Phil Bosmans. Godinama je to ime naelektriziralo izdavače i jamčilo uspjeh u prodaji, a čitatelji su nestrpljivo posezali za narednim svescima punim kratkih, točnih savjeta pod zajedničkim sloganima: kako biti sretan, kako ne poludjeti, kako vjerovati i kako voljeti. Vodiči sreće, zbirke zlatnih misli – bile su i ostale male knjige koje je napisao belgijski svećenik. Ali tko je zapravo bio njihov autor? U srpnju bi proslavio stoti rođendan. Belgijski svećenik, koji je prodao 10 milijuna knjiga, bio je poznat po preciznom dijagnosticiranju ljudskih problema i preporuci odlučnih koraka za njihovo rješavanje. Nikad nikome nije odbio pomoći. Beskućnici i bivši zatvorenici kojima je pomogao prevarili su ga i opljačkali, no on im je nastavio pomagati. Bio je majstor slušanja. Provodio je cijele dane obilazeći ljude i slušajući njihove priče, a također je dopirao do ljudi izvan svoje župe. “Svaka osoba ima svoju priču”, rekao je. – Bitno je da to konačno može nekome ispričati.
Phil Bosmans fenomen iz Belgije
Otac Phil Bosmans bio je fenomen. Vrijeđan i ismijavan od strane intelektualaca, voljen od tisuća običnih ljudi koji također svakodnevno doživljavaju uvrede i ismijavanja.Rođen je u Gruitrodeu u Limburgu 1. srpnja 1922. u flamanskoj seljačkoj obitelji, imao je troje braće i sestara. Godinu dana prije izbijanja rata, 1938. godine, Bosmanovi sele u Genk. Njegovi roditelji nisu bili imućni, ali zahvaljujući tetinoj pomoći, Phil je dobio priliku studirati u blizini Leuvena.
Godine 1941. pridružio se Kongregaciji otaca misionara Montfortanaca koju je utemeljio sv. Louis-Marie Grignion de Montfort. U samostanu u Rotselaaru ostao je do kraja rata. Godine 1945. preselio se u Oirschot u Nizozemskoj i ovdje je zaređen za svećenika 7. ožujka 1948. godine. Godine 1954. doživio je nesreću te je morao promijeniti dosadašnji način služenja, a tada se uključio u rad Udruge Bez imena koja je pomagala najpotrebitijima. Bio je na čelu ovog pokreta do 1991. Godine 1972. debitirao je kao pisac. Odgojen u siromašnoj obitelji, bio je majstor definiranja i doživljavanja sreće.
“Bankrot civilizacije”
Slušao sam ljude koji su živjeli u blagostanju, koji su imali što su htjeli i mogli kupiti ono o čemu su sanjal, i koji su nesretni sjedili i govorili: To mi više ništa ne znači, umoran sam od svega, rekao je o. Bosmans u jednom od intervjua. Predan pomoći ljudima iz raznih društvenih slojeva, neprestano je analizirao uzroke njihovih životnih drama. Bio je čvrst i nikome se nije ulizivao, nakon što je saslušao rekao je što misli i što treba učiniti.Smatrao je da smo svjedoci “bankrota civilizacije”. Imamo sve, a opet nismo sretni. Bogati i lijepi umiru u najskupljim stanovima na svijetu, često birajući smrt kao način da ublaže svoju patnju. Uzrok tih tragedija vidio je u kolektivnom priznavanju dogme da se novcem sve može kupiti. Sve veća popularnost i važnost supermarketa, izložbenih salona kojekakve robe i reklama koje vam govore da morate imati nešto za što jučer niste ni slutili da postoji, užasavali su ga. Bio je vrlo kritičan prema modernosti koja se temeljila na potrošnji. “Najgore je što ljudi žive za kupovinu, za prestiž, za moć. Došlo je do gubitka pravih veza među ljudima. Još malo i računalo će zamijeniti ženin poljubac. I ljubav vam treba više od novca. Ljubav je kupovna moć sreće“, savjetovao je u jednoj od svojih knjiga.
Djeca: ‘Tko uživa u djeci, uživa u životu’
Bio je zabrinut da svijet ne želi djecu. Otkrio je da ljudi brigu o djetetu smatraju napadom na njihovu slobodu, gubitkom vremena koje bi mogli potrošiti na putovanja ili razvoj karijere. S užasom je otkrio da ljudi kada se odluče na dijete odbrojavaju vrijeme dok se dijete ne osamostali, da ih biti majka i otac 24 sata umara i ograničava. “Tko može uživati u djetetu, može uživati u životu. Dijete je Božji dar koji cvjeta pod utjecajem ljubavi“, napisao je. Također je hrabro najavio kraj zapadne civilizacije ako ljudi ne promijene svoj pristup djeci.
“Dijete se sve više zaboravlja, sve je manje važno. Za dijete više nema mjesta tamo gdje su ljudi zauzeli blagostanje, automobile i slobodno vrijeme. Dijete koje živi na Zapadu je ili pretjerano razmaženo ili zanemareno i prepušteno samome sebi. Ako ne promijenimo način života, nitko neće spriječiti da Zapad jednog dana bude naseljen djecom iz siromašnih zemalja. Djeca ovdje nisu dobrodošla. Nisu sigurni ni u utrobi svojih majki – to je znak da su naši narodi, suprotno lijepim teorijama, smrtno bolesni. Odrasli, napravite mjesta za dijete ! – vikao je 1992. godine u knjizi Životu rečeno DA.
Sv. Josemaria Escriva otkriva tajnu trajne sreće na zemlji i na nebu: ‘Reci dakle ovako…’
Kakva je tvoja kuća?
Savjeti koje je dao u svojim knjigama zadiru u srž problema s kojima svakodnevno živimo – obitelj, odnosi, ljubav. Preporučio je jednostavne korake i pitao o najvažnijim stvarima.„Jesi li stvarno živ? – upitao je. Ili ste možda samo programirani i gurnuti izvana, poput nečega na tekućoj vrpci koja proizvodi robu široke potrošnje. Znate li koliko radosti i sreće gubite svaki dan? Neka se vaš automobil konačno parkira u garaži i možete uživati svi zajedno kod kuće. Brinite se o djeci, a ne o novinama. Ugasite ponekad TV i zadnjih pola sata u danu provedite sa suprugom, a ne uz njega. Zajednički obroci vrlo su važni u obitelji. Pokušajte biti sretni, samo tako, svaki dan. Prije svega, ne tražite sreću u beživotnim stvarima bez duše. Potražite to najprije kod kuće, u srdačnim odnosima s obitelji“, savjetovao je 1980-ih, kada nije bilo interneta i pametnih telefona, pravih kradljivaca obiteljskog vremena.
Kako biti sretan?
Kada ga je poljska novinarka Katarzyna Szymańska-Borginon 2004. godine upitala kako biti sretan, odgovorio je: “Prije svega, morate prihvatiti svoj život.” Mnogi ljudi se ne slažu sami sa sobom, pa se bore sami sa sobom. Ljudi često previše sanjaju i nesretni su jer im se snovi ne mogu ostvariti. Vjerujem u Boga i cijeli svoj život predajem Njegovim rukama. U Njegovom se naručju osjećam kao kod kuće.” Istovremeno se jako bojao što će budućnost donijeti. Svakodnevno obilazeći obitelji i domove ljudi kojima je pomoć bila potrebna, izbliza se uvjeravao koliku je pustoš uzrokovao nedostatak ljubavi i česti razvodi. “Bit će teško u budućnosti”, rekao je. Toliko je razvoda. Razvod nije samo prekid veze među odraslima. To je i pukotina u djetetovoj osobnosti. Razvod pogađa djecu dublje nego što mislimo. Kako takvo dijete može voljeti ako više ne vjeruje u ljubav?” – pitao je 2004. godine.
Ljubav prema lošim ljudima
Godine 1959. izmislio je radionice za bivše zatvorenike. Pomoć koju je donio bila je prava, ali je donijela i puno tuge. Unatoč tome, nije se obeshrabrio, borio se, ponekad i s njima samima, za njihovu bolju sudbinu. “Mnogi od njih su me razočarali, opljačkali, uništili ono što smo pokušavali stvoriti. Pa su opet završili u zatvoru. Zatim su se vratili. Ali sve sam ih jako volio. Znao sam da im je jako teško voljeti jer nikada nisu upoznali ljubav.” Kada su devedesetih godina prošlog stoljeća medijima kružile šokantne informacije o silovanjima i ubojstvima djevojaka koje je počinio Marc Dutroux, belgijski serijski ubojica, svećenik je u intervjuu priznao da je ono što je osjećao i mislio bilo jako teško, ali kad bi sreo Dutrouxa “nikad ga ne bih natjerao da slučajno osjeti da njega ne volim.” “Vrijeme nije autoput između kolijevke i groba. Vrijeme je mjesto za parkiranje pod suncem”, napisao je i smatrao da ljudi koji biraju zlo moraju biti duboko povrijeđeni nedostatkom dobra.
Nije forsirao obraćenja
“Tko živi u ljubavi, živi – svjesno ili nesvjesno – u magnetskom polju Boga, koji je ljubav”, napisao je, a u knjizi Razgovori za istinu rekao je da je Bog ljubav, a prava ljubav dolazi od Njega. Također i ljubav ljudi koji ne vjeruju u Boga. “Imam mnogo prijatelja nevjernika. Kažem im da su u magnetskom polju Boga u kojeg vjerujem. To su jako dobri, dragi ljudi, ali kažu da ne mogu vjerovati u Boga. Zato im objašnjavam: ostanite dobri kakvi jeste, jer i vaša dobrota dolazi od Boga“, ustvrdio je pater Bosmans. Nije osuđivao ljude, cijeli život ih je učio prihvaćati. “Otkrio sam da ljude moraš voljeti onakve kakvi jesu. Jer drugih ljudi nema”, objasnio je.
