Molitva jedne duše maloj Tereziji: Na sprovodu joj je bilo 30 ljudi, a danas milijune privodi Bogu

Molitva i djelovanje

Ako postoji izraz koji vrlo dobro identificira svetu Tereziju, to je ovaj: “Želim provesti svoje nebo čineći dobro na zemlji.”

Riječi su to koje otkrivaju ljepotu njezine duše i njezinu jednostavnost, a istovremeno sadrže neobičnu dubinu: oslikavaju njezin način poimanja života, viđenja same sebe. Za nju dosezanje neba produžuje službu ovdje na zemlji – a ovdje je služiti, voljeti i moliti bila ista stvar. Tek u susretu s Kristom moguće je uvidjeti da je molitva od svih zadaća najvažnija pomoć.

„Ovo si sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“ (Mt 11, 25)

Mala Terezija živjela je samo 24 godine, uvijek u Francuskoj: rođena je 2. siječnja 1873. u Normandiji, a umrla 30. rujna 1897. u Lisieuxu. Njen život karakterizirala je strogost, daleko od prepoznatljivosti i buke svijeta. Umrla je gotovo anonimno, a njenom sprovodu, na starom groblju u Lisieuxu, nije bilo više od 30 ljudi. Kako je onda mlada djevojka sa sela mogla Crkvi i svijetu ostaviti jedno od najiznimnijih svjedočanstava života? Pokrenuti svijet prema Bogu?

‘Isus me poučio ovoj tajni’: Maloj Tereziji otkriveno zašto neki primaju više, a neki manje milosti

Priča o duši, priča o borbi

Jedan od najlakših načina da se približite i shvatite ostavštinu ove svetice je kroz “Povijest jedne duše” knjigu koja objedinjuje njezine osobne spise, a koja je objavljena godinu dana nakon njezine smrti. Riječ je o tekstu koji otkriva osobni dodir svete Terezije, pripovijest o tome što se događa u duši koja je dopustila da je Isus preobrazi.

To je važno jer Mala Terezija imala je zanimljiv duhovni život. Naime, tijekom svog života patila od nekoliko duhovno teških stanja. U dobi od četiri godine izgubila je majku što ju je oblikovalo. Iskusila je niz fizičkih i emocionalnih tegoba, uključujući i nervozni poremećaj poznat kao skrupuloznost. Taj poremećaj uzrokovao je opsesivne misli i anksioznost vezanu za vjerske teme, posebno vezane za njezine percipirane nesavršenosti i grijehe.

Osim toga, Terezija se borila s jakom duhovnom pustoši i osjećajem praznine, često nazivanom “tamna noć duše”. No iznimno je da je ona tako mlada i tako svjesna dopustila da ta stanja i unutarnji ispiti prodube njezinu vjeru i oblikuju njezino duhovno učenje.

Unatoč osobnim borbama, Terezija je pokazivala izvanrednu svetost i iznimnu predanost Bogu. Terezija je razvila duhovnost poznatu kao “Mali put”, koja je naglašavala obavljanje malih djela ljubaznosti i ljubavi s velikim srcem i poniznošću. U svemu je prepoznavala Božje djelo i s Njim je razvila odnos koji nadahnjuje i mijenja dotiče ljude diljem Zemlje.

Doktorica Crkve

Svetu Tereziju iz Lisieuxa kanonizirao je 17. svibnja 1925. papa Pio XI., a crkvenom naučiteljicom proglasio ju je sveti Ivan Pavao II., 19. listopada 1997. godine.

Papa je tada rekao: „Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica najmlađa je od ‘doktorica Crkve’, ali njezino gorljivo duhovno putovanje očituje takvu zrelost, a intuicije vjere izražene u njezinim spisima tako su goleme i duboke, da zaslužuje mjesto među velikim učiteljicama duha… Želja koju je Terezija izrazila da svoje nebo provede čineći dobro na zemlji nastavlja se ispunjavati na divljenja vrijedan način.”