Pobožnost prema Svetom Licu Isusovu, razvijala se otkad je Gospodin hodao zemljom, na temelju niza čudesa i ukazanja. I možemo razumjeti, iz poruka koje nam je dao, da je ono što je naš Gospodin želio razviti jest: promatranje njegova lica.
Neka naš pogled sretne Njegov pogled.
Kad je Isus postao čovjekom, Bog mu je dao ljudsko lice.
Kad gledamo Sveto Lice Isusovo, dobivamo nadnaravnu utjehu, jer znamo da je on s nama da nas štiti, da je živ. Isusovo lice veliki je izvor obraćenja grješnika, tako potrebno za današnje vrijeme.
Jednog je dana sveti Vinko Paulski uzalud tražio obratiti mladog grešnika raskalašenog života i nije uspio. Stoga ga je zamolio da svaki dan prije spavanja pogleda sliku Svetog Lica Isusova, samo to.
Dani su prolazili, a mladić se rugao, sve dok 13. dana pogleda u Sveto lice nije otišao potražiti sveca i rekao mu da se želi ispovjediti. Kazao mu je da više ne može podnijeti da mu lice lije krv i suze koje ga grde. Mnogo je očitovanja Svetog Lica kroz povijest.
Jedan od najranijih poznatih je platno Mandilion iz Edese. Naziv je za platno na kome se, prema predaji, u gradu Edesi čudesno pojavio Isusov lik i koji je predstavljao prvu ikonu u povijesti kršćanstva, odnosno model za kasnije prikazivanje Isusa. Legenda se veže uz kralja Abgara koji je obolio te pismom zamolio Isusa da ga dođe osobno izliječiti. Isus mu je odgovorio da neće osobno doći, ali da će ga umjesto toga posjetiti neki od njegovih učenika. Prema Euzebiju iz Cezareje, taj apostol je bio Tadej iz Edese koji je sa sobom donio Isusove riječi od kojih je kralj čudesno ozdravio. U sirijskoj knjizi Nauk Addaijev, umjesto Tadeja i pisma pojavljuje kraljev glasnik Ananija koji je na platnu naslikao Isusov lik.
Oko godine 600. bizantski učenjak Evagrije Skolastik je spominjao Isusov prikaz na “božanskom platnu” koje su građani rabili za uspješnu obranu od Perzijanaca u doba opsade 544. U 10. stoljeću su bizantski carevi Mandilionsko platno prebacili su u Carigrad. Tamo su ga, padom Carigrada 1204. godine, zaplijenili križari, da bi se poslije pojavila kao relikvija u zbirci kralja francuskog kralja Luja IX. Svaki trag joj se gubi za vrijeme francuske revolucije.
Ali bez sumnje najpopularnija manifestacija je otisnuto Isusovo lice na Torinskom platnu.
Prema predaji, to je bilo platno kojim su Isusovi učenici pokrivali njegovo beživotno tijelo u grobu.
Sadrži tragove krvi s Kristova mrtvog tijela s obje strane, uključujući i Njegovo lice. Lice je otkriveno kada je 1898. godine fotograf Secondo Pia snimio svoju prvu fotografiju i na svom fotografskom negativu bilo je otisnuto prekrasno Sveto lice nađeg Gospodina.
Druga važna slika je Sveto lice iz Manoppella za koju se vjeruje da je Veronikin veo s kojim je obrisala Isusovo lice. Nevjerojatna relikvija s Isusovom licem, a oslikano na materijalu koji znanstvenici ne znaju objasniti jer slika istovremeno postoji i ne postoji, odnosno nemoguće ju je dohvatiti, kao da nije s ove zemlje. Ipak slika Isusova lica je vidljiva, a sv Padre Pio rekao je da je to najveće čudo koje imamo na zemlji.
U desetom svesku privatnih otkrića slavne talijanske mističarke Marije Valtorte 22. veljače 1942. godine zapisane su sljedeće riječi Gospodina Isusa: “Veronikin šal poticaj je za vaše skeptične duše. Vi hladni racionalisti, koji kolebajući se u vjeri provodite bezdušno istraživanje, usporedite odraz lica na tom šalu, s odrazom na Torinskom platnu. Prvo je lice živog, drugo lice mrtvog. Međutim, duljina, širina, somatske značajke, oblik, karakteristike su jednaki. Postavite ove dvije refleksije jedna na drugu. Vidjet ćete da odgovaraju jedno drugome. Ja sam. Želim te podsjetiti tko sam bio i tko sam postao iz ljubavi prema tebi. Da se ne biste izgubili, ne postali slijepi, ova dva razmišljanja trebala bi vam biti dovoljna da vas odvedu do ljubavi, obraćenja, Boga. “
I doista znanstveno istraživanje potaknuto ovom objavom, pokazalo je da oba lica – ono na Torinskom platnu i ono u Manoppellu – u strukturi i dimenzijama odgovaraju 100 posto jedno drugome. Ova je korespondencija toliko jedinstvena da moramo govoriti o matematičkom dokazu. To je ista Osoba, pravi Bog i pravi čovjek Isus Krist, koji je umro i uskrsnuo za naše spasenje.
Tu je i Sveto Lice iz Alicantea, čije postojanje datira iz petnaestog stoljeća. Kad je svećenik iz San Juan de Alicantea putovao u Rim, pred njim se prostrlo cijenjeno platno s Kristovim licem koje je, vjeruje se spasilo Veneciju od kuge .
Svećenik ga polaže na dno škrinje, ali uvijek se pojavljuje na vrhu, a zatim odlučuje moliti s platnom u 17. ožujka 1489. kako bi zamolio kišu. A kada stigne do klanca, suza su počele liti iz platna, i odatle se bilježe čuda.
Ali tek se u osamnaestom stoljeću razvila pučka pobožnost prema Svetom Licu.
Godine 1844. karmelićanka sestra Marija od svetog Petra zabilježila je nutarnji govor u kojem joj je Isus rekao: “Oni koji razmatraju rane moga lica ovdje na zemlji, promatrat će ga blistavo na nebu.”
I diktirao je molitvu Svetom Licu, kasnije poznatu kao Zlatna Strijela.
I kao rezultat ovog ukazanja, u Francuskoj nastaje noćno klanjanje Svetom Licu, koje je organizirao časni Leo Dupont, što mu je priskrbilo naslov “Apostola Svetog Lica”.
Lav XII. zatim je uspostavio pobožnost kao Nadbratovštinu za cijeli svijet, kojoj je prirasla obitelj druge francuske karmelićanke, svete Terezije iz Lisieuxa.
Ona je 5 desetljeća nakon Duponta napisala nekoliko pjesama, molitvi i napravio prekrasna umjetnička djela koja su pomogla širenju pobožnosti Svetom Licu.
Pet desetljeća kasnije, blažena sestra Maria Pierina de Micheli prima posjet od Gospodina koji joj je rekao: Želim da Moje Lice, koje odražava intimne boli Moga Duha, patnju i ljubav Moga Srca, bude štovano. Tko meditira o meni, taj me tješi”.
A onda je dodao: Svaki put kad moje Lice bude promatrano, izlit ću svoju ljubav u srca tih ljudi, i po mom Svetom Licu zadobit će se spasenje mnogih duša”.
A 1958. godine papa Pio XII. formalno je odobrio pobožnost Svetom Licu u današnjem obliku za cijeli svijet i proglasio blagdan Presvetog Lica Isusova za pokladni utorak, utorak prije Pepelnice.
Ali bilo je i raznih očitovanja svetog lica u našem vremenu.
Dana 4. veljače 1988., u 13 sati, vidjelica ukazanja iz Gimigliana primila je poticaje od Gospe da promatra znakove s neba, te je slijedio tajanstveni impuls koji ju je potaknuo da fotografira polaroidom, pulsirajuću svjetlosnu točku na nebu u smjeru planine Uzašašća.
Zatim je uhvatila sliku Svetog Lica Isusova.
I nekoliko dana kasnije, Djevica će joj reći: “Nemojte sumnjati u ovu fotografiju. Ovo je pravo lice moga Sina Isusa i nitko ne bi trebao sumnjati”
A 17. veljače 1996. slika Svetog Lica dvaput je prokrvarila u Beninu, Africi, a prisutni su primili poruku “Čujete li me još?”. Mjesec dana kasnije, 15. ožujka, stigao je liječnik da uzme krv u epruvetu.
Epruveta je bila napunjena do četvrtine i doktor je čuo glas: “Dosta je, napunit ću je.”
Nalaz krvne slike bio je pozitivna skupina AB, kao i krv Torinskog platna i nekoliko euharistijskih čuda u kojima je analizirana krv.
A 3. srpnja 1998., Barnabas Nwoye, mladi Nigerijac, imao je vizije Krista kako umire s krunom od trnja, srcem okrunjenim trnjem na desnoj strani, a na lijevoj, srcem probodenim mačem.
Isus je Barnabi naredio umnožavanje portreta i obećao mir i spokoj u dušama ljudi koji su ga štovali, kao i brojna čuda. Ovu sliku odobrilo je nekoliko nigerijskih biskupa.
Moliti i meditirati nad Isusovim licem možemo i na slici Isusa koju je sam dao napraviti Krist u viđenjima svetoj Faustini Kowalskoj, preko koje je pozvao svijet u Božje milosrđe.
Molitva pred slikom Isusova Lica
Kajem se za sve grijehe moga života, milijardu i milijun puta zazivam Milosrđe moga Isusa.
Milosrđe moga Isusa za svakog grešnika i umirućeg do kraja svijeta.
Milijardu i milijun puta žrtvujem i prikazujem Vječnom Ocu Lice svoga Otkupitelja i Krvave Suze Nebeske Majke za svakog pojedinog grešnika i umirućeg do kraja svijeta i prekrivam ih Predrogocijenom Krvlju i Prečistim Srcem Marijinim, sa Njenim Krvavim Suzama, kako ljuti neprijatelj ne bi imao vlast nad njima. AMEN.
Gospodine, Ti ih možes spasiti! (3x)
Prečisto Srce Marijino, budi moje spasenje naše i spasenje cijeloga svijeta! (3x)
Ljubljena moja Majko Marijo, koja toliko ljubiš Sv. Lice svoga Sina, moja se duša napaja nebeskim sjajem kada je Ti, o Majko, dotičes. Molim Te, drži me daleko od svih napasti i grijeha, oslobodi me od svega zla koje se jos nalazi u tamnim dubinama moga bića. Dopusti mi udisati zrak čistoce, dobrote i vrlina, pomozi mi napustiti svijet i njegove radosti, te daj da današnji dan i cijeli svoj život živim na slavu Sv. Lica Isusovog, po volji Nebeskoga Oca i na slavu Tvoga Prečistog Srca. AMEN.
