Katolička crkva 3. veljače slavi svetog Vlaha, biskupa i mučenika iz 4. stoljeća, poznatog ponajprije po zaštitniku od bolesti grla i ljubavi prema životinjama.
U njegovom životu postoji jedna malo poznata epizoda koja ga veže uz grad Dubrovnik, koji je spasio šest stoljeća nakon mučeničke smrti 316. godine.
Bilo je to 2. veljače 971., na blagdan Prikazanja Gospodinova. Dan je prošao normalno. Jedina je razlika bila u tome što je u luci bila flota mletačkih brodova. Njihova je posada uvjerila grad da je njihova prisutnost samo kako bi utovarila još zaliha i isplovila odatle.
Velika opasnost za grad
Te noći, uoči blagdana svetog Vlaha, župnik današnjeg starog grada Dubrovnika, otac Stojko, šetao je okolo dok nije vidio da su vrata crkve svetog Stjepana otvorena. Ušavši ugledao je starca sijede kose, koji mu se predstavio kao sveti Vlaho.
“Došao sam vas upozoriti na veliku opasnost za grad”, rekao je. Mlečani su ih varali, jer im je namjera bila izvršiti invaziju i zauzeti grad koji je počeo rasti i postajati prijetnja trgovačkoj moći Venecije. Svećenik je to morao reći gradskom vijeću.
Župnik je požurio s vlastima noseći poruku svetoga Vlaha. Odmah su gradska vrata bila zaštićena i njegovi teški zidovi pripremljeni za akciju. Vidjevši što se događa, Mlečani su se predomislili, odustali od svojih planova i nastavili ploviti.
Građani su odmah svetoga Vlaha proglasili zaštitnikom Dubrovnika. Zvali su ga latinskim imenom San Blasio, a svake godine ga se prisjećaju velikom feštom 3. veljače.
