Ponekad kršćani misle da molitva mora biti nešto glasno i temeljeno na riječima koje su bile zapisane. U tom smislu, za neke, kršćanska molitva događa se samo nedjeljom ujutro kada idu u crkvu. Međutim, molitva je puno više od izgovaranja određenog niza molitava. Trebala bi biti dio samog našeg bića.
Molitva je život novog srca
Katekizam Katoličke Crkve objašnjava ovaj koncept u svom dijelu o molitvi:
“Molitva je život novog srca. Trebala bi nas oživljavati u svakom trenutku. No, mi često zaboravljamo na Onoga koji je naš život i sve naše. Zbog toga Oci duhovnog života u Deuteronomskoj i proročkoj tradiciji inzistiraju da je molitva sjećanje na Boga često potaknuto sjećanjem srca: ‘Moramo se sjećati Boga češće nego što udišemo zrak.’” (KKC 2697)
U tom smislu, molitva uključuje svaki put kada čak i pomislimo na Boga. Molitva svakako uključuje pamćenje riječi ili sudjelovanje na misi, ali također bi trebala uključivati jednostavnu misao o Bogu, razmišljanje i ljubav prema našem Stvoritelju.
Molitva od tri riječi za koju je Isus rekao: ‘Izgovori je klečeći, Bog će je uvijek uslišati’
Iako ovakva vrsta molitve može biti stalna, također trebamo odvojiti posebna vremena za molitvu, kako nas podsjeća Katekizam: “Ali ne možemo moliti ‘u svako doba’ ako ne molimo u određenim vremenima, svjesno to želeći. To su posebna vremena kršćanske molitve, kako po intenzitetu tako i po trajanju.” (KKC 2697)
Dok razmatramo vlastiti život molitve, trebali bismo razmotriti koliko često mislimo na Boga tijekom dana, ali i specifična vremena kada se zaustavimo i molimo Bogu, piše aleteia.org
