Sveti Ivan Vianney bio je prijetnja đavlu i njegovom zlobnom planu. Sotona je 35 godina činio sve što je mogao protiv svetog svećenika koji bi slušao ispovijedi šesnaest sati svaki dan. Noću bi Vianney čuo poruge, mučne glasove, zlobno pjevanje ili viku. Fizički bi ga izvukli iz kreveta i jedne mu se noći krevet zapalio.
Ova muka spriječila bi ga da spava, ali ga nije spriječila da živi svetim životom. Njegova sposobnost čitanja duša i poučavanja dubokim istinama Evanđelja privukla je mnogo pažnje. Muškarci i žene hrlili bi u njegovu župu miljama unaokolo.
Međutim, Vianney je bio vrlo skroman čovjek i nikada nije tražio nikakvu nagradu ili poštovanje od svog naroda. Postoji priča o susjednom svećeniku koji je bio ljubomoran na Vianneyjevu slavu i pokrenuo je peticiju za njegovo uklanjanje s Arsa zbog nedostatka obrazovanja.
Vianney je čuo za peticiju, sam ju potpisao i poslao biskupu! Srećom, biskup je prozreo peticiju i nije s njom ništa poduzeo.
Vianney je prihvatio mučenje od đavla i znao je da je napadnut zbog mnogih grešnika koji su se izmirili s Bogom.
Često bi ga napadali noć prije nego bi neki “veliki grešnik” došao u grad ispovjediti svoje grijehe.
Napadi su se nastavili, ali on je kasnije primijetio: “Demon je vrlo lukav, ali nije jak. Znak križa ubrzo ga tjera u bijeg… kada sam napravio znak križa, oni su otišli.”
Sveti Ivan Vianney doživljavao je takve napade jer je Bog znao da se može nositi s njima i da će ga oni ojačati za njegovu službu milosrđa.
Sveti Pavao je napisao Korinćanima o ovoj temi: “Bog je vjeran i neće dopustiti da budete iskušani preko vaše snage; ali s kušnjom će dati i izlaz, tako da je možete podnijeti.” (1. Korinćanima 10,13)
