Sveta Katarina Sijenska za života se susretala sa svima, od najsiromašnijih prosjaka do kraljeva, namjesnika, biskupa i papa. Nitko od njih nije bio uskraćen za njezinu ljubav i ohrabrenje. Ni oni nisu bili pošteđeni teških istina koje joj je Bog dao da kaže. Samo je Bog trebao biti zadovoljan, a ne čovjek. Duhovne istine trebale su biti uzdizane iznad svake vremenite stvari.
Voljela je Crkvu, ali je ostala ozbiljno zabrinuta za stanje voljene Kristove Zaručnice. Za nju je bilo posebno nečuveno stanje tolikih svećenika, na vrhu. Čak ni pape njezina vremena, koje je priznavala kao slatke Kristove namjesnike i svog voljenog oca, nisu mogli izbjeći njezine izraze dubokog razočaranja i njezine pozive na obraćenje.
Za nas je danas od posebnog značaja njezina razmjena pisama s papom Grgurom XI. Iako je u mnogočemu vodio uzoran život, bio je slab, stidljiv, čak i kukavica. Bio je duboko kompromitiran svojim privremenim vezama s moći, bogatstvom i zaštitom, bez kojih se bojao da on i papinstvo ne bi mogli preživjeti. Nepotizam je također bio strašan problem; članovi vlastite obitelji držali su ga ucijenjenog.
Većina ranih papa umrla je kao mučenici, ali od vremena Avignonskog papinstva pape su postale jako vezane za svijet i imali su “previše toga za izgubiti”. Pobjegli su u Avignon i ondje boravili desetljećima, živjeli iza utvrđenih zidina, zaštićeni vojskama i kompromitirani savezima sa svjetovnim vladarima.
Grgur XI bio je posljednji od avignonskih papa. U Rim se vratio samo na poticaj ove mlade žene, koja još nije imala trideset godina, koja mu je zapravo rekla da se vrati u Rim ili riskira pakao. Godine 1377., nakon dugog odugovlačenja i nervoze, papa Grgur odlazi u Rim.
Ispod su neki odlomci iz pisma koje je napisala Grguru XI., neposredno prije 1377. Njezine riječi govore glasno i današnjem svećenstvu. Specifični problemi koji muče današnje svećenstvo donekle su drugačiji, ali ne toliko Crkva više ne zapovijeda opsežnom svjetovnom moći ili vladavinom, ali previše svećenstva još uvijek nije spremno održavati svetu disciplinu ili provoditi kanonske kazne za zlonamjernike. Previše ih je vezanih za svijet, ucijenjenih i slabih.
Pustit ćemo Svetu Katarinu da govori papi Grguru; napisala je i nekoliko drugih pisama.
U ime Isusa Krista raspetoga i blage Marije, majke Sina Božjega.
Jako ljubljeni i poštovani oče u Kristu Isusu,
Ja Caterina, sluškinja i robinja Isusa Krista i tvoja jadna, nevrijedna kćer, pišem ti u njegovoj dragocjenoj krvi. Čeznem te vidjeti kao istinskog nježnog pastira koji uzima primjer od pastira Krista, čije mjesto zauzimaš. Položio je život za svoje ovčice usprkos našoj nezahvalnosti…
Ti znaš da đavla ne izgoni đavao, nego krepost. [Mt. 12, 26-27] … Ti držiš ključeve, i kome god otvoriš, otvara se, a kome zatvoriš, zatvara se. Ovo je dobri blagi Isus rekao Petru…
Zato uzmite pouku od pravog Oca i Pastira. Jer vidite da je sada vrijeme da date svoj život za ovčice koje su napustile stado. Morate ih tražiti i pridobiti natrag korištenjem strpljenja i rata— pod ratom mislim podizanjem standarda slatkog plamenog križa i izlaskom na nevjernike. Dakle, ne smijete više spavati, već se probuditi i hrabro podići taj standard. Uvjerena sam da ćete Božjom neizmjernom dobrotom ponovno pridobiti nevjernike i [u isto vrijeme] ispraviti nedjela kršćana, jer će svi trčati na miris križa…
Mirisom svoje kreposti pomogli bi u uklanjanju poroka i grijeha, oholosti i prljavštine koji su rašireni među kršćanskim narodom – osobito među prelatima, pastorima i upraviteljima svete Crkve koji su se okrenuli jedenju i proždiranju duša, a ne obraćenju njih!
A sve to dolazi od njihove sebične ljubavi prema sebi, iz koje se rađa oholost, i pohlepa i škrtost i duhovna i tjelesna nečistoća. Gledaju paklene vukove kako im odvode stado i čini se da ih nije briga. Njihova je briga zaokupljena gomilanjem svjetovnih zadovoljstava i uživanja, odobravanja i hvale. A sve to dolazi iz njihove sebične ljubavi prema sebi. Jer kad bi voljeli sebe radi Boga umjesto sebično, bili bi zabrinuti samo za Božju čast, a ne za vlastitu.
Ah, moj dragi Oče, pobrini se za te stvari! Potražite dobre čestite ljude i stavite ih na čelo malih ovčica. …
Gore, oče! Provedite odluku koju ste donijeli u vezi s vašim povratkom i ovim križarskim pohodom. Možete vidjeti da vas nevjernici izazivaju na ovo prilazeći što bliže mogu da uzmu ono što je vaše. Ustaj, da daš svoj život za Krista! Nije li naše tijelo jedino što imamo? Zašto ne dati svoj život tisuću puta, ako je potrebno, za Božju čast i spasenje njegovih stvorenja? To je ono što je on učinio, a vi, njegov vikar, trebali biste nastaviti njegov posao. Za očekivati je da ćete, sve dok ste njegov namjesnik, slijediti putove i primjer svoga Gospodina.
Pa dođi, dođi! Nemojte više odgađati… Hrabro, hrabro, oče! Klonite se gorčine koja osakaćuje, ali uhvatite se za gorčinu koja jača – gorčinu što vidite kako se vrijeđa Božje ime i snagu u povjerenju da će Bog osigurati za vaše potrebe. Neću više reći, jer da sam slijedila svoju sklonost, ne bih stala sve dok imam života u svom tijelu!
Oprosti na mojoj drskosti. Moja ljubav i žalost za Božju čast i napredak svete Crkve neka mi bude izgovor pred vašom dobrotom.
To je sve što sada mogu učiniti. Smiluj se slatkim željama ljubavi koje se nude za tebe i svetu Crkvu u neprestanim suzama i molitvama. Molimo vas da se prema njima ne odnosite ravnodušno, već snažno djelujte na njih, jer izgleda da je proljeće spremno procvjetati, a uskoro će doći i plodovi, jer cvijeće počinje cvjetati. … Što se tiče svega što mogu učiniti, rado bih dala svoj život ako je potrebno za Božju čast i spasenje duša. Blagi Isuse! Isus!
(Sveta Katarina Sijenska, Pismo 74 Grguru XI. u Avignon)
Takve riječi i danas zvuče istinito! Moramo govoriti s ljubavlju i poštovanjem, ali također moramo govoriti ustrajno i jasno. U pitanju je sama vjerodostojnost i plodnost Crkve. Imamo dužnost i pravo s njim razgovarati na ovaj način – tako i naši biskupi. Catherininim riječima, “Ovo je sve što mogu učiniti.” Papa biskupi i drugi kler moraju odlučiti hoće li čuti naš iskreni vapaj ili će ga ignorirati, ali ne možemo stati. Sve što sada možemo učiniti jest ustrajno vapiti za pravdom i za pročišćenjem Crkve.
