Sestra Emmanuela imala je prijateljicu Kanađanku koji je trpiila užasne nepravde na poslu. Kolegica ju je napravila žrtvenim jarcem, a ona se godinama suočavala s demonima te žene. Dan za danom, Sestrina prijateljica morala je ići na posao i snositi najveći teret mržnje ove kolegice. Način na koji se s njom postupalo bio je “poput bičevanja”, piše sestra Emmanuel Millard, poznata fransucka časna sestra koja živi u Međugorju.
Nije bilo izlaza. Postupci ove kolegice učinili su ženino radno mjesto nepodnošljivim. Ali prijateljica sestre Emmanuel, pobožna katolkinja, nije tražila osvetu. Umjesto toga, učinila je ono što je Isus rekao u Mateju 5, 44: “Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone.”
“Svaki dan”, objašnjava sestra Emmanuel, “uzdizala je tu osobu do Boga i nastavila joj opraštati.” Jednog je dana sestra Emmanuela ispričala svojoj prijateljici o sluzi Božjem don Dolindu Ruotolu i njegovoj molitvi predanja koja se poput šumskog požara proširila svijetom: “Isuse, predajem ti se, misli ti!”
Potpuno predanje
Nakon što je saznala za don Dolinda i njegovu molitvu, sestrina prijateljica je bila puna gorljivosti. Toliko je dugo molila i opraštala svom progonitelju; sada je odlučila tu situaciju u potpunosti prepustiti Bogu. Učinila je sve što je mogla. Ostatak je prepuštala Isusu.
“Svakog je dana Gospodinu prikazivala svog ‘neprijatelja’ i predavala ovu nemoguću situaciju u Njegove ruke, tražeći od Njega da se sam pobrine za to”, piše sestra Emmanuel. “Ukratko, pustila je da njezina stvar padne u Božje ruke, kao da mu želi reći: ‘Ovo je TVOJ problem!’”
Nastavila je moliti za svog progonitelja. Nastavila je opraštati. A tim stupovima molitve i praštanja dodala je stup predaje.
Nedugo zatim, Sestrina je prijateljica primila vijest koja je sve promijenila: Izvršni odbor tvrtke zamolio je njezinog progonitelja da napusti položaj.
Nova kolegica koja je zaposlena da je zamijeni bila je “poštena i osjetljiva žena”, kaže sestra Emmanuel, i mir je napokon zavladao uredom.
Otac Dolindo i njegova vjera: izlaz iz nemogućih patnjii
Tijekom svog svećeništva Dolindo je bio razapinjan lažnim optužbama, izdajama i strašnim nepravdama. I suočen s tim mučnim patnjama, nije niti jednom tražio osvetu. Umjesto toga, herojskom krepošću, molio je za svoje progonitelje, opraštao im je i sve je predao Božjoj Volji.
Duboko sjedinjen s patničkim Srcem Isusovim, Dolindovo probodeno srce preplavilo se ljubavlju prema njegovim progoniteljima.
Kad ga je jedna od njegovih duhovnih kćeri izdala na nesnosno bolan način, Dolindo piše u svojoj autobiografiji: “Shvatio sam kako je Isus mogao voljeti svoje ubojice! Nikada nisam osjetio takvu očinsku ljubav prema ovom dragom djetetu kao jutros. … Želio bih da jednog dana zna kako sam, čak i u dubini krajnje patnje koju mi je prouzročila, snažno molio za nju, pred Blaženim Isusom.
Cijeli Dolindov život bio je svjedočanstvo o stupovima molitve, praštanja i predanja. Zbog njegove potpune prepuštenosti volji Božjoj, njegova duhovna djeca diljem svijeta po njegovu zagovoru primaju čuda, velika i mala.
Don Dolindo “naporno radi s neba”, piše sestra Emmanuel, “olakšavajući, umirujući, čak i liječeći veliki broj ljudi od tjeskobe, straha i tjeskobe pred životnim kušnjama. On radi besplatno kod vas doma, u tišini. I u ovim danima Nebo želi svakome dati milost da bude ozdravljen od straha.”
