Mons. Dražen Kutleša izabran je zaagrebačkim nadbiskupom koadjutorom, što znaći da bi za dvije godine kad kardinal Bozanić napuni 75 godina trebao postati njegov nasljednik.
Mons. Kutleša tim se povodom obratio javnosti te rekao sljedeće:
U ovoj posebnoj prigodi želim izraziti svoju zahvalnost Gospodinu koji me najprije pozvao biti svećenikom a potom i nasljednikom apostola. Sada me po želji svetog oca pape Franje, šalje u naš glavni grad Zagreb i u ovu časnu nadbiskupiju. Zahvaljujem Svetom Ocu na ukazanom povjerenju.
Zahvaljujem nadbiskupu u miru Marinu i svim vjernicima Splitsko-makarske nadbiskupije na otvorenosti kojom su me primili, kleru, redovnicima i redovnicama, kao i svim suradnicima koji su sa mnom dijelili teret odgovorne službe. Molimo zajedno da vam Bog udijeli novog pastira koji će razborito nastaviti voditi ovu nadbiskupiju, a imenovanom apostolskom upravitelju nadbiskupu Želimiru želim obilje Božjeg blagoslova.
Ovih dana nalazimo se u ozračju proslave bl. Alojzija Stepinca, čijem zagovoru povjeravam sve ove događaje. Za blaženog Stepinca sveti je Ivan Pavao II., ušavši u zagrebačku katedralu 10. rujna 1994., posvjedočio: „Svojom prisutnošću, svojim radom, svojom hrabrošću i strpljivošću, svojom šutnjom i, napokon, svojom smrću, pokazao je da je istinski čovjek Crkve.“ Što više može jedan čovjek, jedan biskup poželjeti, nego da na koncu svoga života i svoga poslanja bude okarakteriziran kao „istinski čovjek Crkve“?
Apostolsko nasljedstvo biskupske službe je put koji jamči vjerno prenošenje nauka Isusa Krista od apostola do danas, poveznicu između prve Crkve i Crkve danas. Prenijeti vjerno nauk Isusa Krista, nepromijenjen i nezatrovan duhom svijeta – to znači biti „čovjek Crkve“. Bez Crkve nema prave slike o Isusu Kristu. Papa Benedikt XVI. u svome obraćanju biskupima kaže: „Nikad nemojte prestati naviještati istinu i inzistirajte na njoj, bilo zgodno ili nezgodno jer istina će vas osloboditi.“ Onaj koji ljubi istinu, zna slušati Boga, prepušta se njegovoj volji i tako postaje osjetljiv na potrebe ljudi koji su mu povjereni.
Biskupi nisu gospodari baštine već uzori stada (usp. 1 Pt 1, 5), pozvani tiho i nenametljivo čuvati baštinu vjere koju nam je Bog povjerio. Pozvani smo biti čuvari vjere, čuvari Božje namisli o čovjeku, kreativni i konkretni u ljubavi i hrabri u obrani istine o čovjeku i njegovu dostojanstvu.
U ovome trenutku obećavam svoju blizinu i molitvu svim vjernicima Zagrebačke nadbiskupije, napose svim obiteljima, mladima, djeci, bolesnima i nemoćnima, socijalno ugroženima i marginaliziranima. Vas, dragi vjernici Zagrebačke nadbiskupije i cijele Domovine, na početku preuzimanja ove časne službe molim da se pridružite mojoj molitvi da mi Gospodin udijeli snagu, mudrost i „pronicavo srce da može … razlikovati dobro od zla“ (1 Kr 3, 9), da vođen Duhom Svetim, što bolje mogu vršiti službu koju mi je povjerio.
Molim i sve one koji vrše odgovorne službe na društvenom, ekonomskom i političkom polju, sve ljude dobre volje za suradnju i otvorenost u skrbi za opće dobro, da zajedno, uključujući jedni druge, znamo objektivno procjenjivati situacije i donositi najmudrije odluke.
Povjeravam sebe i sve vas u zagovor Blaženoj Djevici Mariji koju zazivamo Gospom od Kamenitih vrata i Majkom Božjom Bistričkom! Povjeravam sebe i vas i zagovoru blaženog kardinala Alojzija. Geslo koje sam odabrao na početku svoje biskupske službe bilo je i njegovo geslo: „U tebe se, Gospodine, uzdam.“ Pod tim geslom nastavljam svoju službu. U Njega se jedinog uzdam jer blago čovjeku čija je nada ime Gospodnje (usp. Ps 84, 13).
