Neki će se možda iznenaditi kad saznaju da su zapravo mnogi sveci i svete osobe tijekom stoljeća izvijestili da su vidjeli Dijete Isusa u vizijama, a ono što je još utješnije su prekrasne poruke koje su naš Gospodin i Blažena Djevica Marija odlučili prenijeti tijekom ovih nebeskih pojava.
Sveta Ruža Limska
Sveta Ruža iz Lime je od vrlo nježne dobi vjerovala da je sve moguće za one koji vjeruju u Boga. Još dok je tek učila hodati njezina majka i otac primijetili su njezin veliki interes i odanost svetima, kipovima, raspelima itd. Do pete godine Ruža je htjela naučiti čitati i pisati, ali nije bilo nikoga tko bi joj mogao pomoći. Njezina majka Marija to je pokušala učiniti, ali se ubrzo umorila i odustala. Tako se dijete odlučilo moliti Djetetu Isusu, rekavši svojoj mami: “Budući da me nitko nema vremena naučiti stvarima, zamolit ću Isusa da to učini. On može učiniti sve, zar ne?” Tako je u svojoj dječjoj jednostavnosti i iskrenosti Ruža počela recitirati sljedeću molitvu: “O Isuse, pomozi mi da Te upoznam i volim te me nauči čitati i pisati.” Jednog dana, Ruža je svojoj majci objavila da zna čitati i pisati. Rekla je svojoj majci da ju je naučilo Dijete Isus. Njezina je majka bila u nevjerici, ali je ipak Ruža dokazala majci da zna čitati čitajući iz knjige o Svetoj Katarini Sijenskoj. Baš kao što je Ruža vjerovalaDijete Isus učinilo je divno čudo naučivši samu Ružu čitati i pisati, dokazujući da je s vjerom u Boga sve moguće.
Marie Rose Ferron
Marie Rose Ferron, od milja poznata kao “Mala ruža”, u dobi od šest godina, Marie Rose je već imala viziju Djeteta Isusa. “Vidjela sam Ga s križem”, rekla je, “i gledao me s tugom u očima.” Vidjevši ovu viziju, znala je duboko u svom srcu da Dijete Isus želi da mu pomogne nositi njegov križ. Od tog dana nadalje, Marie Rose prinosila je sve svoje žrtve i patnje u jedinstvo s Isusom. Godinama nakon ove vizije, netko je Marie Rose dao kip Djeteta Isusa koje nosi križ i kad ga je ugledala njeno srce je poskočilo od radosti. Ubrzo nakon toga rekla je jednom od svojih duhovnih upravitelja, ocu Leonardu: “Jeste li primijetili kip Djeteta Isusa koji nosi svoj križ?” I pokazujući na kip Djeteta Isusa koje nosi križ rekla je: “Viđam ga često onakvim kakvim je ovdje predstavljen. Ja mu govorim i On govori meni; međutim, ovaj kip je samo loš prikaz onoga što ja zapravo vidim.” Pozvana da bude duša žrtve i prikovana za svoj krevet od 14. godine do svoje smrti u 33. godini, Rose je dobila stigme i trnovu krunu, te je bila obdarena bezbrojnim ekstazama a posebno su prekrasne bile one kad ju je maleni Isus pozivao da mu pjeva.
Sveta Terezija Avilska
Sveta Terezija često je meditirala o velikoj poniznosti Isusa u Njegovom utjelovljenju, a uvijek je putovala sa svojim kipom Malog Isusa kada je osnivala nove samostane. Vjeruje se da je odgovorna za povećanu pobožnost prema Djetetu Isusu u Španjolskoj tijekom i nakon svog svetog života. Njezina odanost Malom Isusu ustanovljena je nakon vrlo poučnog događaja. Jednog dana Terezija Avilska silazila je stepenicama svog samostana kad je ugledala prekrasno malo dijete. Dijete joj se obrati i reče: “Tko si ti?”
Pa je Terezija odgovorila: “Ja sam Terezija Isusova, a tko si ti?”
Dijete je odgovorilo igrom riječi: “Ja sam Isus od Terezije!” a onda je nestao. Kasnije joj se mnogo puta ukazivao, ali uglavnom kao Isus patnik kako bi je potaknuo da se žrtvuje i trpi u jedinstvu s njim na križu za obraćenje grešnika.
Sveta Katarina iz Bologne
Kao mlada redovnica, Katarina de Vigri dobila je mnoga viđenja; u jednoj od njih, Isus je oživio na raspelu kada se ona molila pred njim dok je bila sama u svojoj ćeliji. Ali u jednoj od svojih najdražih vizija dano joj je vidjeti Blaženu Djevicu Mariju i Djeteta Isusa. To se dogodilo jedne Badnje večeri dok je molila; Katarini se ukazala Blažena Djevica Marija držeći u naručju malog Isusa. Katarina je napisala: “Ova ljubazna majka dolazi i daje mi svoga Sina… Drhteći od poštovanja, ali još više obuzeta radošću, bila sam slobodna da Ga milujem, da Ga pritisnem uz svoje srce i prinese Njegovo lice svojim usnama… Zatim je nestao, ostavljajući me ispunjenu radošću.”
Sveti Antun Padovanski
Grof Tiso imao dvorac oko 11 km od Padove u Italiji. U sklopu dvorca grof je dao fratrima kapelu i pustinjačku kuću.
Sveti Antun je tamo često odlazio pred kraj života i provodio vrijeme u molitvi u jednoj od pustinjačkih ćelija. Jedne noći, njegova se mala ćelija iznenada napunila svjetlom. Isus se Antunu ukazao u obliku malog djeteta. Prolazeći pored sobe, grof je ugledao svjetlo kako iz ćelije sija i svetog Antuna kako drži i komunicira s djetetom. Grof je pao na koljena ugledavši ovaj čudesan prizor. A kad je vizija završila, Antun je vidio grofa kako kleči na otvorenim vratima. Antun je molio grofa Tisoa da ne otkriva što je vidio sve do njegove smrti.
Sveta Faustina Kowalska
U svom dnevniku sveta Faustina je 2. veljače 1936. zapisala: “…kada je počela misa, čudna tišina i radost ispunili su moje srce. Upravo tada sam vidjela Gospu s djetetom Isusom. Presveta Majka mi je rekla: ‘Uzmi moje najdraže blago’ i pružila mi je malog Isusa. Kad sam uzela malog Isusa u naručje, nestali su Majka Božja i sveti Josip. Ostala sam sama s djetetom Isusom” (Dnevnik, 608) Na drugim mjestima piše: “…Odjednom sam ugledalao Malog Isusa kako stoji kraj moga koljena i drži se za njega sa svoje dvije male ruke. Iako je bio samo malo Dijete, moja je duša bila ispunjena strahopoštovanjem i strahom, jer u Njemu vidim svog Sudca, moj Gospodar, i moj Stvoritelj, pred čijom svetošću svi drhte. U isto vrijeme, moja je duša bila preplavljena takvom neizrecivom ljubavlju da sam mislila da ću umrijeti pod njenim utjecajem (Dnevnik, 566).
“.. Vidila sam Malog Isusa u blizini. Činilo se da je star oko godinu dana i zamolio me da ga uzmem u naručje. Kad sam ga uzela u naručje, privio se uz moja njedra i rekao; „Dobro je za Mene biti blizu tvom srcu. Zato što te želim naučiti duhovnom djetinjstvu. Želim da budeš vrlo mala, jer kad si mala, nosim te blizu Svog Srca, kao što Mene sada držiš uz svoje srce” (Dnevnik, 1481).
Božićno viđenje Djeteta Isusa svete Gemme Galgani
Na Božić, 25. prosinca 1902., sveta Gemma piše svom duhovnom upravitelju ocu Germanu: „Jučer navečer na ponoćnoj misi, kada je svećenik došao na dio prinosa darova, vidjela sam malog Isusa, koji me je prinio kao žrtvu Vječnom Ocu. Bila sam vrlo sretna. Pritisnuo me k sebi. Tada me On odveo me do naše majke i predstavio joj mene govoreći: “Ovu moju dragu kćer smatrajte kćeri moje muke.” Oče, moje srce još uvijek nastavlja jako lupati.”
Dijete Isus ponovno se ukazuje Gemmi (ovo je pismo svete Geme njenom ispovjedniku, monsinjoru Giovanniju Volpiju)
„Monsinjore, jučer navečer, u uobičajeni sat bdijenja, dogodila mi se čudna stvar: tek što sam stigla do svetog sata, odjednom mi je glava poletjela i činilo se da u naručju imam prekrasno dijete od tri godine ; Ljubio me i milovao me i pitao da li ga poznajem i volim li ga. Zagrlila sam ga žarko i rekla mu da ga jako volim. Rekao mi je da ako želim da budem sva njegova da će me zaručiti . Bila sam jako sretna…..”
Agneza od Montepulciana
Jednog 15. kolovoza, odnosno u noći Velike Gospe, ukazala joj se Blažena Djevica Marija držeći Dijete Isusa. Potaknula je Agnezu da nastavi trpjeti za Kristovu ljubav – budući da je bila bolesna praktički cijeli svoj sveti život. U viziji je Majka Božja dala Svetoj Agnezi malog Isusa da ga drži, a dok je držala našeg Gospodina, primijetila je da Dijete nosi malo zlatno raspelo; kad se probudila iz zanosa, otkrila je da drži u rukama malo zlatno raspelo koje je Krist dijete nosilo u viziji.
Sv. Nikola iz Tolentina
Bio je posvećen rigoroznim praksama posta i apstinencije, kao i dugim razdobljima dana posvećenim molitvi s drugima i privatnoj molitvi. Vjerovao je u snagu molitve i žrtve posebno za duše u Čistilištu. Ponekad se Nikola posvećivao molitvi i djelima pokore s takvim intenzitetom da su mu nadređeni morali nametnuti ograničenja. U jednom trenutku je zbog posta bio toliko oslabljen da su ga u viziji Marija i djete Isus ohrabrili da pojede komad kruha potpisan križem i natopljen vodom kako bi povratio snagu. Nakon toga je slijedio ovu praksu u služenju bolesnima. Njemu u čast običaj blagoslova i podjele “Kruha svetoga Nikole” augustinci su ovu praksu na mnogim mjestima nastavili.
Anne Catherine Emmerich
Imala je mnogo vizija Djeteta Isusa. U jednoj joj je posebno ponudio dvije krune – jednu od trnja, a drugu od ruža. Odmah je odabrala onu od trnja da bude poput svog Isusa.
Padre Pio
Polnoćka je za oca Pia bila posebno radosno slavlje koje je Pio održavao svake godine, a njegova misa trajala je satima. Njegova se duša uzdizala Bogu s velikom radošću koju su i drugi mogli vidjeti.
Pa su tako mnogi bili svjedoci da je otac Pio često držao malog Isusa u naručju. Ne radi se ovdje o kipu, već o djetetu Isusu. Renzo Allegri govori sljedeće: ‘Molili smo krunicu dok smo iščekivali svetu misu. Padre Pio molio je s nama. Odjednom u auri svijetla, vidio sam malog Isusa u njegovim rukama. Padre Pio se preobrazio, očima zurio u užareno dijete u naručju, a lice mu je bilo preobraženo u zapanjujući osmijeh. Kad je vizija nestala, otac Pio je iz načina na koji sam gledao u njega, shvatio da sam vidio sve. Došao je do mene i rekao mi da to ne spominjem nikome. Sličnu priču ispričao je vlč. Raffaele da Sant’Elia koji je živio pored oca Pija dugi niz godina: Ustao je da ide u crkvu na misu 1924. godine. Hodnik je bio ogroman i mračan, a jedina rasvjeta bila je plamen male uljanice. Kroz sjenu sam mogao vidjeti oca Pia kojemu je nešto osvjetljavalo put. Napustio je sobu i polako sa svjetlošću hodao hodnikom. Shvatio sam da je obavijen u svjetlost. Pogledao sam bolje i vidio da nosi malog Isusa u naručju. Samo sam stajao tamo, skamenjen na vratima sobe i pao na koljena. Padre pio je prolazio, a sve oko njega kao da je bilo u plamenu. Nije ni primijetio da sam tamo stajao’.
Sv. Gerard Majella
Jednom se kao dijete Gerard molio pred kipom Blažene Djevice Marije u crkvi. Odjednom je Dijete Isus oživjelo u naručju svoje Majke i dalo svetom Gerardu komad kruha za jelo. Kruh je odavao nebeski miris. Sveti Gerard bi tu priču često dijelio s drugima, s najvećom prirodnošću, kao da su se ti čudesni događaji dogodili svima na svijetu.
Časna sestra Margaret Parigot – mala supružnica Djeteta Isusa
“Čuda Mojeg djetinjstva bit će sjajna u vama. Odabrao sam te da poštuješ Moje djetinjstvo i otajstva Betlehema i Nazareta.” Isus ovo govori u viziji sestri Margareti Parigot. S pet godina, Margaret Parigot dobila je svoju prvu od mnogih vizija Djeteta Isusa. Kada je postala redovnica karmelićanka, Isus joj je otkrio da ju je odabrao da počasti njegovo djetinjstvo. Ovu je činjenicu povjerila je, sestri Mariji od Trojstva, rekavši: „Sveto Dijete Isus neprestano me drži usredotočenom na trenutak svoga svetog rođenja i učinio je da se usredotočim na prvih dvanaest godina njegova djetinjstva na takav način da mi ih je dao unutar zida izvan kojeg mi ne došušta ići”.
Ova je misija, dakle, trebala biti veliko, jedinstveno zanimanje Margaretinog života; a svrha cijelog njezinog postojanja bilo je da voli i poštuje Isusovo djetinjstvo. Godinama su te božanske naklonosti ostale unutar granica karmelićanske zajednice Beaune, ali nakon 1638. dogodile su se velike promjene. Dijete Isus pozvalo je Margaretu da aktivno radi na spasenje duša; On joj je otkrio da je u Njegovom božanskom djetinjstvu trebala pronaći način da zadobije Očevo milosrđe. Istodobno joj je rekao kako se poštuje njegovo sveto djetinjstvo od trenutka njegova utjelovljenja do njegove dvanaeste godine kroz projekt pod naslovom: “Obitelj Djeteta Isusa”; govoreći joj: “Želim da osnuješ udrugu čija ću pravila ja inspirirati. . . ova će udruga biti Moja obitelj, Obitelj Malog Isusa. Slijedeći ove direktive, Margareta je, počevši od 24. ožujka 1636. godine, osnovala “Kućanstvo i suradnike Djeteta Isusa” koji su zajedno činili “Obitelj Djeteta Isusa”. Svi su slavili 25. u mjesecu te su oformili i proširili Krunicu djetetu Isusu koja razmišljaja o Isusovu rođenju. Velika pobožnost proširila se uskoro po cijeloj Francuskoj, a ubrzo ju je odobrio i Papa, a kasnije je bila ključna u duhovnosti velike crkvene doktorice 20. stoljeća, svete Terezije Avilske. Krunica i razmatranje Isusova djetinjstva proširili su se cijelim svijetom i donijeli mnogo radosti, ozdravljenja i milosrđa.
Sveti Stanislav Kostka
Sveti Stanislav je rođen u Poljskoj 1550. godine. Otac mu je bio poljski senator, a obitelj je bila dio poljskog plemstva. U dobi od 14 godina poslan je zajedno sa svojim starijim bratom Pavlom na studij u Beč. Sa 16 godina, Stanislav je bio pogođen vrlo teškom bolešću i bio je prikovan za krevet. Stanje se nastavilo pogoršavati a sve je bilo još gore što nije mogao primiti svetu pričest.
Kako je vrijeme odmicalo, Stanislav se osjećao kao da umire i nije želio umrijeti bez svete pričesti. Usrdno se molio svojoj zaštitnici, svetoj Barbari, Djevici i mučenici, da dobije milost da se nekako pričesti prije svoje smrti. Kasnije te noći dobio je viziju svoje zaštitnice svete Barbare, koja mu se ukazala okružena s cijelim mnoštvom anđela. Primio je duhovnu svetu Pričest, a nakon primitka svete pričesti, imao je viziju Blažene Djevice Marije i malog Isusa, a Blažena Majka dala je Svoje dijete Isusa Stanislavu da ga drži, a Djevica Marija je rekla Stanislavu da je Isusova volja da on postane isusovac. Kad je izašao iz ekstaze, otkrio je da je potpuno izliječen. Nakon oporavka, sljedećih nekoliko godina slijedio je svoj poziv da postane isusovac, a sa 17 godina završio je dovoljno studija i priprema da bude primljen u isusovački red, a kako bi pokazao svoju odlučnost, Stanislav je pješačio 35o milja do Rima ( što je uključivalo prelazak Alpa) i tu ga je isusovački vrhovni general sveti Franjo Borgia prihvatio za isusovca. Stanislav se 9. kolovoza 1568. teško razbolio od groznice. Onima oko njega predvidio je da će uskoro umrijeti, a zatim je napisao pismo Djevici Mariji tražeći da bude na nebu na blagdan njezine Velike Gospe 15. kolovoza, udaljen samo šest dana. I tako je s 18 godina završeno njegovo poslanje na ovoj zemlji, a Isus i Blažena Djevica Marija pozvali su Stanislava k sebi na veliki blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, 15. kolovoza 1568. godina.
Sveta Terezija od Lisieuxa
Poznata i kao sveta Terezija od Djeteta Isusa, jednom je imala posebnu milost od Djeteta Isusa na Badnjak 1886., samo nekoliko dana prije svog 14. rođendana. Bilo je to iskustvo koje je oduvijek nazivala “moje obraćenje” i ostavilo je dubok utjecaj na njezin život. Evo njezinih vlastitih riječi koje je napisala u svojoj autobiografiji “Priča jedne duše” koje opisuju vrlo poseban događaj: “Te blagoslovljene noći slatko dijete Isus, star jedva sat vremena, ispuni tamu moje duše bujicama svjetla Postavši slab i mali iz ljubavi prema meni, učinio me snažnom i hrabrom: stavio je svoje oružje u moje ruke tako da sam prelazila iz snage u snagu, počevši, ako mogu tako reći, ‘trčati kao div”. Kasnije je sveta Terezija imala još mnogo vizija malog Isusa, a doslovno je govorila i kako se bezbrižno igra s njim.
