U svetištu Gospe Snjske u utorak je na Veliku Gospu bilo više od 100 tisuća hodočasnika, a iz Sinja javljaju da su za vrijeme svete mise podijelili čak 100 tisuća hostija što je dokaz da je Gospa Sinjska jedno od izvanrednijih Marijanskih svetišta koje stoljećima dijeli brojne milosti hrvatskom narodu.
Čuda ne prestaju
Dalmatinski zagorski gradić Sinj poznat je danas ne samo po cijeloj Domovini nego i u dalekim stranama svijeta, gdje god ima Hrvata katolika. Svoju slavu duguje Sinj u prvom redu čudotvornoj slici kojoj se evo tri stoljeća iskazuje posebno štovanje; preko koje su vjernici cetinske krajine, Dalmacije, Bosne i Hercegovine i drugih naših krajeva primili bezbrojne milosti.
Gospa Sinjska pomaže svome vjernome puku ne samo u općim, zajedničkim nevoljama sela, grada, krajine (u ratnoj nevolji, protiv kuge, suše, potresa) nego i u različitim pojedinačnim potrebama, nevoljama. I tko bi mogao pobrojiti sve one mnogobrojne slučajeve u kojima su ljudi osjetili pomoć Gospe Sinjske?!
Već je o. Filipović za 18. stoljeće, samo nekoliko desetljeća poslije nego se kult Gospe Sinjske počeo širiti, istaknuo: ‘Mnogi bolesni od različitih bolesti, a navlastito od sotone opsidnuti, prid ovom Prilikom biše ozdravljeni.”
U Filipovićevo vrijeme živio, je u sinjskom samostanu pobožan redovnik, poznati pisac, fra Petar Knežević. On Gospi Sinjskoj zahvaljuje što mu je povratila vid, nakon što je duže vrijeme bio slijep.
A što da kažemo danas, kad je prošlo ne šezdeset nego tristo i više godina, otkako Gospa Sinjska dijeli milosti svojoj duhovnoj djeci?! Prolazile su godine, redali su se deceniji, Majka Božja u Sinju nije prestala dijeliti milosti svojim štovateljima, svima koji su od nje pomoć tražili. Slava Gospe Sinjske sve je više rasla. Njezino svetište sve je više privlačilo mnogobrojne vjernike koji su od nje različite milosti tražili i dobivali.
Davne 1886. Godine, fra Ivan Marković zamolio je cetinske i zagorske župnike da bi mu po svojim župama pokupili istinita svjedočanstva o milostima što ih je Gospa Sinjska udijelila.
I kroz malo više od mjesec dana javiše mu preko 360 različitih slučajeva, u kojima je Gospa Sinjska nadnaravnim načinom pomogla one koji su joj se u potrebi utekli.
A koliko bi se tih slučajeva nabrojilo, da je tako bilo propitati po svoj Dalmaciji, Bosni i Hercegovini pa i dalje?! Velik dio tih, kao i drugih, milosti objavili su o. Marković i o. Petrov u knjižici “Gospa Sinjska”.
Dok listamo stranice te lijepe knjižice, jasno vidimo kako Gospa Sinjska i u 19. i u 20. stoljeću pomaže u najrazličitijim potrebama.
Ona dijeli milost obraćenja grešnicima; liječi od ludila, padavice i drugih duševnih bolesti; pomaže protiv groznice, protiv ujeda zmije i bijesna psa; protiv grlice i ospica, protiv upale pluća i ognja; liječi od sušice; pomaže u bolima glave, očiju, ušiju; liječi bolesti, rane na nogama i rukama; tješi rastužene roditelje; pomaže u svim bolestima, potrebama… Nema bolesti i nevolje u kojoj Gospa Sinjska nije pomogla. U svakoj potrebi, u miru i u ratu, na kopnu i na moru, svakome pritječe u pomoć, i to ne samo kršćanima katolicima nego i inovjercima, koji se također njoj utječu i s puno zahvalnosti njezino ime spominju.
Neobične pojave
Dijeljenje milosti prate često puta neobične pojave na Slici Čudotvorne Gospe Sinjske. O tim pojavama govori već prvi povjesničar Gospe Sinjske o. Filipović. Prije nego se kuga imala pojaviti u Cetini dva su svećenika za vrijeme sv. Mise vidjela kako se kreću prstenčići, o kojima visi zavjes pred Gospinom Slikom, i čuli su kako zvone.
O mijenjanju boja na licu govori i fra Josip Glunčević, koji je bio veoma pobožan prema Majci Božjoj, o kojemu narod drži da je s njom razgovarao. On tvrdi da svaki pojedinac, kod moli pred. Slikom, može po rumenilu lica znati hoće li biti uslišan. To mijenjanje boja na licu vidio je i fra Šimun Milinović, kad je kao župnik jednoga dana (g. 1871) vruće molio za kišu pa je po rumenilu lica zaključio da će biti uslišan. U knjižici “Gospa Sinjska” o. Marković izjavljuje da je i sam s više drugih osoba rumenilo na Slici promatrao. Redovnici i pobožni vjernici cetinske krajine vjeruju ovim svjedočanstvima i vide u toj pojavi prst Božji.
Govori se i o drugim pojavama. Tako Grabovac i Kačić pjevaju da se za vrijeme opsade Sinja (g. 1715) Gospina Slika 3 puta znojila. Neki još propovijedaju da zvonce, što se nalazi ispod krune na srebrnom okviru, katkada samo od sebe zacilikne. Ovakvim pojavama, koje nisu osamljene u katoličkom bogoštovlju, hoće gospodin Bog da pokaže, kako preko Slike djeluje Viša Sila.
Dolazi joj cijeli svijet
Gospi Sinjskoj u pohod dolaze ne samo vjernici iz cetinske krajine, nego vjernici iz cijele Dalmacije, Bosne i Hercegovine, posebno iz Livna, Duvna i Rame. U Spomen-knjizi Svetišta ima mnoštvo potpisa hodočasnika iz svih krajeva naše Domovine, pa i iz najudaljenijih mjesta (Subotica, Sombor, Osijek, Kotor…), a onda i iz Europskih zemalja, Amerike i Australije zemalja u kojima žive Hrvati.
Već nekoliko dana prije Svetkovine zapažaš kako s različitih strana pristižu pojedinci, manje ili veće skupine. Neki od njih dolaze pješke iz velike daljine. Mnogi hodočasnici na takav put idu bosi, držeći za vrijeme puta strogi post, uzdržavajući se od svake hrane i pića. Na takav put idu ne samo odrasli, jaki muškarci i žene, nego vrlo često i starci, djeca…
Rijetko gdje čovjek može doživjeti tako uzbudljive časove kao na Veliku Gospu u Sinju, posebno za vrijeme procesije. Od pamtivijeka, već dvjesta godina, čini se procesija uglavnom na isti način.
U Marijinu Svetištu u Sinju, kod Čudotvorne Gospe Sinjske, kroz 300 i više godina, bezbrojni su našli zdravlje duši i tijelu, mir srca i duše, obranu i zaštitu, pomoć i utjehu. U Marijinu Svetištu u Sinju bezbrojni su doživjeli duhovni preporod, pa su duhovno obnovljeni, preporođeni, osvježeni započeli živjeti boljim životom te pošli ispravnim putem k svojoj vremenitoj i vječnoj sreći.
Tekst: Dr o. Jeronim Šetka
Izvor: gospa-sinjska.hr
