Svakog 4. rujna Crkva se spominje Svete Rosalije, poznate i kao Rosalije de Palermo, pustinjakinje iz 12. stoljeća, koja se ubraja među svete djevice Crkve. Rosalía je živjela životom molitve, kontemplacije i pokore, daleko od buke svijeta.
Ova je svetica zaštitnixa od zaraznih bolesti i kuge, vjeran zagovornik u teškim vremenima.
Cvijet svetosti
Rođena kao Rosalia Sinibaldi, pripadala je obitelji iz Normandije koja je tvrdila da potječe od Karla Velikog. Utvrđena godina njena rođenja je 1130. Smatra se svecem zaštitnikom grada u kojem je rođena, Palerma, glavnog grada otoka Sicilije (Italija).
“Rosalía” je skraćenica od dva imena cvijeta: “Rosa” i “Lilia” (uobičajeno ime ljiljana ili ljiljana).
Zaštitnicu Palerma njezini sicilijanski poklonici od milja zovu “Santuzza” odnosno “Mala svetica”, budući da je poznato da je bila niska žena.
Napustila najviše zemaljske časti
Rosalía se školovala na gradskom dvoru, a zbog svoje ljepote i ljubaznog ophođenja postala je dvorska dama kraljice Margarite od Navarre, supruge kralja Williama II. Unatoč povoljnom društvenom položaju, napustila je svoj dom i kraljevsku palaču kako bi se potpuno posvetila onome što joj je ispunjavalo dušu: životu molitve.
Isprva je dočekana u bazilijanskom samostanu Svetog Salvadora de Palermo, ali ju je pritisak njezinih roditelja i čovjeka za kojeg je obećana natjerao da pobjegne u predgrađe Bivone, gdje se sklonila u špilju. Kasnije su je okolnosti natjerale da se sakrije u drugu špilju, ovaj put, smještenu na Monte Peregrinu, u blizini Palerma – tamo će umrijeti negdje između 1156. i 1566. godine.
Kuga nestala, ukazanje na Siciliji
Prema tradiciji, zagovorom Rosalije smanjila se kuga koja je opustošila Siciliju 1624., godine u kojoj su pronađeni njezini ostaci, koji su do tad bili nestali. Svetica se naime ukazala jednom lovcu da mu pokaže gdje leže njezini ostaci. Pokazala mu je toćno mjesto gdje se nalazi pećina u kojoj je umrla; kasnije je tražila da se njeni posmrtni ostaci iznesu u procesiji i kršćanski pokopaju.
Kad je sicilijanski narod saznao za ukazanje, organizirane su ekspedicije kako bi se pronašli svetičini ostaci u naznačenom planinskom području. Nakon što su pronađeni, kuga je nekim čudom nestala u roku od nekoliko dana. To je razlog zašto su stanovnici sredozemnog otoka Rosaliju proglasili svojom zaštitnicom. Odmah nakon toga, ostaci ove pustinjakinje smješteni su u katedralu u Palermu.
Nešto kasnije, papa Urban VIII. – pontifeks između 1623. i 1644. – priznao je autentičnost relikvija i odredio da Sicilija slavi spomen svog sveca svakog 15. srpnja, dok će ostatak sveopće Crkve to činiti 4. rujna. Tog dana pamti se i otkriće i prijenos relikvija.
‘Isus me poučio ovoj tajni’: Maloj Tereziji otkriveno zašto neki primaju više, a neki manje milosti
