Priču o Pavlu Callaghanu pronašli smo u španjolskom mediju religionenlibertad, iz 2010., a izvorno ga je napisala novinarka Kristine Cooper koja je poznavala Pavla za časopis Karimatske Obnove u Duhu Svetom u Engleskoj.
Svjedočanstvo o ozdravljenju malog čovjeka koji je sve podnosio i samo slušao nebo je predivno, i kako on sam kaže: “Bog je to učinio da da nadu svima onima koji je traže u moru ružnih vijesti.”
Neka ne bude zaboravljeno!
Pavao Callaghan oženjen i ima troje djece, rođen je i u Liverpoolu u Engleskoj. Kao dječak je razmišljao o tome da postane svećenik, ali kada mu je bilo 14 godina otac mu je umro, a Pavao je, ljut na Boga, napustio Crkvu i pridružio se vojsci.
Deset godina bio je na nekim opasnim mjestima diljem svijeta. Vrativši se u Ujedinjeno Kraljevstvo 1997., njegova djevojka (a kasnije i supruga) Christina ponovno ga je približila vjeri te je, po savjetu oca Jimmyja Collina, upisao Cursillo de Cristiandad. Tamo je prvi put osjetio “prisutnost Duha Svetoga”, na misi, nakon ispovijedi. Kasnije je volontirao kod Misionarki ljubavi (časne sestre Majke Tereze iz Kalkute) za brigu o beskućnicima.
Obitelj je tražila ozdravljenje od raka za majku, a Padre Pio je izmolio još silnije čudo
Kristine Cooper opisuje čudesan nestanak raka:
“Posljednji put sam vidila Paula Callaghana prije dvije godine kada sam ga intervjuirala o službi beskućnika “Majka milosrđa” koju je Gospa nadahnula u njemu. Bolovao je od terminalnog raka kostiju i bio je izuzetno mršav.
Unatoč opasnosti po svoje zdravlje i protestima liječnika, nastavio je izlaziti na ulice sa svojim timom volontera kako bi potrebitima dijelio sendviče, piće i grlio ih. Bilo je samo pitanje vremena, mislila sam, kada će smrt uzeti ovog hrabrog i svetog čovjeka, i vidjela sam da u tišini priprema svoje dragovoljce za vrijeme kada više ne bude tu da ih vodi.
Ipak, postojao je veliki osjećaj mira u grupi i osjećaj pouzdanja u Boga i Gospu koji je bio snažan. To je nedvojbeno zato što je Pavao već doživio čudo nekoliko godina ranije.
Kada mu je prvi put dijagnosticiran rak, toliko ga je boljelo da je cijeli dan bio na morfiju i jedva se kretao. Odveli su ga u ljekovite vode Holywella u Walesu i izašao je iz njih i dalje s rakom, ali bez bolova.
To je zbunilo liječnike, ali je toliko impresioniralo beskućnike da uvide da je Bog stvaran da je nastao cijeli molitveni pokret, koji vode Misionari ljubavi u Liverpoolu. Ovo je utrlo put, mjesecima kasnije, kada je Pavao čuo poruku od Gospe koja ga je molila da izađe na ulice i nahrani ljude.
Mjeseci su prolazili i čekala sam da čujem za Pavlovu smrt. Ali, naprotiv, početkom 2010. primila sam nevjerojatnu vijest da je na blagdan Bezgrješnog začeća 2009. Paul Callaghan potpuno ozdravio. Kad sam naletila na njega na Sjevernoj katoličkoj konvenciji u lipnju, činilo se da je dobro. Ispričao mi je što mu se dogodilo.
U svibnju 2009. iznenada mu je pozlilo i dobio je visoku temperaturu i halucinacije. Bilo je toliko loše da ga je liječnik zamolio da odmah ode u bolnicu i napravio je rendgensku snimku. Ali isto tako iznenada kao što je porasla, temperatura je ponovno pala i on je poslan kući. Međutim, rendgenske snimke su pokazale da je rak došao do kralježnice.
Pavai je poslan u bolnicu za rak Clatterbridge na hitnu radioterapiju. Obložili su mu kosti posebnom supstancom kako bi spriječili njihovo mrvljenje i rekli mu da mu je kralježnica toliko krhkaa da se može slomiti ako kihne ili zakašlje prejako.
Od radioterapije mu je pozlilo, ali je i dalje inzistirao da sa svojim timom izađe na ulicu. Liječenje se nastavilo neko vrijeme i pozvan je na još rendgenskih snimanja kako bi se vidjelo je li učinkovito. Specijalist, zabrinut da bi rak mogao doći do drugih organa, odlučio je skenirati cijelo tijelo. Rekli su mu da se vrati 8. prosinca po nalaze.
“Osjetio sam riječi: Djela apostolska 4,10.”
Sjeća se sljedećeg: „Sjedio sam kod kuće nedjelju prije sastanka u utorak, kad odjednom kao da je sve stalo. Ne mogu to objasniti, ali sam svuda oko sebe osjetio snagu Duha Svetoga i riječi “Djela 4, 10” su se pojavile u mom umu.
Budući da nisam biblijski učenjak, nisam znao što ovaj citat kaže. Pogledao sam ga i pročitao: “Evo ovog čovjeka među vama, ozdravio je u ime Isusa Krista Nazarećanina.”
Tada sam znao da me Bog izliječio, pa sam otišao u bolnicu liječniku. Zamolio sam prijatelja da pođe sa mnom kao svjedok i da donese magnetofon.
Znao sam da se nešto sprema po izrazu doktorova lica. Sjeo sam i pitao ga: “Pa, što je tako loše?” Ali u srcu sam to već znao čitajući Bibliju. Rekao je: “Ne možemo pronaći nikakvu štetu od vašeg raka u vašem kosturu, bilo gdje u vašem tijelu. Sasvim je sve normalno. Ovo nikada prije nismo vidjeli. Ne samo da nikada nisam vidio ništa slično, nego za sve svoje godine u medicinskoj profesiji nikada nisam čuo za tako nešto.”
Liječnik je bio potpuno zbunjen jer je ova vrsta raka navodno neizlječiva.
Fra Ivo Pavić otkriva u čemu griješimo kad molimo za ozdravljenje: ‘Isus nas želi zdrave’
Trule kosti sada su savršene
“Nemaju objašnjenje. Zapravo, to im je neugodno i ne žele o tome razgovarati.” Medicinska sestra na odjelu za rak koja se brinula o njemu toliko je šokirana da provodi istraživanje u privatnoj praksi kako bi otkrila što se dogodilo. Paul dodaje: “Dobra stvar je što, budući da sam već toliko dugo bolestan, sve medicinske nalaze imam kod kuće. Rendgenski snimci pokazuju da su mi kosti bile izjedene i pune rupa, a sada su potpuno zdrave.”
I nastavlja: „za mene je moje iscjeljenje jednostavno Bog, koji pokazuje, iz vlastitih razloga, svoju moć da učini nemoguće i da može učiniti što god želi, bez obzira na to što kaže znanost ili medicinska struka. Maksimalni očekivani životni vijek s multiplim miomom je u mom slučaju kraći od 4 godine. To je progresivna bolest koja postaje sve gora i gora, ali kod mene se potpuno povukla. Ne samo da sam se izliječio: on je potpuno nestao, nema ni traga tome da sam uopće bio bolestan.”
Paul ne žali zbog svoje bolesti. “Gledajući unatrag, vidim kako je Bog koristio moju bol u posljednje tri godine. Cijelo me ovo putovanje oblikovalo u osobu kakva jesam. Vjerujem da sam ozdravio Božjom milošću, Gospinim molitvama i svojim služenjem i svojim stalnim „da“ njima. U ovom svijetu ima toliko loših vijesti u tisku da ono što se meni dogodilo svima daje nadu.”
Beskućnici, kaže Pavao, nisu bili jako iznenađeni kada su čuli dobre vijesti. “Samo što su sami razgovarali s Bogom i molili su ovako:’ Hej, Pavao je naš prijatelj i on radi jako dobar posao za tebe , pa mu bolje pomozi ili nam se nećeš svidjeti.’ Imali su više vjere od mene!”
Dok je molila za ozdravljenje ukazao joj se Isus i otkrio molitvu koju ne može odbiti
