Od ovog 7. travnja do idućeg 15. srpnja, Ruanda se prisjeća 30 godina jednog od najvećih suvremenih genocida u kojem je 800.000 Tutsija – manjinske etničke skupine u zemlji – masakrirano prije 30 godina u genocidu 1994. godine.
100.000 umjerenih Hutua dovelo je do 900.000 ubijenih u pokušaju vlade da istrijebi etničku skupinu optuženu za napad na predsjednika Hutua, Juvenala Habyarimana, 7. travnja.
Procjenjuje se da je tijekom tri mjeseca nakon Habyarimanaine smrti eliminirano oko 70% populacije Tutsija.
Prije genocida – ukazanje Djevice Marije i najavljene rijeke krvi
No, počevši od 28. studenoga 1981., Blažena Djevica Marija odlučila se u redovitim razmacima ukazivati skupini tinejdžera u ruralnom selu Kibeha u Ruandi, dajući im hitne nebeske poruke koje su se namjeravale podijeliti diljem zemlje i cijelom svijetu. 2001. godine ove poruke su odobrene od strane mjesnog biskupa.
Među porukama poticaja na pokajanje i ljubav prema bližnjemu bila je jedna vrlo značajna poruka koja se činila najvažnijom od svih poruka Blažene Djevice. 1982. godine Blažena Djevica je posebno predvidjela užasni genocid koji se dogodio 1994. godine – 12 godina poslije.
Rekla je da će “rijeka krvi” teći Ruandom osim ako građani Ruande ne prestanu gajiti mržnju i neprijateljstvo jedni prema drugima, i umjesto toga ne budu okrenuli svoja srca ljubavlju i bratskim milosrđem jedni prema drugima. A 15. kolovoza 1982. vidjelice su vidjele “rijeku krvi, ljude koji su se međusobno ubijali, napuštena tijela bez ikoga da ih pokopa, stabla sva u plamenu, tijela bez glava.”
U ovoj najznamenitijoj prigodi, 15. kolovoza 1982. – na dan koji je trebao biti radosna proslava svetkovine Velike Gospe – Blažena Djevica Marija prvi put se ukazala vidjelici Alphonsine vidno ožalošćena i uplakana. Vidjelica je bila duboko potresena kad je vidjela našu Blaženu Majku u suzama. Pitala ju je: “Majko, zašto plačeš? Ne mogu podnijeti da te vidim u suzama!”
Otvorila si vrata oni su odbili ući
Alphonsine je tada rekla: “Da, majko, ponovit ću ono što si rekla: ‘Ljudima na Zemlji kažeš tri puta; Otvorila si vrata, a oni su odbili ući. Otvorila si vrata, a oni odbili ući. Otvorila si vrata, a oni su odbili ući.”
Iznenada, Alphonsine je ispustila zastrašujući vrisak od srca: “Vidim rijeku krvi! Što to znači? Ne, molim te!… Zašto mi ovo pokazuješ, majko? Stani… molim te stani! Drveće eksplodira u plamen, zemlja gori!…O ne!..ne!….Zašto se ti ljudi međusobno kolju?
Kasnije tog istog dana, još jedna vidjelica, Marie-Claire, dobila je slične vizije svojih sunarodnjaka kako se međusobno kolju, a ona je glasno plakala užasnuta slikama koje su joj pokazivane. Procjenjuje se da je tog dana u Kibehu bilo 20.000 ljudi i svi su bili prestravljeni onim što su čuli od vidioca.
U to su se vrijeme ova vizija i proročanstvo Blažene Djevice Marije većini su se činili potpuno nerealnim, iako je istina da Ruanđani imaju vrlo dugu povijest plemenskih sukoba i da je neprijateljstvo među različitim plemenima i društvenim skupinama uvijek predstavljalo značajan problem za zemlju.
Ono za što je Djevica Marija ubrzo počela moliti je da ljudi napuste ovu mržnju temeljenu na plemenskoj pripadnosti i da sve svoje sugrađane iz Ruande vide kao braću. Snažno je poticala sve ljude da imaju ljubav i brigu za druge u središtu i na temelju ljubavi i milosrđa njezina Sina, Isusa. A prakticiranjem ove ljubavi, rekla je da se prijeteći građanski rat i krvoproliće mogu izbjeći. Nažalost, premalo Ruanđana poslušalo je Gospin savjet i zemlja je pala u ludilo, kaos i ubojstva, baš kao što je ona predvidjela. Da su samo poslušali upozorenja Djevice Marije kada se ukazala u Kibehu, krvavi genocid se nikada ne bi dogodio!
Preživjela sam genocid
Immaculée Ilibagiza, mlada žena uhvaćena 1994. u ludilo ruandskog genocida, priča kako se skrivala pred odredima smrti i kako je opraštajući ubojicama svoje obitelji pronašla mir u Bogu.
Odrasla je u zemlji koju je voljela, okružena s obitelji prema kojoj je gajila neizmjernu ljubav. Međutim, godine 1994. kada je Ruanda utonula u krvavi holokaust njezin je idilični svijet bio uništen. Immaculéeina obitelj brutalno je ubijena u ubilačkom ludilu koje je potrajalo tri mjeseca i odnijelo živote gotovo milijun Ruanđana. Immaculée je čudesno preživjela pokolj. Devedeset i jedan dan su ona i sedam drugih žena provele tiho šćućurene u skučenoj kupaonici mjesnog pastora dok su ih tražile stotine ubojica s mačetama.
Bila je to tajna kupaonica za koju ni neki članovi župnikove obitelji nisu znali – dimenzija metar puta metar ipo i toliko mala da su Immaculée i drugi – u ta tri mjeseca – morali naizmjenice stajati na nogama da ih ne otkriju.U suprotnom bi ih otkrili i smrt mačetom bi bila neizbježna.
Jezivi zvuci smrti
Immaculée je izgubila svoje roditelje, dvoje braće, svoje bake i djedove, ujake i ujne, rođake, susjede, prijatelje i kolege u tom˝ratu˝.
U tim beskrajno dugim danima i noćima slušali su potpuno prestravljeni kako ubojice pretražuju njezino selo u potrazi za preostalim Tutsijima,jednom su čak ušli u kuću u kojoj su se skrivali, ali za čudo ih nisu primjetili i to zahvaljujući samom Bogu. Sekunde su ih djelile od smrti. Da su samo zakašljali ili glasnije disali, bilo bi sve gotovo.
Iz dana u dan, po svjetlu i mraku, ispred kupaonskog prozora, a ponekad i s druge strane tankih zidova koji su ih štitili, čuli su se jezivi zvuci smrti.
I svaki dan, svakih sat vremena, žene su se pitale kako će dočekati svoj kraj. Jedna od njih je preklinjala župnika koji međutim nije pripadao njihovom narodu već onom protivničkom, Hutijima,a kojii ih je sakrio iz kršćanske samilosti, zamolila ga je da joj prekrije truplo zemljom ukoliko dođe red na nju, kako psi koji su jeli rasute leševe ne bi pojeli i njezin.
Bilo je tako strašno da su im se usta često sušila i ostajala bez sline – ali ne samo zbog žeđi,umora i iscrpljenosti nego zbog molitve. Stalno su se molile. Neprekidno.
Tako su jedino mogle preživjeti – i uspjele su na kraju.
Krunica za spas svijeta koju je ranjeni Isus dao Barnabi uz velika obećanja: ‘Tko god je moli…’
‘Sanjala sam Isusa: Ne boj se’
“Osjećala sam se kao da mi glava cijeli dan leži u Gospinom krilu” – objašnjava Immaculee
“Nije bilo hranjenja i ostalih životnih aktivnosti. Molila sam se od jutra do jedanaest navečer.”
“Svaki dan, svake sekunde, sam morala misliti na Gospu. Po noći bih sanjala Isusa. Iako bih se cijeli dan molila Mariji, po noći bih uvijek sanjala Isusa i On mi je rekao: “Ne boj se više.”
Čudo molitve
“Immaculée svoje spašavanje ponajviše pridaje molitvi i krunici koje joj je prije nego li će se sakriti dao otac, pobožan katolik. Ljutnja i ogorčenje koje je osjećala zbog svoje situacije doslovno su je izjedale živu i uništavale njezinu vjeru, ali umjesto da podlegne bijesu koji je osjećala, Immaculée se okrenula molitvi. Počela je živo moliti krunicu kako bi svu negativnost koja je rasla u njoj utopila u vjeri koju je polako zadobivala u molitvi. Immaculée je pronašla utjehu i mir u molitvi i počela se moliti od trenutka kada bi otvorila oči do trenutka kada bi ih ponovo zatvorila navečer. Kroz molitvu je shvatila da je moguće, zapravo važno, oprostiti svojim mučiteljima i ubojicama njezine obitelji.
U jednom trenutku, rekla je Immaculée, Hutu ubojica je stavio ruku na vrata kupaone, ali samim ih čudom nije otvorio. Nakon toga su postavili ormar pred vrata kako bi ih učinili neprimjetnima. Immaculée je prolazila kroz nevjerojatnu kušnju – da bi se prehranila jela je insekte koji su dolazili u hrani. Jer hrane nije bilo a ono što je ostalo bilo je staro i pokvareno. Težina mlade žene iz Ruande pala je sa zdrava 52 kilograma na izgled kostura od 30 kilograma. Uglavnom ju je hranila krunica njenog oca, preobraćenog na kršćanstvo.
Do kraja ovog modernog holokausta, koji se većinom odvijao izvan pogleda svijeta, tri četvrtine Tutsi naroda biti će ubijeno, ukljućujući i 900 od 2500 studenata. Dakle, brojne bi leševe Hutu ratnici složili da služe kao zapreke, što je bio slučaj i s tijelom njezinog oca, ili bi ih jednostavno bacili u rijeku Kagera gdje bi začepili taj plovni put koji se ulijeva u jezero Victoria.
Mediji su vijest o genocidu prenijeli naslovnicom u novinama The New York Timesae „Krv u rijeci“, te su u članku citirali misionara koji je rekao: „Više nema vragova u paklu. Svi su u Ruandi.“
Priča obišla svijet
To je uistinu i bilo ono što su Immaculée i ostali čuli, zvukove zla dok je susjed ubijao susjeda, dok su Huti lovili svakog Tutsija kojeg su mogli pronaći, koji su u jednom trenu čak i zazivali Immaculéeino ime prilikom pretraživanja kuće!Samo ih je čudo spasiilo.
Huti nikada nisu pronašli žene koje su uz župnikovu pomoć na kraju pobjegle u logor za izbjeglice (osnovala ga je francuska legija stranaca). Njena je priča sada poznata. Upoznala je svjetske vođe kao što je predsjednik George Bush (koji je pročitao njenu knjigu i poslao joj osobno pismo).
Dodijeljena joj je nagrada koju su primili velikii ljudi poput Marije Tereze, Jimmyja Cartera, Nelsona Mandele i Dalai Lame. Dobila je i počasni doktorat sa Sveučilišta Notre Dame i Saint John’s Sveučilišta. Napisala je bestselera Left To Tell (Preživjela da ispriča). Predsjednik Barack Obama slikan je kako drži njenu knjigu. Gostovala je i u popularnoj američkoj emisiji 60 minuta. Njena priča je izvanredna, a Immaculée je svjedočila na Mladifestu.
Isus se objavio dječaku da upozori svijet na posljednja vremena: ‘Reci ljudima ovu uputu’
