Gospodine proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Gospodine, sve već znadeš. S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio. Ovog jutra opet smo s tobom, Bože, Oče naš. Klanjamo se pred najvećim darom koji si nam dao. Toliko si nas ljubio da si poslao svoga Sina da nas pouči kakvo se bogatstvo krije i kakva opasnost nam prijeti u našem životu. On je postao jedan od nas. Ovdje si prisutan, Gospodine Isuse. Ti koji si bio raspet, Ti koji si ispio čašu muke za naš spas. Tvoje riječi na križu bile su protkane čistom ljubavlju, iz ljubavi si trpio za nas. Moj križ često je težak, najteži… Moje su jadikovke i zapomaganja toliko glasna da ne čujem tvoj glas i ne vidim tebe koji nosiš moj križ. Oprosti mojoj nevjeri. Ti koji me svega proničeš, iscijeli moje srce. Neka ga pustinja ove korizme ojača i ispuni tvojom prisutnošću da s tobom po Kalvariji dočekam svoje uskrsnuće.