi, Ugo je pružio medaljon i slike Svetom Ocu da ih blagoslovi. Papa se odazvao. Napravio je znak križa i zatim upitao Uga: “Kako se osjećaš?” Ugo je odgovorio da se osjeća užasno i da prolazi kroz duboku moralnu i duhovnu krizu.
Sveti Otac je tada Uga upitao: “Kako je moguće da ste u krizi kad imate Milosrdnog Isusa sa sobom? Idi u Trent i povjeri se Njegovom Milosrdnom Srcu i mojoj sestri Faustini.” Sveti je Otac mislio na Villu ‘O Sanctissima, gdje se propagirala poruka i pobožnost Božjeg milosrđa.
Kako svjedoči otac Serafim, Ugo nije mogao tako direktnu naredbu svetog Oca odbiti pa je otišao gdje mu je rekao “iz poslušnosti” papi.
“Nije očekivao ništa izvanredno od toga.”
Ugo će kasnije ispričati ocu Serafimu što se tamo dogodilo. Kaže da kad je stigao u Trent da ga je odbio način na koji su se ljudi tamo molili. Sve mu je to bilo malo previše, previše glasno i konfuzno. Ipak, iz poslušnosti Papi tri je dana molio, pognute glave da ne vidi što drugi rade. Ugo je u ovim svojim molitvama nadvladao uzrok svoje duhovne krize, a to je bila gorčina koju je osjećao prema svojoj majci koja ga je napustila u mladosti.
Ali i dalje su ga čekale izvanredne milosti. Četvrtog dana, dok je sjedio u svojim invalidskim kolicima ispred slike Božjeg milosrđa, Ugo je odjednom vidio Gospodina kako izlazi iz slike i ide prema njemu ispruženih ruku. Ugo nije htio vjerovati što vidi. Isus se okrenuo i vratio slici.
„Ovo se dogodilo pet puta“, pričat će kasnije Ugo ocu Serafimu.
„Nakon petog puta izrazio sam ono što mi je bilo na umu: „Ako si to stvarno Ti, podigni me, jer se ne mogu pomaknuti.“ Zatim je čuo Isusa kako jasnim glasom govori: „Ustani i hodaj“. Ugo je osjetio kako ga neke sile dižu iz invalidskih kolica. Njegove atrofirane noge odjednom su bile normalne veličine. Počeo je hodati.
Zapravo, istrčao je iz kapelice ujedno ustrašen i radostan, šokiran.
Ugo se tada smirio smjestio u klupu u glavnoj kapeli. Izvještava da je imao i viziju časne sestre. Smiješila se. Nije je prepoznao. Kad je kasnije vidio sliku sestre Faustine, identificirao ju je kao časnu sestru koju je vidio u svojoj viziji. Ugo je tada potpuno ozdravio od svih svojih bolesti, a promijenjeno mu je i srce.
Liječnici su također izjavili da je ozdravio i da ozdravljenje nema znanstvene osnove. Dana 29. kolovoza 1990. Ugo se ponovno našao pred papom Ivanom Pavlom II. na Trgu sv. Petra. Ovaj je put Ugo stajao uspravno na svojim nogama. Nakon što je Svetom Ocu ispričao što se dogodilo, sa svom medicinskom dokumentacijom, Sveti mu je Otac rekao da se i dalje povjerava Isusu i da se nastavi moliti svetoj Faustini.
Ugo je i ovaj put poslušao i ostatak života posvetio širenju Božjeg milosrđa, služeći siromašnima i nemoćnima u bolnicama i na ulicama Italije i Afrike.
Dijelio bi molitvene kartice sa slikom Milosrdnog Isusa i molitvom Božjeg milosrđa i poticao ljude da mole krunicu Božjeg milosrđa kao što je sam Krist poticao preko svete Faustine u svojim vizijama 1930-ih. Ugo je ulazio na najmračnija mjesta, među odbačene, narkomane, i kriminalce i dijelio istinu o Božjem milosrđu.
Dana 2. svibnja 2005. u Italiji pronađen je mrtav od hitaca u glavu. Uhićene su dvije osobe za taj zločin, ali motiv nije poznat.
„Ali on je ovo predvidio“, rekao je otac Serafim. “Rekao mi je da njegov rad na ulici dovodi njegov život u opasnost, ali da je potpuno spreman umrijeti za Božje milosrđe.”
Ugovo svjedočanstvo impresioniralo je i samog danas svetog Papu Ivana Pavla II i produbilo je vjeru u Božje milosrđe diljem svijeta. A treba napomenuti i da je slika Božjeg milosrđa pred kojom je Ugo ozdravio danas u župi Međugorje u mjestu Šurmanci.
Naime Papa Ivan Pavao II koji je Ugu poslao Božjem milosrđu, odobrio je objave sestre Faustine Kowalske i sve Isusove zahtjeve; o štovanju čudotvorne slike milosrdnog Isusa, krunice Božjem milosrđu i silna obećanja ali i ustanovio blagdan Božjeg milosrđa koji se slavi kako je Isus zatražio od sestre Faustine prvu nedjelju nakon Uskrsa. Zanimljivo je da je Ivan Pavao II preminuo liturgijski upravo u nedjelju Božjeg milosrđa, koja vjernicima tako i njemu pruža potpuni oprost svih grijeha te onima koji preminu tada, omogućava direktan ulazak u raj.
Blagdan Božjeg milosrđa
U Dnevniku sv. Faustine koja je dobila milost prenijeti svijetu važnu poruku o Bogu koji ljubi i želi spas svakog bića, napisana je Isusova poruka u vezi ovoga blagdana.
“Kćeri moja, govori cijelome svijetu o mojem neiscrpnome milosrđu. Ja želim da blagdan božanskoga milosrđa bude utočište svih duša, poglavito svih grješnika. Toga dana izlit će se punina mojega milosrđa. Ja ću izliti čitavo more milosti na duše koje se budu približile tomu izvoru. Tko god se toga dana ispovijedi i pričesti, dobit će potpun oprost od grijeha i kazna za grijehe. Neka se nitko ne boji pristupiti k meni, makar njegovi grijesi bili najopakiji. Želim da se blagdan mojega milosrđa svečano proslavi na prvu nedjelju nakon Uskrsa. Duše koje šire štovanje mojega milosrđa štitit ću cijeloga života kao što majka štiti svoje dijete, a na smrtnome času bit ću im spasitelj, a ne sudac. U tome zadnjem času duša nema druge zaštite osim mojega milosrđa. Sretne li duše koja je već za života bila uronjena u moje milosrđe jer je neće stići pravda! Prije nego dođem kao pravedni sudac, otvorit ću širom vrata svojega milosrđa. Tko pak ne želi proći kroz vrata milosrđa, morat će proći kroz vrata pravde. Duše koje mole krunicu Božanskoga Milosrđa, bit će u svojem životu uključene u moje milosrđe, napose u smrtnome času. Čovječanstvo neće naći mira tako dugo dok se s posvemašnjim pouzdanjem ne obrati na moje milosrđe. Kaži bolesnome čovječanstvu da se mora uteći mojemu milosrdnomu srcu i ja ću ga obdariti mirom. Spasiteljevo obećanje umirućima: Ako se ova krunica bude molila kod nekoga umirućega, ublažit će se gnjev Božji, a beskrajno Milosrđe zagrlit će dušu umirućega, primjenjujući na nju bolne patnje svojega Božanskoga sina.
Čas Milosrđa
Čas Milosrđa je molitva Isusu u tri sata popodne, u spomen na Isusovo trpljenje i umiranje na križu, koje se dogodilo u tri sata popodne. U tri sata, u listopadu 1937. g. Isus je poručio sv. Faustini, da se svaki dan moli u to vrijeme i da širi tu pobožnost: “To je čas najvećeg Milosrđa za svijet. U tom času ne uskraćujem ništa duši, koja me moli po mom trpljenju. Uvjeti da se uslišaju molitve su: molitva mora biti oko tri sata popodne, mora biti upravljena Isusu i pozivati se na vrijednosti i zasluge njegova trpljenja. Ono što se moli, mora biti u skladu s voljom Božjom i da sama molitva bude pouzdana, ustrajna i povezana s djelotvornom ljubavi prema bližnjemu.”
Krunica Božanskom milosrđu
Devetnica Božjem milosrđu moli se od velikog petka pa sve do nedjelje Božjeg milosrđa odmah iza Uskrsa. Kao pobožnost mole je milijuni katolika, a nastala je na temelju sljedeće vizije koju Faustina opisuje u svom Dnevniku: Navečer ugledah anđela u mojoj ćeliji, izvršitelja Božje srdžbe. Nosio je svijetlu odjeću. Njegovo lice je svijetlilo. Ispod njegovih nogu je bio oblak, iz kojeg su izlazili gromovi i munje u njegove ruke i tek iz njegovih ruku dodirivali su zemlju. Kad sam vidjela znak Božje srdžbe, koja je trebala pogoditi zemlju, ali posebno jedno određeno mjesto koje iz važnog razloga ne mogu navesti, zamolila sam anđela da stane jedno određeno vrijeme i svijet će činiti pokoru. Ali moja molba nije bila ništa s obzirom na Božju srdžbu. Tada ugledah Presveto Trojstvo. Veličina Njegove slave prože me do srži i ne usudih se ponoviti svoju molbu. U istom sam trenutku osjetila u svojoj duši snagu Božje milosti koja stanuje u mojoj duši. Kad sam bila postala svjesna te milosti trenutačno sam uznesena pred Božje prijestolje. O kako je velik naš Gospodin i Bog i kako je nepojmljiva Njegova svetost! Ne želim se zavarati opisujući Njegovu veličinu, jer uskoro ćemo Ga svi vidjeti kakav On jest. Započela sam moliti Boga za svijet, nutrinom razabranim riječima. Kad sam tako molila, vidjela sam nemoć anđela, koji više nije mogao izvršiti pravednu kaznu nad grešnicima. Još nikada kao tada nisam bila molila takvom nutarnjom snagom. Sljedeće su riječi kojima sam vapila Bogu: “Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvog ljubljenog Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijelog svijeta. Po gorkoj Muci Isusovoj smiluj se nama”. Sljedećeg jutra kad sam došla u kapelu, čula sam nutrinom riječi: “Kad god dođeš u kapelu odmah moli molitvu koju sam te jučer naučio”. Kad sam obavila tu molitvu, čula sam u duši riječi: “Ta molitva je za ublaženje Moje srdžbe. Molit ćeš je devet dana kao uobičajenu krunicu, i to: Najprije Oče naš i Zdravo Marijo i Vjerovanje, dodajući na zrnce Očenaša riječi: Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvog ljubljenog Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijelog svijeta. Na zrnca Zdravomarije molit ćeš sljedeće: Po gorkoj Muci Isusovoj, smiluj se nama i cijelom svijetu. Na koncu ćeš ponoviti triput riječi: Sveti Bože, Sveti Jaki Bože, Sveti Besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelom svijetu.”
Čudotvorna slika milosrdnog Isusa
Sestra Faustina piše: “Uvečer bijah u svojoj ćeliji i opazih Isusa u neobičnoj bjelini i sjaju. Podiže ruku na blagoslov, a lijevu ruku stavi na svoje Srce. Neznatno rastvorivši ogrtač na prsima, pokaza na sjajne zrake, jedne bijele, a druge crvene. Bliještile su iz njegova Srca. U potresenosti i šutnji, promatrala sam veličanstveni prizor i mislila na veličinu Božju u Isusu. Moja duša bijaše potresena strahom i neobičnom radošću. Isus mi reče: “Priredi sliku i prikaži Mene ovakvog, kakvog Me sada vidiš, te na sliku stavi natpis: “Isuse, uzdam se u Te. Želim da se ta slika poštuje najprije u vašoj kapelici, a zatim da se to čašćenje raširi po svemu svijetu. “Obećavam da duša koja će štovati ovu sliku neće propasti”
