Jedna od najizazovnijih stvari u odgoju djeteta je znati kako i kada disciplinirati. Što roditelj (ili učitelj) treba učiniti kada dijete zna koje točno tipke treba pritisnuti za maksimalan izazov, a čini se da ništa ne funkcionira?
Sustav odgoja don Bosca
Don Bosco točno zna kroz što prolazite, jer je cijeli svoj život posvetio odgoju mladih buntovnih dječaka. Primio je stotine mladih raspuštenih ljudi bez odgojitelja, obrazovao ih i uložio svu svoju energiju da te dječake pretvori u čestite ljude koji će služiti većem dobru društva.
Kako su njegovi napori rasli, Ivan Bosco je trebao pomoć drugih. To je značilo i formiranje novih učitelja.
U svojim pismima učiteljima, Ivan Bosco izlaže detaljan “Preventivni sustav” odgoja koji nastoji natjerati “učenike da budu poslušni ne iz straha ili prisile, nego iz uvjeravanja. U ovom sustavu svaka sila mora biti isključena, a umjesto nje, milosrđe mora biti glavni pokretač djelovanja.”
Don Ivan Bosco: Utemeljitelj salezijanaca, zaštitnik mladeži, djece, studenata
Evo sedam savjeta koje je sveti Ivan Bosco dao svojim učiteljima, a koji su i danas aktualni i mogu pomoći umornom roditelju ili frustriranom učitelju da usmjeri djecu na put kreposti.
1) Kazna bi trebala biti vaše zadnje utočište.
U mojoj dugoj karijeri odgajatelja, koliko mi je to često dolazilo! Nema sumnje da je deset puta lakše izgubiti strpljenje nego ga kontrolirati, prijetiti dječaku nego ga nagovarati. Nema sumnje, također, mnogo je ugodnije – za naš ponos – kazniti one koji nam se opiru, nego ih podnositi s čvrstom ljubaznošću. Sveti Pavao često je žalio kako su se neki obraćenici na vjeru prelako vratili svojim uvriježenim navikama; ipak je sve to podnosio sa strpljivošću toliko revno i vrijedno divljenja. To je vrsta strpljenja koja nam treba u radu s mladima.
2) Odgojitelj mora težiti tome da ga njegovi učenici vole, ako želi zadobiti njihovo poštovanje.
Svaki pedagog mora se voljeti ako želi da ga poštuju. On će postići ovaj veliki cilj ako svojim riječima, a još više svojim djelima jasno stavi do znanja da su sva njegova briga i skrb usmjereni prema duhovnoj i zemaljskoj dobrobiti njegovih učenika.
3) Osim u vrlo rijetkim slučajevima, ispravke i kazne ne treba davati javno, nego nasamo i odvojeno od drugih.
Trebali bismo ih, dakle, očinskim strpljenjem ispraviti. Nikada, koliko je to moguće, ne ispravljajte javno, nego nasamo, ili kako se kaže — in camera caritatis – odvojeno od drugih. Samo u slučajevima sprječavanja ili otklanjanja ozbiljnog skandala dopustio bih javne ispravke ili kazne.
4) Udarati nekoga na bilo koji način, natjerati ga da klekne u bolnom položaju, čupati ga za uši i druge slične kazne, moraju se apsolutno izbjegavati.
Zakon ih zabranjuje, a jako iritiraju dječake i srozavaju ugled odgajatelja.
5) Odgojitelj mora paziti da se učenici upoznaju sa zakonima stege, nagradama i kaznama, tako da se nitko ne može opravdati da nije znao što je naređeno ili zabranjeno.
[Drugim riječima, djeca trebaju granice i dobro reagiraju na njih. Nitko se ne osjeća sigurnim ako leti naslijepo i uvijek će se srušiti.]
Svetica o moćnoj gesti: ‘Roditelji, ovako molite ako želite da vaša djeca budu posve sigurna’
6) Budi precizan kada je to stvar dužnosti, čvrst u težnji za dobrom, hrabar u sprječavanju zla, ali uvijek blag i razborit. Uvjeravam vas, pravi uspjeh može doći samo iz strpljenja.
Nestrpljivost samo gadi učenike i širi nezadovoljstvo među najboljima među njima. Dugogodišnje me iskustvo naučilo da je strpljenje jedini lijek i za najgore slučajeve neposluha i neodgoja među dječacima. Ponekad, nakon što sam uložio mnogo strpljivih napora bez uspjeha, smatrao sam potrebnim pribjeći strogim mjerama. Ipak, one nikad ništa nisu postigle, a na kraju sam uvijek otkrivao da je milosrđe konačno trijumfiralo tamo gdje je strogost naišla na neuspjeh. Milosrđe je lijek za sve, iako može biti sporo u procesu liječenja.
7) Da bismo bili pravi očevi u ophođenju s mladima, ne smijemo dopustiti da sjena ljutnje potamni naše lice.
Ako smo ponekad zatečeni nespremni, neka svijetla vedrina našeg uma smjesta rasprši oblake nestrpljenja. Samokontrola mora vladati cijelim našim bićem – našim umom, našim srcem, našim usnama. Kad je netko kriv, probudi suosjećanje u svom srcu i gaji nadu u svom umu za njega; tada ćeš ga s dobitkom ispraviti.
U određenim teškim trenucima mnogo je korisnija ponizna molitva Bogu nego nasilni izljev bijesa. Vaši učenici sigurno neće izvući nikakvu korist iz vaše nestrpljivosti i nećete uspjeti poučavati nikoga tko bi vas mogao u tom trenutku promatrati.
Kardinal roditeljima svijeta: ‘Vaš blagoslov nad djecom ima veliku snagu’
