Preko voda krštenja, Bog Otac te je posvojio kao sina ili kćer, svojom te velikodušnom ljubavlju pritisnuo k srcu.
Kao kršćanima, može biti lako zaboraviti da smo usvojeni u Božju obitelj. Zapravo milijuni krštenih hodaju kao siročad ovim svijetom ne znajući što se u krštenju zapravo dogodilo.
Ovo usvajanje ima duboke duhovne posljedice koje većina ljudi, nažalost, ignorira zbog čega žive naravnim životom ropstva, umjesto nadnaravnim životom slobode djece Božje.
![](https://vjera.hr/wp-content/uploads/2024/05/Slika-zaslona-2024-05-15-u-10.50.08-1024x773.jpg)
Posvojeni smo: drugi Kristovi
Katekizam Katoličke Crkve komentira ovu stvarnost: “Možemo se klanjati Ocu jer nas je preporodio za njegov život posvojivši nas kao svoju djecu u svom jedinom Sinu: krštenjem nas uključuje u Tijelo svoga Krista; kroz pomazanje svoga Duha koji teče od glave do udova, on nas čini drugim “Kristovima”. (KKC 2782)
Sveti Ćiril Jeruzalemski to kaže ovako: “Bog, koji nas je predodredio za svoje sinove , suobličio nas je slavnom Tijelu Kristovu. Dakle, vi koji ste postali dionici Krista prikladno ste nazvani ‘Kristima’.”
Bog želi obitelj
Bog nije udaljeno božanstvo koje uživa u udaranju svojih podanika ili koje želi robove. Umjesto toga, Bog se želi uključiti u obiteljski odnos s nama.
To bi trebao biti razlog za radost i utjehu, pogotovo ako je vlastita obitelj razbijena. Bog nas voli i izabrao nas je prije postanka svijeta. Želi nas posvojiti. Kad nas vlastita obitelj odbaci ili napusti, Bog je tu da bude s nama i pokrije nas svojom ljubavlju.
Obiteljske obveze
Jedna stvar koju treba imati na umu je da uključivanje u Božju obitelj dolazi s određenim odgovornostima. Katekizam objašnjava da naše posinjenje zahtijeva da težimo slijediti Božju volju u našim životima:
Besplatni dar posinjenja zahtijeva s naše strane neprestano obraćenje i novi život . Molitva Ocu treba u nama razviti dvije temeljne dispozicije:
Prvo, želja da postanemo poput njega: iako stvoreni na njegovu sliku, milošću smo vraćeni na njegovu priliku; i mi moramo odgovoriti na ovu milost. Drugo, ponizno i povjerljivo srce koje nam omogućuje da se „obratimo i postanemo poput djece “: jer se „malenoj djeci“ otkriva Otac. (KKC 2784-5)
Bog je velikodušan Otac pun ljubavi, koji se brine za svoju djecu i želi im najbolje. Biti dio Božje obitelji je dobra stvar, iako kao i u svakoj obitelji, imamo odgovornosti i pozvani smo voljeti Boga zauzvrat za njegovu velikodušnost prema nama.