Ivan Maria Vianney poznat je po tome jer je teško učio i nikako se nije mogao zarediti kao svećenik, međutim uz puno truda i milosti, kada je konačno uspio svladati gradivo sa 29 godina, kao svećenik poslan je u Ars maleno mjesto u blizini Liona, koje je imalo samo 300 stanovnika. I to ne baš pobožnih.
Nije se žurio učiniti od njih pobožne vjernike, nego se u crkvi ispred tabernakula bacio na koljena i molio. Dvije godine poslije narod je iz cijele Francuske dolazio u Ars, gdje je živio maleni župnik koji je na jednostavan način trošio svoj život za Evanđelje.
Arški je župnik preminuo 4. kolovoza 1859. godine, u 74. godini života. Papa Pio XI. ga je kanonizirao 1925., a četiri godine poslije proglasio zaštitnikom župnika.
Arški župnik o snazi molitve
U temelju života Arškog župnika bila je molitva, ona je prethodila svemu što je činio, a njoj je posvetio i brojne kateheze.
Kazao je da “s jednom dobrom molitvom mi, svatko od nas, možemo zapovijedati nebu i zemlji, i sve će nam biti pokorno.”
Dodao je da “hoćemo li, da od đavla, našeg neumoljivog neprijatelja, ne budemo pobijeđeni? Tražimo bez prestanka svoje utočište u molitvi!”
“Molitva je jedino sredstvo, koje nam ostaje, da se riješimo grijeha, da u milosti ustrajemo, da Božje Srce ganemo i da blagoslove svake vrste na sebe privučemo, bilo za dušu, bilo i za naše vremenite potrebe,” govorio je.
Znak da smo bliže đavlu
A posebnu pozornost skrenuo je na zanemarivanje molitve kao na znak – propasti.
“Kako slatko i utješno je za jednog kršćanina, biti siguran, da može postići sve, za što on Boga u molitvi prosi. Vi nećete naći nijednog kršćanina u paklu, čije odbacivanje nije započelo sa zanemarivanjem molitve.
Ako đavao hoće da jednog čovjeka upropasti, to on započinje time, da ulije u njega veliku odvratnost prema molitvi. Ma ako je takav kršćanin ne zna koliko dobar, ako đavlu uspije, dovesti ga dotle, da on napušta molitvu ili je zlo obavlja, ili je posve zanemari, onda je đavao siguran, da je njegov.”
Što molitva zapravo jest?
Svetac nadalje objašnjava i što molitva jest. Ona nije nabrajanje praznih riječi, ona je razgovor djeteta s Ocem.
“Tko bi od nas, a da ne bi od samilosti plakao, mogao slušati one bijedne kršćane, koji se usuđuje reći, da nemaju vremena za molitvu! Vi nemate vremena? Bijedni slijepci! Ta koji je posao dragocjeniji: raditi na tome, da se Bogu svidite i svoju dušu spasite ili da vašoj marvi u štali dajete krmu ili vašim slugama dajte naloge, neka na polje voze đubre?
Mi kažemo, da je molitva uzdignuće srca k Bogu. No, bolje bismo rekli, da je ona povjerljiv razgovor djeteta sa svojim ocem, jednog podanika sa svojim kraljem, jednog prijatelja sa svojim prijateljem, u čije on ruke polaže sve svoje jade, brige, muke i poslove.
Da, našli se mi u ne znam kakvim nevoljama – ako molimo, imat ćemo sreću, da sve snosimo sa odanošću u volju Božju, i kolikogod bile žestoke naše napasti, ako se utečemo molitvi, mi ćemo ih svladati.”
“Mi doživljavamo češće, da nam Bog ono, za što Ga molimo, ne daje odmah, kako bismo željeli. To čini dragi Bog zato, da uveća našu želju za uslišanjem, ili, da uslišane više cijenimo. Ovo odlaganje ne znači odbijanje, nego kušnju, koja nas čini sposobnima, da još više primimo, nego smo molili.
Ako molimo, te nam se čini, da Bog ne sluša naših prošnja, to mi ipak ne smijemo da smalaksamo, nego unatoč toga moramo nastaviti sa molitvom. Ako nam Bog ne daje ono, za što Ga molimo, to nam On daje drugu milost, koja nam je korisnija i potrebnija, nego ona, za koju smo Ga molili.”
Bez molitve samo je pakao otvoren
Nadalje, upozorio je rekavši da molitva otvara nebo i blaga milosti koja nam Gospodin želi dati, međutim bez molitve, kaže ovaj sveti župnik, samo je pakao otvoren.
“U molitvi je snaga, da Boga privuče k nama. Ili još više: dobro obavljena molitva prodire nebeski svod, penje se do prijestolja Isusa Krista, razoružava Pravednost Njegova Oca, osigurava Njegovo Milosrđe, otvara blago Gospodnjih milosti, domogne ih se i otima ih, ako smijem tako reći, i puna blagoslova svake vrsti, vraća se k onomu, koji ju je gore poslao.”
Ako molimo, te nam se čini, da Bog ne sluša naših prošnja, to mi ipak ne smijemo da smalaksamo, nego unatoč toga moramo nastaviti sa molitvom. Ako nam Bog ne daje ono, za što Ga molimo, to nam On daje drugu milost, koja nam je korisnija i potrebnija, nego ona, za koju smo Ga molili.
Bez molitve ostaje nam samo pakao otvoren. Bez molitve nećemo nikad iskusiti slatkoće, što ih možemo iskusiti onda, ako Boga ljubimo. Bez molitve sva su naša trpljenja bez zasluge. O kako mnoge radosti bismo imali u molitvi, kad bismo imali sreću, da na pravi način možemo moliti!….
:iz knjige Zlatna zrnca, govori i kateheze Svetog Marije Ivana Vianneya (župnik arški)
