Katolička crkva dobila je u nedjelju dva nova sveca jer je papa Franjo kanonizirao svetog Artemidu Zatti i svetog Giovannija Battistu Scalabrinija.
Obojica svetaca rođeni su u Italiji u 19. stoljeću i služili su drugima usred masovnog iseljavanja stotina tisuća Talijana svake godine na prijelazu u 20. stoljeće.
Scalabrini je poznat po osnivanju misionarskog reda koji je služio imigrantima, dok je Zatti i sam bio imigrant, te je sa svojom obitelji 1897. napustio Italiju u Argentinu u dobi od 16 godina.
U misi na otvorenom na Trgu svetog Petra 9. listopada, mnoštvo je pjevalo Litanije svetaca dok se papa pripremao svečano proglasiti dvojicu svetima. Sa svojim pastoralnim štapom u ruci papa Franjo je na latinskom proglasio: „Na čast Presvetog Trojstva, uzvišenje katoličke vjere i porast kršćanskog života, autoritetom Gospodina našega Isusa Krista i svetih apostola Petra i Pavla i naše vlastite, nakon pažljivog razmatranja i česte molitve za Božju pomoć, i tražeći savjet od mnoge naše braće biskupa, proglašavamo i definiramo blažene Giovannija Battistu Scalabrinija i Artemide Zatti svetima i upisujemo ih među svece, određujući da ih kao takve ima častiti cijela Crkva.”
Nakon što je Evanđelje otpjevano i na latinskom i na grčkom, papa Franjo je u svojoj propovijedi rekao da se dva nova sveca mogu zauzeti kako bi nam “pomogli hodati zajedno, bez zidova podjela; i njegovati onu plemenitost duše, tako ugodnu Bogu, koja je zahvalnost.”
Papa je rekao da ga je kanonizacija potaknula na razmišljanje o brojnim migrantima koji pate danas, spominjući izbjeglice iz Ukrajine i imigrante koji pokušavaju prijeći Sredozemlje kako bi došli do Europe.
Sv. Giovanni Battista Scalabrini (1839.–1905.)
Papa Franjo odbacio je uobičajeni zahtjev Crkve za drugim čudom za kanonizaciju Scalabrinija.
Papa je u homiliji rekao da je talijanski biskup imao “veliku viziju” i “nadao se svijetu i Crkvi bez prepreka, u kojoj nitko nije stranac”.
“Biskup Scalabrini, koji je utemeljio kongregaciju za brigu o iseljenicima… govorio je da u zajedničkom putovanju iseljenika trebamo vidjeti ne samo probleme nego i plan providnosti”, rekao je.
Scalabrinija je jednom opisao Papa Pio IX kao “apostola katekizma”.
Podrijetlom iz talijanske regije Lombardije, Scalabrini je zaređen za svećenika 1863. i postavljen za biskupa Piacenze u dobi od 36 godina. Kao biskup, utemeljio je Misionare svetog Karla Boromejskog (također poznate kao Skalabrinijanci). Također je stvorio laičku “Udrugu svetog Rafaela” koja je, kao i red koji je osnovao, bila posvećena pružanju pastoralne skrbi useljenicima u lukama u kojima su se ukrcavali i iskrcavali na prijelazu u 20. stoljeće.
Godine 1901. posjetio je svoje misionare u Sjedinjenim Državama, a u Bijeloj kući ga je primio predsjednik Theodore Roosevelt.
Scalabrini je bio uvjeren u potrebu institucija koje bi pratile putovanje migranata u svim njegovim fazama, pazeći da se kulturne veze s domovinom naglo ne prekinu i održavajući materinski jezik kao vezu zajedništva s ostalim sunarodnjacima.
Nakon što se vratio iz posjeta svojim misionarima u Brazilu, Scalabrini je umro 1905. 1. lipnja – datum koji Crkva sada obilježava kao njegov blagdan.
Svetac je zapamćen i po pokretanju biskupijskog lista, po brizi za siromašne i starije, po promicatelju euharistijskog klanjanja i zaštitniku ispravnog liturgijskog pjevanja.
Scalabrini je napisao: “Upravo zbog migracija nametnutih progonstvima, Crkva je prešla granice Jeruzalema i Izraela i postala ‘katolička’; zahvaljujući današnjim seobama, Crkva će biti oruđe mira i zajedništva među narodima.”
