Život Simone Mijoković izvanredna je priča o Božjem milosrđu koju su mnogi imali prilike čuti kroz njezina svjedočanstva. U priči njenog života nailazimo na sve ono što ljudski život jest i što može postati uz milosrđe Božje. Od palog i grešnog čovjeka napadnutog i ranjavanog od zloga do besprajne zaštite Oca i Majke, života ispunjenog čudesima i brojnim znakovima milosti.
Simona je ponovno svjedočila, ovaj put o njezinom odnosu s Majkom, Djevicom Marijom a koji je, kako svjedoči počeo još mnogo prije spoznaja o Isusu koje su joj promijenile život. Simona je naime još u grotlu tame u svoj jednostavnosti svog srca često molila Djevicu Mariju da joj pomogne, iako još tada, kako kaže, nije znala moliti. Gospa je vidljivo je, čula njezine molitve iz ponora pakla i dovela je Sinu. Pročitajte Što je Simona svjedočila na blagdan Velike Gospe:
Majka Marija i moj život ..
S Majkom susrela sam se prvi puta na dan mog krštenja u crkvi Kraljica Svete Krunice u Zagrebu. Iako sam tada bila dojenče, Majka je pozvala moje roditelje da budem tamo, baš u toj crkvi, gdje sam prvi put nakon susreta s Isusom imala prvo javno svjedočenje u crkvi.
Drugi susret s Majkom bio je kod Ante. Prvo me vodio na Kamenita Vrata, a onda sam ‘joj’ pričala 7 godina kada smo živjeli zajedno.
Imao je u hodniku stana sliku Kraljice Mira (zanimljivo .. istu smo dobili Stanislav i ja za vjenčanje).
Tada sam joj nakon svakog našeg tuluma došla pred sliku, pred Lice Njeno i srcem vapila: zaštiti nas , zaštiti nas od predoziranja, zaštiti nas od ovog zla, da nam se nešto ne dogodi, zaštiti Gabi, spasi nas.
Gledajući u sliku Kraljice Mira.
Nikad nisam znala moliti prije susreta s Gospodinom. Nisam znala ni pričati, izražavati se, za sve sam bila ‘Glupa Simona’ , koja ne zna nastaviti slijed 1,2,3..
Od svoje bijede života, svog ponora grijeha u kojem sam se nalazila , sve sam prihvatila, tonući sve više u grijehu i tuzi života.
Imala sam u svijetu ‘sve’ a nisam imala duhovno ništa!
Koja je to Istina života.
I koja je to propadljivost, ništavilo života. Živiš za tijelo, a duh propada. Đavao te osljepi, ogluši, postaneš zarobljeno dijete, izgubljeno dijete. Služeći svijetu, tijelu i đavlu.
Ante i ja smo se civilno vjenčali 16.7. 2005. Na Gospu Karmelsku – zanimljivo 16.7. 2015. Stanislav me zaručio na Gospu Karmelsku.
Gabi se krstila u Crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije u Zagrebu poznata i kao Sveta Marija Dolac-
A Joshua (krsno Marija po Gospi), Amalia Josipa, Zvjezdana Maria i Michael Lorenzo svi se krstili gdje smo se Stanislav i ja vjenčali u crkvi Uznesenja Bl. Djevice Marije – Gospe Stenjevečke.
Moj voljeni muž rođen je u Tovarniku, živio je tamo do 24 godine, služeći kao ministrant crkve svetog Mateja, a njegov duhovnik i župnik bio je jedini svećenik koji je ubijen u domovinakom ratu u Hrvatskoj -velečasni Ivan Burik (on je mom mužu dao ime na rođenju po Poljskom nadbiskupu Stanislavu Krakovskom).
U kući mog muža – njegove majke Amalije u Ilači ukazala se Gospa- danas se to svetište zove Gospa Ilačka
Na izvoru koji je tamo potekao (zove se inače Srijemski Lurd) Stanislav mi je prvi put poslao poruku prije 11 godina: ‘Ti si srce mog srca, Ti si duša moje duše. I želim s tobom provesti život.’
Danas radosno i zahvalno svjedočim, pod milostnom zaštitom Gospe Karmelske, kojoj sam predala svoj život pod škapularom prije 9 godina. Danas, nakon 11 godina 6 mjeseci s Isusom i Marijom, radosno i zahvalno svjedočim o svemu što su učinili za mene.
Mnoge moje dušice, prijateljice oko mene, toliko predivno pišu o Majki, toliko učim od njih, osobno ne znam puno pisati o Majki osim da znam da moje srce jedino zna da Majka je uz mene svih ovih godina.
2011. godine jedan muškarac pozvao me u Crnu Goru na zabavu.
Ali s jednim ‘uslovom’ da idemo kod Svetog Vasilija na Ostrog . Tamo sam napisala nakanu na papir, čudom Božjim vratili smo se u Zagreb i prije, a on mi darovao iz svoje kuće jednu sliku, nakon toga više nikad ga nisam vidjela.
A slika je bila Sveta Marija. Majka Božja. Stavila sam sliku tada u stanu na Knežiji gdje smo Gabi i ja živjele i počela joj svaki dan pričati: molim te pošalji mi muškarca koji će me (nas) spasiti, misleći da to mora biti muž koji će me spasiti.
A Majka je uslišala: Poslala mi je Svog jedinog Sina, poslala Mi je Isusa Krista da me spasi, ozdravi , oslobodi, iscjeli. Da Isus Učini sve novo, po zagovoru Svoje Majke. Da me Učini Majkom do sada 5 dječice.
Kojeg li čuda Božjeg. A Ti Marijo, Majko nad svim Majkama uči me biti majkom, uči me biti suprugom, uči me biti učenicom našeg Jedinog Rabunia.
Da uvijek vjerno ono što znam jest stajati s Tobom ispod Križa, Majko, da vjerno vjerujem u svakom križu – u svemu u Proslavu Božju.
Prije 7 godina 3 mjeseca Stanislav me doveo u Katedralu u Linz- Mariendom ( tu je inače klanjanje svaki dan i bila sveta pričest pod obje prilike svaki dan) , u toj crkvi sa slike gledala sam često klupice posložene, često roditelje s dječicom na njima kada sam došla u Linz, a srce je reklo jednog dana ako je Tvoja volja Bože da cjela klupica gdje sjedim bude ispunjena dječjim osmjehom.
Danas u toj klupici sjedim s darovanom mi dječicom.
Blagoslovljen vam Ovaj sveti dan”, napisala je Simona.
SILAN JE BOG! Simona rodila petu bebu, a nakon prve trudnoće rekli su joj da ne može više biti mama
