Josip Ćulumović je kantautor duhovne glazbe, piše tekstove koje često uglazbljuje, autor je svojih pjesama, a rado uglazbljuje i tuđe pjesme, suprug Maje i otac sina Domagoja, učitelj razredne nastave nižih razreda u Osnovnoj školi u Zagrebu. Vjernik je i katolik, čitač na misi i svirač na večernjoj misi u svojoj župi Blažene Djevice Marije u naselju Borovje u Zagrebu.
Josip pjesmom prati i borojne duhovne susrete i svećenike i govornike diljem Hrvatske. S Josipom smo u početku željeli razgovarati o njegovim pjesmama, stvaralaštvu ali ispostavilo se da sve što Josip radi, stvara, misli i govori crpi iz odnosa sa Isusom Kristom i susretom sa živim Bogom koji je prije 18 godina promijenio njegov život. Pa smo na kraju razgovarli o Isusu koji je za Josipa “sve početak i kraj”.
Bez vjeronauka
Josip je bio samo kršten i to tajno. Njegov otac je živio u Lici i radio kao profesor te bio član partije zbog čega nije mogao imati javno krštenje. Zbog atmosfere u kojoj se živjelo, Josip nije išao na vjeronauk sve do pred rat kad je imao nekih 17 godina nakon čega je išao na vjeronauk i primio sve sakramente. I to bi bilo to od njegove formacije. Živio je svjetovno. Nasjeo je na loše priče o svećenicima i neku new age literaturu, nije išao u crkvu i nije u crkvu ni u svećenike imao povjerenje jer su kaže “svi bili protiv nje i uvijek loše govorili o svećenicima.” No, ipak kaže nam, “oduvijek je vjerovao u Boga i imao neko strahopoštovanje”, sad zna da je to strah Božji, zbog čega je ipak u crkvu išao dva puta godišnje na Božić i na Uskrs.
‘Moj duhovan život većinu mog života bio je nikakav’, govori nam i dodaje da se dvije godine prije susreta s Isusom počelo događati nešto neobično. Kao da mu se Duh probudio, a Bog ga pripremao.
Priprema duha
“Počeo sam primjećivati ljepotu u prirodi, što ranije nisam. Naprimjer, zalazak sunca, zagledao bi se u njega i oduševio, odjednom vidio kako je lijep, pa onda cvijet znao sam se zagledati i oduševiti ljepotom. Počeo mi se buditi duh, a ja tada nisam bio svjestan duhovne dimenzije uopće. I tada sam, baš u tom vremenu obratio pozornost na jednog mog kolegu iz škole koji je bio jako duhovan. Tada nisam znao da postoje različiti duhovi. Ali vidjelo se na njemu da je drugačiji, pun nekog duha. On je bio u jednoj sekti, zvala se Univerzalni život temeljena na porukama neke proročice Gabriele iz Njemačke. I on mi je davao te brošure njihove koje sam ja čita. Zainteresirao sam se, međutim ja sam u dubini osjetio da ovdje nešto ne štima, iako je govorila o Kristu. Danas znam da je bila riječ o sinkretizmu i onome kad new age pokušava spojiti nespojivo. Čitajući to shvatio sam da me Bog po savjesti od toga čuvao. Sve je bilo lijepo izgledalo izvana, ali iznutra jednostavno nije bilo ono što moje srce traži,” govori nam Josip koji kaže da je u to vrijeme jedna druga kolegica prepoznala da je on sada u traženju, pa mu je dala knjigu Susret sa živim Bogom od profesora Ivančića. U toj je knjizi, kaže, odmah osjetio nešto drugačije i prepoznao istinu koja je prethodila susretu s Isusom. Priča nam kako ga je na seminar patera Zvjezdana Linića u Domu sportova pozvala susjeda. Rekla mu je da tamo djeluje neki svećenik u sili i snazi Duha Svetoga. Na prvu nije prihvatio i rekao je da nema baš u crkvu povjerenje, ali je ipak odlučio dati šansu tom pozivu. Tamo je Josip u tri dana imao tri važna iskustva koja su obilježila njegov život.
Spoznaja grijeha
“Prvi dan seminara fra Zvjezdan je govorio o grijehu. Prekrasno je to tumačio. Ja do tad uopće nisam mislio o grijehu. Ja nisam znao ni da grijeh postoji. Znate zašto? Zato što su mi svi oduvijek govorili da sam dobar dečko. Imam tu neku naravsku dobrotu i uopće nisam bio svjestan da sam grešnik.” Tipično, kaže. “Mislio sam ako nisam ubio nisam ni grešnik. To što sam bio bludnik to nisam znao da je grijeh. Sotona me držao u šaci potpuno nesvjesnog. Nisam ni znao da sam zarobljen. Međutim, kad je fra Zvjezdan tumačio grijeh ja sam bio zbunjen. Ja sam shvatio ako je ovo što on priča istina ja sam u grijehu. Pomislio sam odmah na to kako ja svaki dan igram kladionicu. Sjetio sam se da mi moja žena prijeti i razvodom zbog toga jer imamo malo dijete a ja igram kladionicu, ali ja uopće na to nisam obraćao pažnju. Nego kad je on govorio, meni se spoznaja upalila i savjest, odmah sam se odlučio otići na ispovijed”, govori Josip koji kaže da je upravo u tom trenutku osjetio snažni Božji poziv da bude Božji.
Dodaje da je velika spoznaja bila kad je fra Zvjezdan govorio da onaj tko je u grijehu ne može do Boga, ne zato što to Bog ne želi, nego zato što Bog i grijeh ne mogu zajedno.
“A ja hoću Bogu, ja već dvije godine želim Boga”, svjedoči Josip koji je sutradan otišao na ispovijed kod jednog mladog fratra. Kaže da se ispovijedao nekih 40 minuta i da je govorio sve što mu je Duh Sveti nadahnuo te je na kraju pitao svećenika smije li se večeras pričestiti. “Imao sam takvu želju primiti Isusa. Pojavila se velika čežnja za Euharistijom”, govori Josip koji ni ne sluti još što će se potom dogoditi.
Mislio sam da sam umro
Treći dan seminara, za vrijeme molitve za iscjeljenje i ozdravljenje Josip, sada čist sa Živim Bogom u svom srcu, doživio je mistično iskustvo.
“Fra Zvjezdan je molio za silazak Duha Svetoga, slavljenički tim je pjevao, a ja sam u jednom trenutku izgubio svu tjelesnost. Doživio sam iskustvo ‘nestajanja’ mog tijela, osjeta bilo čega. Istovremeno imao sam svijest o sebi, o tome tko sam i kako se zovem. Doživio sam iskustvo koje je teško opisati riječima ali izašao sam iz tijela. I u tom stanju čuo sam jasnu riječ: “Ljubim te, ti si moje ljubljeno dijete, stvorio sam te za sebe, da ideš u ovaj svijet da me donosiš. Ne boj se ja sam uvijek s tobom,” svjedoči nam Josip opisujući da je Boga osjetio srcem istovremeno kao vrlo nježnog ali ujedno i autoritativnog. “Ne znam koliko sam dugo ja bio u tom stanju. Znam da sam u jednom trenutku pomislio. Bože pa jesam li ja onda sada mrtav, pa sam u nebu, nakon čega sam uspio opipati svoje tijelo i vratiti se.
Trenutno oslobođen od kladionice
To je bilo baš nadnaravno i nije bilo ljudsko”, kaže nam Josip koji je tada zamolio Isusa da ga oslobodi kladionice i što mu je Isus rado i odmah uslišao.
‘I prije sam pokušavao ne ići u kladionicu, ali nisam uspio. Potreba je uvijek bila veća. Sada sam iskreno zamolio Isusa i više nisam uopće osjećao tu potrebu. To je bilo baš čudno, nestala je sva želja, sva privlačnost’, govori zahvalno Josip. O tome oslobođenju koje je za Josipa bilo silno napisao je i svoju autorsku pjesmu pod nazivom Oslobodi me Gospodine. (oslušajte)
Kušnja nakon pet godina
Nakon pet godina od oslobođenja, priča nam Josip tek onda je sotona poslao kušnju na kladionicu. Bili su kod suprugine prijateljice u Hercegovini. I ona ga je zvala da nešto odigraju u kladionici. I on je misleći da je je oslobođen zauvijek otišao.
“Odemo mi prvi dan, ništa. Ona traži da idemo i drugi dan i treći dan za redom. I ja se sjetim kako je Isus Petra pitao tri puta ljubiš li me? U meni se opet pojavila neka privlačnost. Kažem ja Isusu: Mislio sam da si me trajno oslobodio toga. Objasni što je ovo. I čujem glas u srcu: “Josipe ono je bila moja milost stvarna, a sad si svjestan i po tome ćeš se posvećivati. To je posvetna milost. Kad ti se ponudi, ti kažeš ne”, svjedoči nam Josip i upozorava na ovu zamku sotone.
Tražio Isusa znak
Josip je naime, čovjek kojem je Isus duboko zahvatio život, govori nam kako je nakon susreta s Bogom letio kao po oblacima, i svima govorio o Isusu. Krenuo je intenzivno moliti i ići nedjeljom na misu. Krenuo je i u svakodnevnu borbu s grijehom. Njegov život postao je pun malih, svakodnevnih i priča o hodu s Bogom.
Na jedan jednostavan način govori o Isusu, toliko da kad s njim pričate pomislite da je to prijatelj s kojim svakodnevno ide na kavu. Odnos kakvom bi zapravo trebali svi težiti. Pa nam tako govori da je sljedeće godine opet kod patera Zvjezdana na godišnjem susretu, tražio od Isusa znak “da je on stvarno Bog”. I dobio ga. Za vrijeme klanjanja.
“Fra Zvjezdan nosi Presveti Oltarski Sakrament i s Pokaznicom ide okolo na tribine, između nas. I u jednom trenutku našao se s pokaznicom na pet metara od mene licem u lice i on radi znak križa i iz onog mjesta gdje je hostija takav vjetar topli, ugodni. Na mene se spustila silna milost. To je bila živa sila. Neopisivo! Mislio sam da to svi osjete, ali pitao sam prijateljicu do mene i ona nije znala o čemu govorim.” Bilo je toliko intenzivno da je o tome mislio godinu dana i opet poželio.
“Sljedeće godine pak na istom seminaru, opet sam želio to doživjeti, ali nisam htio pitati Isusa za znak. Fra Zvjezdan nije, ovaj put nosio Presveto među nas nego je bio dolje na parteru. A ja u srcu govorim Isusu, ‘joj kako te nije donio gore da te opet doživim’, i u tom trenutku fra Zvjezdan podiže Presveto i opet isti doživljaj kao lani.
I čujem u srcu riječ: “Pa kako si tako naivan i malovjeran, tako kako me tu osjetiš, tako me možeš dotaknuti svaki dan u svetoj misi”, oduševljen je Josip koji je od tog trenutka krenuo na svetu misu – svakodnevno.
Tomislav Ivančić i poziv na slavljenje Boga
Do susreta s Bogom Josip je svirao svjetovnu glazbu i uopće mu nije palo na pamet da bi mogao tako svirati i Bogu. Kaže da je otvoren poziv doživio od profesora Ivančića. Njega je prvo susreo na jednom seminaru za prosvjetare gdje se oduševio pa krenuo svaki četvrtkom na svete mise i kateheze koje je vodio za mlade na Zavrtnicu. I jedan četvrtak ga je profesor Ivančić pitao želi li svirati na tim susretima.
“Profesore ja ne znam ni jednu pjesmu, rekao sam mu, a on meni. Pa ti samo tu budi slušaj, muzikalan si ti ćeš to uhvatiti” tako je i bilo.
Počeo sam tamo svirati po mali i na kraju pratio sam prof. Tomislava Ivančića deset godina pjesmom posvuda. Bog mi je to iskustvo podario da mogu biti uz tog svetog čovjeka i slušati ga i teološki rasti uz njega, a kroz njegovu hagioterapiju me liječio s ove filozofske i naravske strane. Na tom putu sam rastao i Bog me kroz te godine pročišćavao i liječio.”
Josip kaže da ga je upravo Tomislav Ivančić potaknuo da proba sam skladati i pisati pjesme. “Rekao mi je: Što uvijek tuđe sviraš, probaj sam. S obzirom da nisam išao u glazbenu školu bio sam nesiguran nisam znao kao bi, ali on me potaknuo i rekao da samo slušam Duha. Bio sam siguran da je za mene molio.Kad sam snimio prvu pjesmu 2016. poslao sam mu i on mi je rekao: Da, to je to što trebaš raditi.”
Tako se Josip pustio u silne vode stvaralaštva i danas Josip glazbom prati svete mise, klanjanja, duhovne obnove i odaziva se gdje god ga pozovu. Govori da je kroz to poslanje spoznao koliko je glazba duhovna i moćna. “Osim što navještamo Boga, Bog nas liječi kroz glazbu.” Vidio je kroz sve ove godine, brojna iscjeljenja i ozdravljenja po slavljenju.
Govori nam kako se duša kroz duhovnu glazbu otvara za Božju rječ i za ono što trebamo čuti od Gospodina. Svoje pjesme kao i svoj život Josip stvara po nadahnuću Duha Svetoga, osluškujući Božji glas u sebi, a najdraža mu je pjesma Upoznaj sebe, koji ju je dobio za vrijeme gužve u zagrebačkom tramvaju.
O Josipovim nadahnućima mogli bi puno govoriti, jer svaki dan iznova Bog ga obnavlja i šalje evangelizirati. Tako osim pjesama koje stvara, Josip piše Josipova zrnca s puta, male duhovne poticaje, a nedavno je tješeći jednu prijateljicu u teškim životnim kušnjama u srcu dobio i krunicu za mir u srcu koju vam donosimo.
Krunica mira u Božjoj volji by Josip Ćulumović
(moli se na Gospinu krunicu)
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga (poljubiti Križ)
Apostolsko vjerovanje
Oče naš (veliko zrno)
Na tri mala zrna Zdravo Marijo (…Isus koji neka nam umnoži vjeru, učvrsti ufanje i usavrši ljubav)
Slava Ocu (veliko zrno)
Na svako veliko zrno zaziv:
Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim (Ps 23,4)
Na 10malih zrna zaziv:
Samo je u Bogu mir dušo moja
Samo je u Njemu spasenje
(Ps 62,2)
Poslije svake desetice držeći krunicu visoko molimo zaziv Gospi:
Ovim zrncima vežem svoju djecu (obitelj) za Tvoje Bezgrešno Srce
(po sv.Louise de Marillac)
Amen!
