Ispovjedaonice u kojima su generacije Belgijanaca priznavale svoje grijehe stajeći u kutu onoga što je nekada bila crkva Presvetog srca Isusova, dokaz su da su katoličke bogomolje nadživjele svoju svrhu, izvještava AP.
Zgrada će se zatvoriti na dvije godine dok se u nju ne dodaju kafić i pozornica za koncerte, s planovima da se crkva pretvori u “novo kulturno žarište u srcu Mechelena”, gotovo nadomak mjesta gdje živi belgijski nadbiskup.
Iza ugla, bivša franjevačka crkva sada je luksuzni hotel u kojem je glazbena zvijezda Stromae provela svoju prvu bračnu noć, usred sakralnih vitraja.
Diljem Europe, kontinenta koji je njegovao kršćanstvo veći dio dva tisućljeća, crkve, samostani i kapelice stoje prazni i sve su zapušteniji jer se vjera i posjećivanje crkve smanjivalo tijekom proteklih pola stoljeća.
“To je bolno. Neću to skrivati. S druge strane, povratak u prošlost nije moguć“, rekao je mons. Johan Bonny, biskup Antwerpena. Nešto treba učiniti jer sada se sve više nekoć svetih građevina prenamjenjuje za bilo što, od trgovina odjećom i zidova za penjanje do noćnih klubova.
To je fenomen koji se može vidjeti u velikom dijelu europskog kršćanskog središta od Njemačke do Italije i mnogih zemalja između.
U Flandriji, u sjevernoj Belgiji, koja ima neke od najvećih katedrala na kontinentu i najfiniju umjetnost koja ih ispunjava, to se posebno ističe. Kad bi barem bilo dovoljno vjernih.
Studija istraživačke skupine PEW iz 2018. pokazala je, u Belgiji, da od 83% onih koji kažu da su kršćanski odgajani, samo 55% još uvijek sebe takvima smatra. Samo 10% Belgijanaca i dalje je redovito išlo u crkvu.
U današnje vrijeme, gostujući međunarodni zborovi mogu vidjeti da su njihovi pjevači brojčano nadmašili zajednicu vjernika.
U prosjeku, svaki od 300 gradova u Flandriji ima oko šest crkava i često nema dovoljno vjernika da popune jednu jedinu.
Neki postaju trn u oku u gradskim središtima, a njihovo održavanje stalno troši financije.
Mechelen, gradić od 85.000 stanovnika sjeverno od Bruxellesa, rimokatoličko je središte Belgije. Ima dva tuceta crkava, nekoliko ih je stisnuto u blizini katedrale sv. Rumbolda s zvonikom koji je uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Gradonačelnik Bart Somers godinama radi na tome da mnoge zgrade dobiju drugu namjenu.
“U mom gradu imamo pivovaru u crkvi, imamo hotel u crkvi, imamo kulturni centar u crkvi, imamo knjižnicu u crkvi. Dakle, imamo puno novih odredišta za crkve,” rekao je Somers, koji je kao flamanski regionalni ministar također uključen u prenamjenu oko 350 crkava..
Značajan projekt prenamjene u Belgiji bio je Martin’s Patershof hotel u Mechelenu, gdje je unutrašnjost crkve uništena kako bi se stvorile sobe u kojima kreveti imaju uzglavlja nalik na cijevi za orgulje i prostorije za doručak pored oltara gdje iznad glave lebde hostije od zlatnih listića. “Često čujemo da ljudi ovdje dolaze kako bi se opustili i uživali u tišini nekadašnjeg identiteta”, rekla je upraviteljica hotela Emilie De Preter.
“U hotelu ljudi spavaju u crkvi, možda imaju seks u crkvi. Dakle, mogli biste reći: etički, je li dobra ideja imati hotel u crkvi? Ja ne oklijevam”, rekao je Somers. “Više me brine stvarna arhitektonska vrijednost.”
Vrijednost dizajna posebno je jasna u crkvi svetog Antuna Padovanskog u Bruxellesu, također poznatoj kao penjački klub Maniak Padoue ovih dana, gdje se raznobojne ruke i oslonci na zidu sada natječu s vitrajima kao glavnom raznobojnom atrakcijom.
“Vitraji donose pravu svjetlucavu i toplu svjetlost na prostor kada sunce prođe kroz njih, tako da zaista možemo osjetiti prisutnost ostataka crkve”, rekao je Kyril Wittouck, suosnivač kluba. “Oltar je još uvijek na mjestu, tako da smo okruženi ostacima i to nas podsjeća gdje se zapravo nalazimo.”
Također u Bruxellesu, noćni klub Spirito preuzeo je dekonsekriranu anglikansku crkvu i kao svoj logo ima crtež svećenika koji ljubi časnu sestru.
Nije baš ono što je biskup Bonny imao na umu.
Čak i ako je rimokatolička religija na izdisaju, osjećaj sakralnog ili potreba za promišljanjem i dalje su prisutni u društvu, bilo da je netko religiozan, agnostik ili ateist. Teško je usporediti auru mira koja izvire iz crkve. Stoga za Bonnyja nema razloga pretvarati crkve u supermarkete ili diskoteke.
“To su mjesta za razmišljanje. I nije li upravo to ono o čemu bi trebala biti briga za crkvu?” Bonny smatra da je najuspješnija prenamjena bila predaja drugim kršćanskim zajednicama, bilo da su koptske ili istočnoeuropske.
U svom uredu, međutim, zna se umoriti samo od pogleda na povorku prosaca za prazne rimokatoličke zgrade. Srce mu je teško kad se pojavi agent za nekretnine. “Oni vide mogućnosti. I ne možete vjerovati, odjednom, koliko pobožni mogu postati kad im se ukaže financijska prilika. Odjednom su pobožnije od časne sestre.”
Poznavajući vijugavu povijest kršćanstva tijekom stoljeća, Bonny gleda dugoročno jer bliska budućnost ne izgleda svijetlo. “Svakih 300 godina smo skoro morali početi ispočetka”, rekao je. “Nešto novo, siguran sam, dogodit će se. Ali treba vremena.”
U Martin’s Patershofu postoji čak i uvjet da crkva može povratiti zgradu ako ponovno bude potrebna, rekao je De Preter. Elementi hotela izgrađeni su na čeličnim gredama i mogli su se potpuno rastaviti i ponovno izvaditi. “Ako crkva, u određenom trenutku, želi zgradu natrag – što vjerojatno ima vrlo male šanse – to je moguće.”
Proročanstvo pape Benedikta XVI: Najavio krah Crkve koju poznajemo
