“Oni koji pripadaju Kristu Isusu razapeli su tijelo, a s njim i svoje strasti i želje. Ako po Duhu živimo, po Duhu i hodimo, ne hvastajmo se, ne izazivajmo, ne zavidimo jedni drugima!“ (Gal 5,24-26).
Osma opća audijencija 2024. Papa Franjo nastavio je niz kateheza na temu vrlina i mana. U devetoj katehezi Papa se pozabavio porocima zavisti i taštine ili pohlepe za slavom. Franjo zbog gripe nije sam čitao kateheze.
Porok zavisti jedan od najstarijih poroka
Uz ostale poroke o kojima je već bilo riječi, duhovni učitelji su nas upozorili i na poroke zavisti i taštine ili želje za slavom. S porokom zavisti susrećemo se vrlo rano u Svetom pismu: “Kain, zaslijepljen zavišću, ubije brata Abela.”
Kada ste ljubomorni, želite tuđu sreću za sebe, a u konačnici to se temelji na krivoj slici Boga koja proizlazi iz našeg egoističnog načina razmišljanja.
Demon zavisti ide ruku pod ruku sa željom za slavom. To napuhuje samopouzdanje ljudi koji vjeruju da su središte svijeta i da im stalno treba pozornost. U Božjoj logici ljubavi našli bismo djelotvoran lijek koji otvara naša srca našim bližnjima: „Hvalimo se svojim slabostima da sila Kristova dođe na nas“ (usp. 2 Kor 12,9).
Dakle, zavist, jedan od najstarijih poroka: “Kainova mržnja prema Abelu nestaje kada shvati da su žrtve njegova brata ugodne Bogu.” Kajin je najstariji sin Adama i Eve i dobio je najveći dio očevog nasljedstva. Ali bilo je dovoljno da Abel, njegov mlađi brat, izvede mali podvig da se Kain razljuti. Lice zavidnika uvijek je tužno: “Pogled mu je oboren, čini se da neprestano istražuje teren, ali u stvarnosti ne vidi ništa, jer mu je um obavijen mislima punim zlobe.” Zavist vodi u mržnju prema drugima. Abel će biti ubijen od Kainove ruke, koji ne može podnijeti sreću svoga brata.
Korijen je lažna ideja o Bogu
Zavist je zlo koje se ne istražuje samo u kršćanskim krugovima. Privukao je pažnju filozofa i učenjaka iz svih kultura. Temelji se na odnosu između mržnje i ljubavi: “Jedan želi drugome zlo, ali potajno želi biti kao on.” Drugi je “epifanija” onoga što bismo htjeli biti, a što u stvarnosti nismo. Njegova sreća nam se prikazuje kao nepravda.
Korijen ovog poroka je dakle lažna ideja o Bogu. Čovjek ne prihvaća da Bog ima svoju “matematiku” koja se razlikuje od naše. Na primjer, u Isusovoj prispodobi o radnicima koje je gospodar pozvao u vinograd u različita doba dana, oni koji su došli u prvi sat “vjerovali su da imaju pravo na veću plaću od onih koji su došli zadnji”. Ali Učitelj im svima daje jednaku plaću” (usp. Mt 20,15). Htjeli bismo Bogu nametnuti našu sebičnu logiku, ali Božja logika je ljubav. Dobra koja nam daje namijenjena su dijeljenju. Zato Pavao potiče kršćane: “Budite bliski jedni drugima u bratskoj ljubavi i prednjačite u međusobnom poštovanju!” (Rimljanima 12,10). Ovdje leži lijek za zavist!
Na ponos i želju za slavom. Oni su išli ruku pod ruku sa demonom zavisti, a zajedno su ta dva poroka bila svojstvena osobi koja je težila biti centar svijeta, slobodna iskorištavati sve i svakoga, predmet svake hvale i ljubavi. Ovisnost o slavi je prenapuhan i neutemeljen osjećaj vlastite vrijednosti. Tašta osoba ima potpuno “ja”: nema empatije i ne razumije da na svijetu postoje i drugi ljudi osim njega. Njegovi su odnosi uvijek instrumentalni, karakterizira ih superiornost drugoga.
Njegovu osobu, njegova postignuća, njegove uspjehe treba pokazati svima: “On je stalni prosjak za pažnju. Ponekad kada njegove kvalitete nisu prepoznate, on postaje nasilno ljut.” Drugi su nepravedni, ne razumiju, nisu dorasli zadatku.
Euagrije Pontikos u svojim spisima opisuje gorku aferu nekih redovnika koji su bili pogođeni samouvjerenošću. Događa se da nakon prvih uspjeha u duhovnom životu već vjeruje da je stigao i stoga hrli u svijet da primi njegovu hvalu. Ali “on ne shvaća da je tek na početku duhovnog puta i da ga vreba kušnja koja će ga uskoro srušiti”.
Da bi izliječili arogantne, duhovni učitelji nisu predložili mnogo lijekova. Jer zlo taštine ima svoj lijek u sebi: “Hvala koju je oholi čovjek nadao požnjeti od svijeta uskoro će se okrenuti protiv njega.” Koliko je ljudi tada, zaslijepljenih krivom slikom o sebi, palo u grijehe kojih bi se ubrzo posramili.
Papa kaže kako je ovaj porok ‘posebno oduran’: Ovo su razlozi
