U životu blažene svete Franciske Romani, čitamo da ju je jedna od redovnica pod njezinim vodstvom zamolila, jednog vrlo sparnog ljetnog dana, za dopuštenje da popije čašu vode.
— Zar si zaboravila, sestro, da pravilo zabranjuje piti u ovo doba?
“Znam, časna majko, ali toliko sam žena”, rekla je redovnica.
“Pa onda, sestro, stavi ovu čašu vode u ruke svom anđelu čuvaru.”
Časna sestra prihvati neobičan zatjev i ode.
Ta sestra umrla je nekoliko godina kasnije i budući da nije bila dovoljno savršena za nebo, ušla je u Čistilište.
Tri dana kasnije ukazala se svetoj Franciski pa rekla:
“Više ne patim, časna Majko. Uz pomoć one čaše vode koju sam mu po vašem nalogu povjerila, moj je anđeo ugasio vatru koja me mučila”.
Ako našem svetom anđelu damo mnoge od ovih malih žrtava, kakvo ćemo blago kasnije sakupiti za Raj!
Mnogi su sveci imali sigurnost, a ponekad i stvarnu viziju, anđeoske prisutnosti uz sebe.
Sveta Francisca Romana bila je jedna od onih koja je vidjela i osjetila svog anđela čuvara, a ponekad su bili vrlo strogi prema Francisci, u želji da bude savršena.
Jednog dana, kad je sudjelovala na sastanku elegantnih i prilično neozbiljnih djevojaka, slušajući klevete i beskorisne razgovore, a da se nije usudila posvjedočiti svoje negodovanje, niti skrenuti razgovor, niti napustiti skupštinu, iznenada se začulo pljuskanje.
Svi su se brbljavci okrenuli prema Francisci, a zapravo je ona bila ta koja je dobila šamar jer joj je lice bilo sve crveno…bio je to anđeo čuvar u želji da joj skrene pozornost.
S druge strane, i kreposni postupci svetice bili su jednako tajanstveno nagrađeni, poput zlatnih nebeskih slova u njenim zapisima poradi poslušnosti.
Svetoj Franciski, poput mnogih kontemplativnih svetaca, zavidio je đavao, ljubomoran na sreću što je život kontemplacije ispunjavao cijelo njezino biće.
Jedne noći demon se pojavio u obliku malog janjeta i spustio se pred nju, kako bi u njoj stvorio želju za ponosom.
Franciska, koja je to odmah shvatila, naglo ga je odgurnula, a đavao je uzeo lik ogromnog vuka koji je iz usta izbacio vatru i htio ju proždrijeti.
Svetica dok je prividno gorjela nije gubila povjerenje u Božje milosrđe, a pojavio se njezin anđeo čuvar koji je ugasio plamen i đavao je nestao.
Druge noći kad joj se učinilo da joj demoni smetaju, ona ih je opomenula, tretirajući ih kao kukavice, jer su bili sposobni pobuniti se pred jadnom ženom, ali ne i pred Božanskim Veličanstvom.
Ovi bijesni napadi doveli su Franciscu i do ruba balkona s namjerom da je bace dole, ali je njezin anđeo priskočio u pomoć i natjerao demone u bijeg.
Godine 1925. papa Pio XI proglasio ju je zaštitnicom automobilista, zbog priče prema kojoj joj je anđeo svjetiljkom osvjetljavao put dok je hodala, čuvajući je od brojnih nesreća.
