Komorač je vrlo stara ljekovita biljka, a njeno blagotvorno djelovanje poznato je mnogim drevnim civilizacijama: Egiptu, Kini, Indiji, iako joj je domovina područje Sredozemnog mora.
Nositelj radosti
Sv. Hildegarda iz Bingena posebno je cijenila ovu biljku i pisala o njoj kao o univerzalnom lijeku, čuvarici zdravlja na prvome mjestu, donositeljici radosti i onoj koja nikada i nikome ne šteti – od ranog djetinjstva do staračke dobi: “Komorač ima ugodnu toplinu, nije ni suhe ni hladne prirode. Jede li se sirov, ne škodi čovjeku. Kako god da se jede, čini čovjeka radosnim, daje mu lijepu boju, dobar miris i omogućava dobru probavu. I njegovo je sjeme tople prirode i korisno je za čovjekovo zdravlje ako se dodaje drugim ljekovitim biljkama.
Suzbija trulež
Jer tko svakodnevno jede natašte komorač ili njegovo sjeme, on suzbija loše sokove, sluz ili trulež u njemu i potiskuje loš miris njegova daha, bistri mu oči, daje mu dobru toplinu i dobre snage.
Također, na svoj poetski način preporučuje lijek za oči “koje nalikuju tmurnom oblaku”: Smrvi komorač ako je ljeto ili ako je zima, stavi njegovo smrvljeno sjeme u bjelanjak s kojeg je skinuta pjena i prije nego pođeš na spavanje stavi to na oči i ublažit ćeš maglu u njima.
